Tag: Ivan Koprić

BRANJE

Nikad nisam pio kavu u Virovitici
Zaslađenu šećerom iz šećerane
Uz kocku belgijske čokolade

Sama pomisao na opojno olfaktivno
I metaboličko aromatično zadovoljstvo
Spomenula me gladnih etiopskih radnika
Čije deformirane ruke
Skupljaju crvene bobice kave
Tamne kao zrela krv
I djece otete u Burkini Faso
Kako beru kakaovac zaprašen insekticidima
Ispran dječjim znojem suzama i mokraćom
S vidljivim tragovima krvi

Nikad nisam pušio virdžiniju
Sjedeći u tamnozelenom stolcu
U virovitičkoj kavani

Sama pomisao na omamljujuće udisanje
Toplog dima cigarete
Podsjetila me na krvavi kašalj
I zelenu bolest berača duhana
Robova koji su preživjeli plovidbu
Od Afrike do Amerike

Nikad neću doći u Viroviticu
Piti kavu
Jesti čokoladu
Pušiti virdžiniju
Osim ako zaboravim na bijedu i muku
U kojima su korijeni bjelačkih užitaka

Demencija nije prevencija
Zaborav nije oslobođenje
Novac nije rješenje
Bolest nije smrt
Uskrata nije vječnost

Spomeni se
Mnogi su životi zarad tebe bijedni
Mnogi su ljudi po tebi osuđeni
Životi mnogih zbog tebe
Sasvim su uzaludni

***

PADANJE

Nekoliko je predsjednika i premijera
Izgubilo svoje foteljaste tronove

Kad me smjestilo na stihotron
Prestao sam pisati stihove

Predsjednici planduju
Premijeri premjeravaju
Usnule usne snuju
Utrnule ruke misle
Natekli mozak bubri
Pod tvojim maserskim prstima
Prokrvari sukrvicom
Nježnom primislicom
Mladomisničkim postom
Suzdržavanjem od mašte

Noktima ga grebeš po ovojnicama

Bjelina zasljepljuje
Sivilo se surva kroz duplje
Svršavamo na operacijskom stolu
Obducenti su producenti
Šegrti kriminalci
Šetači voajeri
Djeca kumovi
Svećenici
Staklo
Cigla
Razbibriga
Nakupine bjeline
Pukotine s visine
Uzeti uzorci
Prokleti dvojnici
Djeca vojnici
Urokljivi svjedoci
Numinozni numizmatičari

Oguglali smo na podražaje

Mozak se pokvario
U mlakoj vodi
Pa smrdi
Kao šaš u ustajaloj bari

Ljudi okupljeni na sprovodu
Uzvikuju ratne pokliče

Trljaj me po čeonom režnju i hipofizi

Hipokrizija je slatka
Kao salata od hobotnice
I gorka poput pohanih repova škampa

Draga koliko je sati
Treba se probuditi
Svjetlost
Vidim svjetlost na Tasmaniji
I sivilo Elafita

Grȁd pada
Jutra nema
Ohlađeni smo
Zatvoreni smo
Razotkriveni smo
U dobro prokrvljenoj sivoj opni
Oblaka u kojem smo uzgojili led

Padamo
Padamo s nebesa

***

RAZVRSTAVANJE

Buđenje na rubu boli u kukovima
Klasifikacija plave suvremenosti
Kriteriji vremenskih mijena
Napredovanje i invalidno zaostajanje
Rast i prigušeno opadanje
Ubrzavanje i neželjeno usporavanje
Dinamika i razroka struktura
Ne-vrijeme kao prazni otisak vremena
Mlijeko i topljeni maslac
Plijesan pleše po vlažnom kruhu
Doručak podsjeća na karmine
Trpka slina s mrtvih usta
Obrisi brisanja medicinskog brisa
Novo jutro odzvanja
More se povuklo od zvonjave kamenog tla
Mačka stoji pred prozorom i maše crnim repom

