
PORUKA
rastvori li se jednog dana tlo
kao što sam sanjala prošle noći
dunav natopi grad i
proguta ulice
sukne li kipuća voda iz središta zemlje
proždre li čak i brodove
kao da su od šećera
dokumente koji dokazuju moje postojanje
i doskočim li na obližnje krovove
ako u panici zaboravim sve brojeve
ne uspijem nikome dojaviti
da sam još uvijek tu
molim vas
sjetite se da vas sve volim.
***
SOBA KOJA NEMA PROŠLOST
kuća je dovršena
nova soba ima pogled na ravnicu i grad
to je soba koja nema prošlost
u njoj nitko nije umro
tamo se nitko nije svađao
skrivao ni plakao
kad ugasim svjetlo u sobi bijelih zidova
oživi tama gusta kao pekmez od šljiva
imam samo pet koraka do kreveta
i do njega dolazim lako
nema nepotrebnih stvari
govore da sam ista majka
ali majka sebi slaže postelju od najistrošenijeg platna
za svećenika i rodbinu postavlja stol s vjenčanim porculanom
a svakodnevni tanjuri više nemaju ni cvijet
ja do postelje brojim: jedan dva pet
i zadirem u najdublji mrak
rušim obrane
puštam rijeke da natapaju tlo
iza kapaka niču sitne biljke
pa s dragošću njegujem to raslinje
buduće ljekovite trave
od naplavnog drveta sastavljam lampe
svjetlila puna ureza
sabitog i uglavljenog kamenja
jedan dva tridesetpet
i nema više mraka
nemoći
nikakve podatnosti
ne dira me nepravda
pa ni smrt
ništa zakopano u rahlosti
moje špišić bukovice.
***
GLAVATE ŽELVE
glavate želve nije briga što se događa u mom kraju svijeta
od njih učim žvakati ono što mi je u ustima
da makar jednom
kad se u mene preliju sve knjige
neću trebati ni jednu riječ
položit ću svoje britve s plavom tintom
mi živimo na pločama koje se razmiču
s avionima koji nikamo ne odlijeću
ledeni rasjedi sada nam gore pred nosom
rastaču naše usamljenosti
od prljavih zidova prazne knjižnice
odbija se kloparanje svih naših oklopa
i nitko me neće uvjeriti da nije stvarno.
***
GRANCIGULA
za neke nove početke
svojim nerođenim sinovima čuvam
grancigulu
neka uprežu okrutnost nad starim skeletom
neka otkrivaju koja je sila potrebna za lom jednog bića
pa kad se uplašeni skutre u mom krilu
naučit će se odnosu sa ženama.
***
LIJEK ZA KOSTI
četrdeset smokava u maslinovu ulju
četrdeset dana stoji na polici pokraj peći
pripravak će zaliječiti šuplje kosti
ali ostat će šuplji odnosi
hladni zidovi
metlom potpomognuti ormari
naslagani vjenčani portreti djece
neugodan zapuh iz toaleta
razbijene pločice kuhinjskog poda
štaka kao podsjetnik pored vrata
cjepanicama povišen krevet
u sobi ostavljena kolica
ostat će četrdeset godina gutanja psovki
potisnutih vriskova
neizvedenih napuštanja
nasilno izvađenih beba iz maternica
zakopanih mačića
neisporučenih poruka
polupanih lončića
kamo sreće da je sve to lako oblizati žlicom
kao smokve u ulju
svaki dan jedna smokva
svaki dan jedna nevolja
i tako sve dok ne ozdraviš
trebalo je odstajati na sobnoj temperaturi
ali stare zidove na selu ništa ne može utopliti.
______________________________________________________
IVANA LULIĆ (1986.) odrasla je u Špišić Bukovici kod Virovitice. Tamo je završila gimnaziju i glazbenu školu, a u Zagrebu studij marketinga na Ekonomskom fakultetu. S bendom Auguste ima objavljena dva albuma autorskih skladbi i nominaciju za Porin 2016. godine. U Centru za kreativno pisanje završila je dvije radionice suvremene poezije kod Olje Savičević Ivančević. Zastupljena je u zbirci „Na početku novog kruga“ u izdanju Cekape-a. Dobitnica je nagrade za najbolju kratku priču na Međunarodnom ljetnom natječaju književnog časopisa Kvaka 2019. godine. Ušla je u konkurenciju za pjesničku nagradu Na vrh jezika 2020. i 2021. godine. Kratke priče i poeziju objavljuje u hrvatskim i regionalnim zbornicima i časopisima, a izbor pjesama predstavljen joj je i na Hrvatskom radiju. Sudjelovala je na pjesničkom festivalu „Šumski pjesnici“ u Istri 2021. i književnim susretima „Zagrijavanje do 27“ i „Poezija u drugom filmu“, a uz pisanje, bavi se glazbom, crtanjem, odnosima s javnošću te stvaranjem radijskih dokumentaraca. Svoje radove izlaže na samostalnim izložbama. Povremeno glumi u TV reklamama. Članica je Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatske glazbene unije.

