GRANICE
Ona kaže, hodajući bosa po vrtu
Sva u bundici, u bijeloj
U meni je nešto povuklo kočnicu
Pokočila sam se i nestala je gipkost
Upravitelj vlakova dignuo je znak- stop
A kontrola leta samo sanjari i propušta
Ja joj velim, zašto si bosa po ledu
Po ovom tamnom, lisnatom ledu
Sad će Zemljica procvasti
Sad će se otkočiti, propupati
Zamirisat će na sve što volimo
Omekšati nam valove, čestice, kvark
Ona dodaje – neke zime ne prolaze
U meni je netko mali i cvokoće i drhti
Nikako da dobije prave zube
Da se zahormoni, zazumbuli
Samo grli jastuk i plače
Pali žigicu da se zagrije, pa baka
Ona kaže – stalno sam kraj granice
Ilegalno bih prešla, ilegalno pala
U zagrljaj prijeko, pod kaput koji znam
Granica je povučena, kažu da je zdravo
Ne želim prositi dokumente, momente
Promatram i čekam, pijem slano
I kad već mislim da su me svi zaboravili
I pitam se na koju stranu krenuti
Maštajući o novoj slici u pasošu
Kroz žicu mi muška ruka dugih prstiju
Pruži jabuku, nek ju glođem
I onda čekamo, jabuka i ja
Ona jabuka koja je bila
A sad je više nema
Upravo ta
***
ONA SE BUDI
Naša je ljubav kao napušteno dijete
Govori mi ona uz drugi srk kave
Miješajući mjesec u šalici
Kuckajući žličicom uz prvi pjev ptica
Naša je ljubav ostavljeno dijete
Koje drhti pred vratima vrtića
Opranih zubića, počešljanih kosica
Mali ruksak na leđima, stisnutih šačica
Naša je ljubav zanemareno dijete
I ono sad želi tantrume, želi složit frku
Želi nos koji curi, poderana koljena
Želi se baciti na pod pa da ga netko digne
Ali magla je, vrata su zaključana
Ostavili su ga prerano, nigdje nema nikog
Ni tete čistačice, ni kuharice
Ni pedagoga, ni kutka za lutke
Grad se budi tako okrutno, tako zimski
U dimu, u otrovima, u kolebanju
Samo vrane planiraju dan
Žele se kartati, žele sve obići
Naša je ljubav nevidljivo dijete
Koje sada mora biti snažno
Mora se uspraviti, zaziva roditelje
I što sad kad je sve iznad?
Izgristi si nokte, potući se na dvorištu
Razbiti loptom prozor, opsovati
Mora se postaviti, mora nastaviti
Ostavljeno dijete mora ostaviti
A majketi, kažem prijateljici
Koja spodoba ta tvoja prispodoba
Nemoj me ljutiti, zora je tek
Kod petog će srka biti bolje
Popij ovu toplu, gustu tamu
Zvecni zubima po cvjetnom porculanu
Queen-agerice, počešljaj kose
I baci se u more dana, dosta tih romana
Vidi kako je modro, vidi kako je slano
Vidi kako si crvena, pomahnitala od skoka
Vidi kako plutaš a srce lupa ritam
I ribe te zasad ne kane pojesti
***
RUŽEVNA
Neki su dani toliko čudni, baš čudni
Kaže ona, dah joj magleni lebdi nad lokvama Trešnjevke
Tako čudni, čudoviti
Baš se kuži da je umro Lynch
To su ljudi za kojima ne puštaš suze
Suze su već odavno kristalići,
Murano pastirice u vitrini,
Patuljci u vrtu koji se noću bude
I šeću se donjim etažama, nose epolete
Zadržavaju ti dah i dugo osluškuješ
Ne otvaraš oči da ne progledaš
Da ne vidiš te male potpetice
Koje ti pustoše ostave i suhe špajze
Čudan je ovaj dan, mislim da ću morati
Propušiti ponovno, propustiti
(Oči su joj mutne, crta tušem savršena)
Nisam znala kako dalje, veli ona
Pa sam cijelo jutro mijenjala ruževe
Imam cijeli ružičnjak
Pogledaj, ovo je boja mesa
Ovo je koralj a ovo mat
Satima isprobavam ruževe
Pojela sam toliko otrova
Bride mi usnice
Pa sam te pozvala
Preko plota dozvala
Da te pitam imaš li koju cigaretu
Perušku, brioš, tabletu?