Spavaj zlato moje
Sunce je zakazalo

***

VRAĆANJE

Kad sanjam slonove
Na zelenim livadama
Odmah otputujem u Lisabon

Tamo me opčine
Odraz sunca
Na pločnicima
Od bijelog vapnenca
I crnog bazalta
Tihi razgovori domaćih ljudi
U pokrajnjim ulicama
Brzina metroa
Pogled s vrha parka Edwarda VII.
Na Tejo
Dok se ljubavnički prikrada
Oceanu

U Lisabonu s pticama jedem bobice
I pijem sok od naranče
Ne volim vino
Ne gledam žene
Ne razaznajem mostove

Ležeći na klupi gledam avione
Umotan u zastave portugalskih kolonija
Trčim po ulicama koje smrde
Po lučkoj grubosti
Po vojnoj povijesti
Po tamnoj tuzi

Azul
Verde
Tvrdi zvuk željeznice
I udaraca kundakom po leđima
Grândola Vila Morena
Amarela
Vermelha

Protok vremena u Lisabonu
Brži je nego bilo gdje na svijetu
Lako bi čovjek umro
Kad bi predugo ostao
U Lisabonu

Valja se što prije vratiti doma
U svoj pljesnivi san
Uhvatiti sliku bolesnih slonova
Kako se teškim korakom vraćaju
Umrijeti u mjestu rođenja

_________________________________________

IVAN KOPRIĆ (1965.) je pjesnik, pravnik i dugogodišnji profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Poetske cikluse objavljivao je u književnim časopisima Forum HAZU, Republika, Književna republika, Tema, Kolo, Vijenac, Mogućnosti, Riječi i Fantom slobode, kao i na specijaliziranim mrežnim portalima. Crvene izohipse rata četvrta mu je knjiga poezije, poslije knjiga Hologrami nade (2019., Meandar media), Intergalaktički peljar (2021., Meandar media) i Lekcije iz botanike (2023., Avis Rara Studio). U pripremi mu je knjiga poezije Običan dan u purgatoriju (Meandar media). Suautor je knjige – poetskog panoptikuma Pjesništvo vrbovečkog kraja (2022., Avis Rara Studio). Sudjelovao je u medijima u emisijama o kulturi i književnosti te raznim javnim temama. Poeziju nesebično dijeli s prijateljicama i prijateljima na društvenim mrežama. Zbirka Crvene izohipse rata (urednica Dijana Bahtijari) sadrži 64 tematski i stilski ujednačene pjesme obilježene strahom od smrti, nestajanja, besmisla, uzaludnosti i kraja. Pjesme su nastajale tijekom pandemije bolest COVID-19, nakon razornih potresa u Zagrebu i središnjoj Hrvatskoj te rata u Ukrajini.

PJESME

Počeo je rat kaže Damir

Padam na travu
Uhom na zemlju
Slušam topot

Zar to srce zemlje
Kuca
Kuca
Kuca

Ili vojska
Stupa
Stupa
Stupa

Ili topništvo
Puca
Puca
Puca

Strah u nogama
Strah u prsima
Strah u glavi

Strah koji juri gore

Psi laju
Bijesno
Panično
Izbezumljeno

Kad bijesni psi laju
Pametni šute
Budale se vesele
A pijanci zavijaju kao psi
Pokušavajući pjevati vesele pjesme

***

PLAĆANJE NA BLAGAJNI

Dobar dan
Želite li vrećicu
Plaćate karticom

Plaćam slezenom ako primate
Ako ne primate
Mogu založiti lijevu nogu
Pa platiti dug
I još mi ostane
Za troškove do prvog
U idućem mjesecu
Ili da mi otkinete mali mozak
Pa da njime platim
Vaša lihvarska očekivanja
Koja nikad nisam trebao ni tražio
Ali ste mi ih natovarili na moj konto

