PET PJESAMA IZUDINA AŠĆERIĆA

BADEMASTA EREBIJA

Obilno padam
Tražim već dato danu koji ne dolazi
Sloboda, to se ne zove
Gledao sam
Gledao kroz te prozirne pregrade, godišnja doba i tebe
Putokazi
Tešim se da nisam
Arbitrarna želja
Da imam kome
Prožeti diskurs kao istorija
Ne znam zašto pišem
Postao sam kiša

***

VEST
Enesu Haliloviću

Vek vukova sreo je vek slomljenih krila
I naivno gledište da sve dolazi iz nas samih
I glavna vest:
Biti stvaran, biti srećan, biti konačan, što i jesam

***

ZALUTALE KORNJAČE

Šta smo to
Mikroplazme? Šalovi?
Kalemljena stabla koja šibaju nevolje ranijih predaka,
grehova, kletvi

Šta smo to
Dragulji propasti, ordenje
Navejani cvrkuti pogrešnog doba
Zalutale kornjače, slučajni daždevnjaci, dnevni kameleoni

Šta smo to
Barice što su nekada bile poljana puna koraka

Sve podseća na ljude koji nisu tu

Duša nije alat
Ni telo nije mehanizam

Povredi me, ali me upoznaj

***

PLAVI ŽIVOT

Bio sam ovde
Hteo sam
Pitam se šta će mi metla po snegu, i gde su mrvice
Linijama konstruišem plakare i crtam korice knjiga
Pročitaće ih kontejner, kada umrem

Žalim za uginulim mačkama koje nisam upoznao
Nisam ni sebe
Nešto gori, na ploči je garež omiljenog stiha
Savijaju se brižljive tkanine
I stremimo
Potrebi kojoj treba – vetar i ti, i ja koji čekam

***

IZA STEPSKIH TIŠINA

I zato sada
Kriška martovskog žira priseća kiše
Putarak je zalutao i sabrao strane, išle su belom krznu i naručju
Sađene su vlasi tumaraljke u tački spoznaje rupčasto crne
tišine što će roditi
Stidljiva ramena
Nastaju
Topli tragovi neznanaca na krajevima
Dignuta ruka umrljanih stakala
Odlazi i postaje
Mrvica sećanja utkana u vene mladosti
Skrivam mrvicu
Leptir i noćni cvet
Otvori prozore, znam da nisi tu

________________________________

IZUDIN AŠĆERIĆ rođen je 4. decembra 1995. u Novom Pazaru. Živi u Gluhavici, u Tutinu. Završio je studije geografije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici. Danas predaje u Gimnaziji u Tutinu i Osnovnoj školi „Aleksa Šantić“, svom klasju. Njegove pesme objavljivane su u književnim časopisima, zbornicima, antologijama i na web portalima. Poezija mu je prevođena na španski, francuski, engleski, turski, makedonski, slovenački i mađarski jezik. Pohađa Radionicu kreativnog pisanja Enesa Halilovića i časove kreativnog pisanja kod Nadije Rebronja. Svoju prvu knjigu poezije „Sirovo perje“ objavio je 2023. godine. Laureat je Prve nagrade XXVIII Nikšićkih književnih susreta (2025) za neobjavljeni rukopis „Bademasta erebija“. Takođe, priprema rukopis pod radnim naslovom “Pedagogija slobodnog vremena”.
Uvršten u izbor 100 najboljih pesama 2024/25 na regionalnom konkursu izdavačke kuće Librum u konkurenciji od preko 3.500 pesama.
Njegov rukopis „Bademasta erebija“ izabran je u uži izbor (5 najboljih) za nagradu „Zlatni stih“ za 2025. godinu, koju dodeljuje Narodna biblioteka „Stevan Raičković“ iz Kučeva, u konkurenciji od 105 pristiglih radova.

Zastupljen je u publikacijama: „Koraci“, „Povelja“, „Bagdala“, „Književne novine“, „Sent“, Kulturni dodatak lista „Politika“, „Ajfelov most“, „Trag“, „Librum“, „Hiperboreja“, „A priori“, „Strane“, „Astronaut“, „Eckermann“, „Diskurs“, „Sveske“, „Nova riječ“, „Sinhro“, „Libela“, „Književne vertikale“, „čovjek-časopis“, „Šraf“, „Poezija suštine“, „Beogradski krug kredom“, „ZATON“, „Книжевни елементи“, „Kazaljka“, „Slavitude“, „Riječ“, „Binku“, „Şiir Alayı“, „Bosnistika“, „NUN“, „Akt“, „Ezüst híd”…

PET PJESAMA IZUDINA AŠĆERIĆA IZ ZBIRKE “SIROVO PERJE”, Edicija SENT, Novi Pazar, 2023.