Treba mi neki predmet
Neki koji se ne razmazuje
Trebam neku stvarčicu kao sidro
Da prođem, prođem kroz ovaj dan
Nestajanje je danas moje stanje
Žao mi je ruževa koji se suše
Koji stare i ističe im rok
Želim ih izvesti van
Neka šapću u noći, neka pjevaju
Neka se provedu, dovedu, u slijedu
Blistajući, sa zvijezdama
S nama
Pa tama
***
TANTI AUGURI
Kaže ona jutros:
Fešta je gotova
Čaše su se razbile čekajući
Mjehurići su ishlapjeli
Ruž se stvrdnuo
Potpetica pukla
Kaže ona, četkajući kosu plavu:
Fešta je gotova
Pjesme su bile pretihe
A moj glas uvijek preglasan
Ulijepila sam se tortom
I suzama mutila decilitre
Fešta je gotova
Veli moja prijateljica
Bilo je tako predugo
Tako prekratko
Poruke su bile nestajuće
Poziv je bio neuspješan
Jutro je došlo iznenada
Bilo je drhtavo i samotno
Bila je Lucy in the sky
Bilo je toliko puno ljudi
Samo je, moram reći
Otpočetka bilo gotovo
Baš onako, zauvijek
***
HOW TO DISAPPEAR
Govori mi ona jutros
Preko ograde
Stišćući šalicu
(Ptice nam se gnijezde
U jutarnjim kosama)
Kako da ja sad nestanem
Na primjer, baš nestanem
Prvo trebam biti negdje
Pa da me onda nitko
Naći ne može
Ne možeš nestati samo tako
Moraš prvo biti na jednom mjestu
Brojati dosta dugo žmirećki
I tak onda viknuti – ja idem!
Procedura se zna
Ti bi stalno bez pravila
Zašto nisi postavila granice
A svi smo ti rekli da moraš
Kakav je to život
S ptićima u pundži?
Trebaš se sabrati, uploviti
Ti si i lijevo i desno
I jučer i sutra
I vaga i blizanac i pasanac
I vjetar i superstar
Vrti mi se u glavi od tebe
Ajde, preskači
Napravim ti Keiserschmarrn
Da smo jelo, to bi bile mi
I rekli bi svi
Uf dobre su ove s pekmezom
Ali lijepe se nekako za prste
Ne mogu ih ni za glavu ni za rep
Ove gospođe-djevojke, ove susjede
Sad ih vidiš, onda opet ne
Jao vidi ove dvije
Pa nisu postavile granice
Ne igraju po pravilima
Sade te svoje artičoke
I dugo žmire i broje
Pa viknu: Ja lovim!!!
Pa viknu: Tko se nije skrio!!!
Onda zajecaju ili zveckaju
Pa u grmlju nestanu
Prestanu
_______________________________
JELENA MIHOLJEVIĆ kazališna je, televizijska, filmska i radijska glumica, a ima iza sebe i niz sinkronizacija animiranih filmova. S velikim interesom bavi se radom s mladim ljudima, profesionalcima i budućim glumcima, a i svima koji žele produbiti i podijeliti svoje znanje o bivanju na sceni, istražiti glumački proces. Vodi radionice i školu glume u organizaciji “Prozor u TV”. Do 1995. godine je članica ansabla Teatra &TD, a od tada je u anasablu GDK „Gavella”. Surađuje s Radioteatrom, Teatrom De Facto, kazalištem Moruzgva, teatrom Rugantino. Dobitnica je niza nagrada za glumačka ostvarenja (Nagrada hrvatskog glumišta, nagrada Vladimir Nazor…), a i odlikovana je redom Danice Marka Marulića za zasluge u kulturi.
Mišljenja je da proces rada na svom glumačkom biću nikada ne prestaje.
Piše pjesme jer mora. 2023. objavila je zbirku poezije “Taj glas” (Petrine knjige).
čovjek-časopis 