KONZUMENT
ja, konzument flaširane vode
tjestenine, paradajz soseva i zamrznutog povrća
instant čorbe, konzerviranog voća i ovsenih pahuljica
mlijeka koje sačinjava bezbroj emulgatora
crvenog mesa krave, koze, svinje
ležim na krevetu praveći se da ne osjećam svoje tijelo
utopljena u umoru
baš ja, konzument medijskih sadržaja
i self promocija sa društvenih mreža
korisnik pametnih telefona, tableta, lap topova
računara, ipeda, kindlea
prelazim prstima preko ravnih površina
čekajući da se upale lampice start, end i pause
ja, obični konzument, takoreći korisnik
keš kredita, stambenih kredita
za koje uredno plaćam rate, kamate
aplikacije koje me obavještavju o prispjelom dugu
ja, sitni mali konzument, nazovimo me potrošač
električne energije
večeras, dok baklje gore nad promrzlim gradom
mislim samo o nježnosti
i njenoj cijeni
***
MARIO V
ovo su tvoji dani, Mario V
ljudi imaju djecu i žene, žene imaju svoje ljude
sjede u toplom domu i idu na produžene vikende
reci im nešto o produženim vikendima, Mario V
o danima ispred oronulih zgrada
o onim kad satima stojiš ispred ulaza u bunilu
strahujući da pored Ciganina koji duva lijepak
olinjalog psa što oblizujući se, glođe sopstvene kosti
i ushićene dame koja se vraća sa psiholoških radionica
možda pronađeš i sebe, u tom ulazu zgrade gdje si rođen,
i u kom ćeš, po svoj prilici, i umrijeti
ovo su tvoji dani, Mario V
nemoj ih propustiti zbog ozbiljnosti koju nalažu godine
ne pravi kompromise da bi ispoštovao zrelost
u mjeri u kojoj napraviš kompromis
u toj ćeš mjeri izdati sebe i svoj jedini iskreni put
kao što sam ja izdala svoju cjelokupnu suštinu
što se spržila na suncu novog pristojnog života
koji će od mene napraviti uglednu, obrazovanu damu
sa svom tom djecom i balansom između ovog i onog
malo je ljudi kao ti koji su duboko s druge strane
i što će tu ostati uprkos ustajaloj bari koja ih vuče
ovo su tvoji dani, Mario V
i tebi je jasno da sam te čekala ispred zida sa grafitima
narod je govorio o politici, hrani i vremenskoj prognozi
ljudi se boje da im ne propadnu planovi i uzimaju sedative
prema meni se dobro ophode i niko me ne muči previše
haljine sa uskim strukom i uredna frizura su mi postale rutina
ali tebi je jasno da sam te čekala ispred zida sa grafitima
i da se ne mogu sjetiti ko je od nas crvenim sprejem
napisao nešto o nepripadanju, vječnosti i velikoj ljubavi
prije nego što su nas poveli u klanicu zajedno sa ostalom
ugojenom stokom i prljavim polusvijetom trgovaca
koji imaju tas i vagu i znaju šta je novac i koliko vrijedi
kilogram natopljene svježe jetre iz koje se ponovo stvara
velika petparačka umjetnost
***
27 MART
moja ulica
godinama
sa tramvajima i knjižarama
čiko sto pije vinjak pa jogurt
onaj u invalidskim kolicima
namjerno pada zbog sto dinara
dečko što mi dopunjava račun
i traži moj broj, ima veliki osmijeh
cvijeće i jagode na proljeće
ukrašeni badnjaci na zimu
kod moje palilulske pijace
dvadeset sedmog marta
ove godine vraćam stare slike
u novi stan
imam bijeli laptop
dobro mi je i provalila sam da sam žena
ne zato sto imam pičku, nego što mi dodiri trebaju
i što hoću da gajim cvijeće
možda bih i djecu htjela da imam moju
dvadeset sedmog marta sam shvatila
da me voliš i da ne treba biti govno
prema ljudima koji te vole
valjda
***
LOŠ DAN
ništa nikom neću da kažem šta mislim
o vremenskoj prognozi, o sjutrašnjem danu
kad me pitaju šta mislim o umjetnosti nekad
neću da im kažem ni šta mislim o umjetnosti danas
ako uopšte i mislim o umjetnosti
ako uopšte i mislim o bilo čemu
osim o samoj sebi sebičnoj
neću da pričam o mladim ljudima koji dolaze
ne znam odakle, a ne znam ni gdje mogu da idu
neću reći ništa nikom šta mislim
taman posla da ću da dam intervju
pa da svi čitaju ono što sam rekla
neću da dajem savjete o kuvanju
sve ću svoje sama sebi da skuvam i pojedem
kako se izliječiti, kako istegnuti mišiće, a ne pokidati ih
zadržaću za sebe joga pokrete i mantre
nikom neću da spasavam glavu, nikog da branim
nikog neću da krivim i učim pameti
neću nikom da izjavljujem osjećanja
neću nikom da pišem pisma, poruke, mejlove
ništa neću da čitam što mi neko pošalje
neću da iznosim svoje mišljenje
a tek svoje cijenjene stavove
sve se to meni vidi
u očima
ko umije da gleda
ko ne umije
jebi ga
***
GRANICE
izbori koji me definišu počeli su se rastezati
u zoni komfora tretiraju me kao tijesto
ne protivim se
puštam vlastite granice da pokažu svoje plesno umijeće
gibaju se koliko mogu, onako krute
posljedice tuđih uvjerenja
sloboda je sloboda od koncepta
rekao je jedan čovjek koji je umio da prepoznaje
sloboda je sloboda od koncepta
kad mi je to postalo jasno
počela sam zamišljati koncept kao dijete
crtež, skica, okvir, ograničen okvir
kao tijelo što je ograničeno kožom
riječi koje biramo nas ograničavaju
riječi koje čitamo
prošlost u koju vjerujemo, budućnost
sadašnjost je ipak najveći koncept
o vremenu i prostoru je sve odavno rečeno
o ideologijama, nauci, pa čak i o umjetnosti, takođe
postoji čak i ono što se zove konceptualna umjetnost
toga se užasavam
kao i činjenice da živim tuđi koncept
svoj sam odavno dala gladnim psima
sloboda je sloboda od koncepta
ipak, najteže je gledati očima
za koje ne postoji horizont
__________________________________________
JOVANA BOJOVIĆ rođena je 1989. godine u Podgorici. Diplomirala je dramaturgiju na FDU Cetinje, a master akademske studije dramaturgije završila na FDU Beograd.
Autorka je više nagrađenih i realizovanih dramskih tekstova (Otvoren kraj, Mirovna misija, Đevič kamen, Slobodno vrijeme ili tamno je svijetlo) i scenaristkinja Tv serije Božićni ustanak, dugometražnog igranog filma Požari, kao i kratkog igranog filma Nadolaženje. Objavila je knjige poezije S glavom u torbi (prva nagrada na konkursu Ratkovićeve većeri poezije, za mlade pjesnike), Magla: vidljive tačke, Novobran (2023) i Moj korak je lak, to će me koštati (2023).
Drame i poezija su joj prevođeni na engleski, italijanski, norveški, poljski i grčki jezik.
Docent je na predmetu Filmski i televizijski scenario i prodekan za nastavu na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.
Autor fotografije: Relja Eraković
čovjek-časopis 