NURIF

Dedo,
Bilo mi je deset, kad si otišao
Bio si jak, sačuvao si nas, ali bilo te je strah da odeš
Pamtim dok si mi pričao
Čuvaj pero, ne troši, trebaće
Pomalo sam te čudno gledao
Čuo sam te, dedo
Zbog tvojih reči spoznao sam težinu slova
Da li si bio umoran, dedo
Od ove prolaznosti
Od ovih soba
Da si ostao, da li bi bio
Neko drugi
Cenu sve ima, samo, ko je ovu platio?
Onaj što je izašao, ili onaj za stolom?
Dedo, izvini
Budio sam te jutrima, kucajući kostima po tvojim vratima
Hteo sam nešto da ti kažem, samo
Nisam imao reči
Dedo, nisam te zagrlio, žao mi je što ti se topline ne sećam

Zubi su mi još uvek beli, ti si tvoje dao za moje
A smejao sam se, onoj čaši
Kako sam samo bio naivan i dete
Otišao si, otišao odande gde si rođen, bez belih zuba
Da bi na kraju tvoj krov postao moj, a ja naivan i dalje
I njega bi da rušim
Ako ti znači, tvoju sliku čuvam
A na slici iz vojske, video sam sebe
Imao si taj tihi pogled
Njime volim, dedo
Nije čovek igračka, rane zarastu, ali dete pamti
Nisi ti dedo umro
Potrajaće ova tišina
I uvek u sumrak ti bi rekao:
Nahode, dan ode

***

NIZ

Kiša. Ti držiš kišobran njemu, a tebi
Čovek koji kisne

***

PRVA PESMA

Najpre sam zamislio nešto, nešto se smestilo na ništa
Zatim, ništa je dobilo vidljivost, na pola, stavio sam vertikalnu crtu
Levu stranu, obojio sam u tamu, predstavljala je loš potez,
negativno
Zatim, desnu stranu, obojio sam svetlo, predstavljala je
dobar potez, pozitivno
Zatim sam oblikovao ivice, i povezao ih linijama utvrđene boje
Ništa je bilo nešto, oivičeno
To nešto, nazvao sam život
Duša kročila je njime, koju sam stvorio slučajno
Prosula se boja
Dok sam birao četkice
I da ne bude sama, dodao sam još jednu
Da bi opstala, hranila se sa obe strane
I tu se razmnožila, zamišljala svet
Videla je ivice drugih svetova, ali nikada nije mogla da ih dodirne
A iza tih ivica bile su druge ivice, i samo su se nizale, i nizale

16. novembar 2017.

***

KAZALJKE I LEDENICE

Pletenasto posmatranje još jednog pasusa
Laktom čisti nasloni dremaju

Rado bih bila negde, radije izrekla i isekla
Što me ne vidiš?
Idi! Ne trebaš mi, ni ti, ni bilo ko. Idi!
Pusti moje, meni, ništavilu, tišini, mašnicama
Žmurim, kada ugledam, ne želim da me vidiš
Šta će lekovi sećanju?
Nisam ti svoje rekla. Idi i ne vraćaj se
Ni ne znam te, ni ne želim
Šta god da si, deluješ daleko sa sve tim pokretljivim obrazima
I dodirima očiju
Poručuješ, to prolazi, ali kroz mene
Ovaj nakrivljeni dan je samo duh, neću dug, ne posmatraj nebo, ni mene
Reći ću ne, neću da čujem, samo ću reći i nalepiti flastere
Trebalo bi da naučiš imena tih nepouzdanih listova što ti skrivaju pola lica
Samo tada zeleno se rukuje i zamišlja
Kazaljke i ledenice

***

JAPAN

Sve ovo treba negde da završi
Preduboko detinjstvo skita
Uvek to dete, upućuje nekoga ko nije tu
Kao da odgovara sebi
I razmišlja šta je na meni njima čudno
Enciklopedija cvetnih imena
Pomisao, i ovo je nekome najbolje vreme
Idem, nepripremljen da se nahranim
Paukov ljiljan
Preduboko detinjstvo

__________________________________

IZUDIN AŠĆERIĆ rođen je 4. decembra 1995. u Novom Pazaru. Od rođenja živi u Gluhavici, u Tutinu. Završio je studije geografije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici. Danas predaje u tutinskoj Gimnaziji i Osnovnoj školi „Aleksa Šantić“, svom klasju. Polaznik je Planinarskog društva „Beleg“, član „Ekološkog pokreta Sačuvajmo“, član folklorne sekcije „KUD Tutin“. Njegove pesme objavljivane su u književnim časopisima i na web portalima. Pohađa Radionicu kreativnog pisanja Enesa Halilovića. Takođe, pohađa i Časove kreativnog pisanja kod Nadije Rebronja. Svoju prvu knjigu poezije, „Sirovo perje“ objavio je 2023. godine.