Smišljam priču o smrti. Već imam kostur.
***
Nije on papak. On je kompletna svinja.
***
Kada umrem, bit će to veliki gubitak za mene.
***
Monogamija? Put od strastvenog dijaloga do unutrašnjeg monologa.
***
Kada umre, kršćanin dobije plus.
***
Balkanski doprinos drami? Tragedija u kojoj pogibaju gledatelji.
***
Organizirani kriminal je samo za velike Hrvate. Mali kradu spontano.
***
Iza svakog uspješnog homoseksualca uvijek stoji jedan muškarac.
***
Razumljivo je da mafijaši čvrsto vjeruju u Boga, jer, tko ih ometa, Bog ga uzme.
***
Kako naći djetelinu sa četiri lista?! Stoka sve poždere.
***
Novi bogataši igraju golf. Čežnja za zavičajnim pašnjacima?
***
Knjige se znaju naći u smeću, ali i smeće u knjigama.
***
Svatko nosi svoj križ. Kardinala je dopao zlatni.
***
Što vrijedi da je život pjesma ako čovjek nema sluha.
***
Serijskim ubojicama se bavi policija, a vanserijskim povijest.
***
Dilema egocentrika: je li prije bilo jaje ili ja?
***
Kada žena svom dragom prvi put kaže konju, svinjo… to je onaj trenutak kada bajka prelazi u basnu.
***
Motorna pila je pribor za jelu.
***
Iz dijaloga alkoholičara: “A gdje si pio devedeset prve?”
***
Pošto vjera premješta brda, crkvene velikodostojnike bi trebalo angažirati u cestogradnji.
***
Kod nje ništa novo. Status skvo.
***
Svijet upada u krizu. E, tu ih mi čekamo.
***
U Hrvatskoj je podijeljeno toliko odličja da su ih dobili i oni sa minimalnim zaslugama za propast.
***
Tko glasa na militariste, stavlja si šljam na glavu.
***
Naše školstvo? Doba krede.
***
Satira je nemoćna nadmoć.
***
Lula mira? Hvala, ne pušimo.
***
Koji su narodi genocidni? Samo oni kojima se ukazala prilika.
***
Na generalovoj uniformi je toliko odličja da se ne vide mrlje.
***
I u avionu postoje klase. Kako na nebu, tako i na zemlji.
***
Sav je na iglama. Čeka dilera.
***
Hrvatska je toliko katolička da je i gospodarstvo na koljenima.
***
Ljudi su u pustinji stvarali gradove, ali i gradovi u ljudima pustinje.
***
Čitajte svete spise. Nećete se pokajati.
***
Nemaju kruha?! Neka jedu zastave.
***
Borba za prava invalida traži cijelog čovjeka.
***
Crkvi su vraćene zgrade, zemljišta, šume… Šume? Zar ne bi bilo u redu da one pripadnu partizanima.
***
Ona ima toliko muških hormona da joj se sve može reći u brk.
***
On piše nadugo, naširoko i nažalost.
***
Samo su prosjaci spremni čovjeku uvijek pružiti ruku.
***
Država i crkva nisu odvojene. One su odlijepile.
***
Naš narod nije zaslužio ovakav naš narod.
***
Crvenkapica je nosila hranu baki koja je bila gladna kao vuk.
***
Ako vjerujete u reinkarnaciju, želim vam sve najbolje u daljnjem životu.
__________________________________
JANDRE DRMIĆ rođen je 1955. u Vrilu, Tomislavgrad, BiH. Od sedme godine živi u Splitu, a od trideset sedme u Zagrebu. Objavljivao je u tiskanim medijima, najviše u Nedjeljnoj i Slobodnoj Dalmaciji. Objavio je osam knjiga satiričkih aforizama, a piše i kraće esejčiće, crtice i pjesme. Zastupljen je u brojnim antologijama. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja od kojih je najzvučnija Radoje Domanović, nagrada Ekselencija satire Beogradskog aforističkog kruga za stranog autora. Živi u Zagrebu i u pripremi ima devetu knjigu.
čovjek-časopis 