RAST
Posaditi jestivu biljku
I gledati kako raste
Zalivati, pjevati joj
Maziti je
I ubrati
Ili je posmatrati kako vene.
Tako je i sa našom ljubavlju
I rast i kraj je u svakom dahu.
Putuješ i nosiš misli na sunčanje
Pogled na pučinu donosi nadu
Da su bar ribe slobodne.
A možda i one sanjaju drugo more.
***
IZOLACIJA
Aerodromi, odlasci, izlazak sunca dok si nad okeanom
Jedina letilica na nebu, dok ne vidiš trajektorije svih
Onda razumiješ da je svuda gužva, osim u tvojoj projekciji
Emocije kao pandemija, mogu te i ne moraju ubiti,
Možeš i ne moraš s njima ubiti druge, ali možeš
Izoluj se, vrata otvori samo poštaru sa rukavicama, bijelim
Ne čitaj, ne možeš razumjeti, ne čitaj, ne čitaj, ne vjeruj
Ne vjeruj, sve u što povjeruješ usmjeri se protiv tebe,
Leti oko tebe i kovitla se kao sjeme tek oduvanog maslačka
Duvaće i duvaće i oduvaće ti kuću, hoće, uvijek ima dah više
Urlik Ginzbergov, Munkov Krik, vrisak vrhunca, a glas te izdaje
I ovo vrijeme te izdaje, najbolji prijatelj te izdaje, i država te izdaje
Svi tvoji sistemi podrške sinonim su za okove, a robovi nemaju ime
Ime nije tvoje, vazduh u plućima ne pripada tebi, svojina ne postoji
Vrijeme stoji, vrijeme ističe, vremena nikad bilo nije i neće biti
Aerodromi, dolasci, spuštanje nad jezerom, pista je sigurna
Ali nisi ti.
***
*
Preslažeš sjećanja, prioritete
Cipele, pakete garderobe doniraš
Planovi kao ekseri padaju iz oblaka
Zjenice su davno upile vizije naših roditelja
I nježnosti ima bez ljubavi, kažeš –
tako raste cvijeće u nekim stanovima
I ljubav može biti bez nježnosti –
Lako se prenosi ta zaostavština.
Naše komšije svako jutro trče ka odlazećoj mladosti
Hej, od juče je u redu i dangubiti, bilo je u novinama
Hej, što se teže borimo za vazduh, smrt se više veliča
Hej, ne brini, mirišem i na so i na ona planinska jezera
Hej, treba nam dodatan prostor za sva ova svođenja
Prostora, toplote i svjetla za cvijeće, planove i sjećanja
***
ZATOČEN VJETAR
Velike knjige bez srećnih ljubavnika
Potiskivanje, mučeništvo i uživanje kao grijeh
Rađanje i množenje i punjenje zemlje i grobova
Slavljenje svetog odricanja, podaništva i patnje
Velike knjige bez slobodnih ljubavnika
Prozori, čekanja, bol, zatočen vjetar, kose
Velike ljubavi bez ljubavnika ili bez slobode
***
IVANA VOJVODIĆ (Podgorica, 1983.) objavila je zbirku poezije Fizis u izdanju OKF-a 2016. godine. Njene pjesme su zastupljene u brojnim antologijama. Aktivna je članica crnogorskog civilnog društva već 20 godina. Po obrazovanju je fizičarka i statističarka.
čovjek-časopis 