Želite li možda još i čavle
Kako bi bilo da samo posudite pa vratite
Ako nemate sada dođite kad budete spremni
Na minornu operaciju zasijecanjem ružnih riječi
U abdomen uz moj pobjednički smijeh

Oprostite
U ovom dijalogu nema razrješenja
Nema ni balansa
A znamo dobro da ravnoteža postoji
Čak i između robovlasnika i roba

Neka neka
Neću tlačiti
Neću cjepidlačiti
Predajte mi sve svoje unutarnje organe
Vaša ostarjela ljuštura
Ionako je bezvrijedna
Iznutrice se bar mogu prodati
Za dijelove
Za hladetinu
Za pseću hranu

Kuci-kuci dođi

Vau

***

RASAP

Nisu važni mrtvi ljudi
Važan je živi čovjek

S njim možeš razgovarati
Njega možeš voljeti
S njim možeš obrok dijeliti

Njemu možeš svašta prodati
Njega možeš iskoristiti

Objekt je
Potrošač
Oružje

Gladan
Žedan
Bolestan
Ovisan
Slab
Pasivan
Nedorastao

I vlastitu bi dušu založio
Za jedan obrok

Tijelo prodaje rado
Misli za drugoga
Radi za drugoga
Rađa za drugoga
Pati za drugoga
Umire za drugoga

Instrument je
Noga
Šaka
Oko

Molit će se gospodaru
Služit će mu
Vjerno
Do smrti
Do uklapanja
U zbor finih mrtvih
Nevažnih ljudi

Mrtvi ljudi gospodaru su nevažni
Važan je čovjek
Slabe misli
Neutaživih potreba
I velikog straha

***

VLADAVINA ŽOHARA

U starim zgradama žive stari ljudi
Njihove kosti propuštaju svjetlost
Žive od malo slabe hrane
I puno teških uspomena
Sačuvanih u plastičnim albumima
Po kojima noću pišaju žohari
Nakon što halapljivo pojedu
Mrvice suhog kruha

U novim zgradama žive mladi ljudi
Njihovi čeoni režnjevi su razvijeni
Bolesti im tek mjerkaju vitalne organe
Kuhinje su im aseptične i prazne
Kao njihovi registri pročitanih knjiga
Nakon skupih večera s obiljem pića
Žohari ih pohode u morama
Koje brzo zaboravljaju

Između sirotinje zagledane u mjesečeve sjene
I bogataških potomaka koji tvrdo spavaju
Generacije ljudi čiste svoje stanove i živote
Nemoćne usporiti vrtloženje dana i noći
U kojima tamne divizije šutljivih žohara
Zauzimaju prostranstva sitnih nadanja
Prljavih cijevi i razočaranih očekivanja

Oni koji misle da ih se ne tiče svijet žohara
Ujutro se bude puni životne snage
Zagledani u prozore obasjane suncem
Nasmiješe se i uđu u kuhinju
Kojom se širi pljesnivi vonj
Žoharskog bala

Ljudi su izgubili moć
Smeđi i crni žohari neopazice su
Prepišali planetu

***

DEVIJANTNO KIPARSTVO

U centru svakoga grada
Uske su ulice neprikladno položene
I pokrpane zadahom siromaštva
Neuspješno prikritog mirisima
Tople ljetne juhe od povrća
Kupljenog pred samo zatvaranje
Tržnice bizarnih sudbina
Razrokih i znojnih
Radničkih
Mučnih
Očiju

U centru svakoga grada žive
Beskućnici krmeljavih sjećanja
Na djetinjstvo koje nije obećavalo
Niti se nadmetalo za pažnju
Trenera koji su već odustali
Kuharica bez finih namirnica
I profesorica koje su plakale
Na vratima smočnica

U centru svakoga grada leže
Knjige napisane potezima sušice
O kojoj današnje generacije
Znaju jednako malo kao
O euharistijskoj posudi
Iz koje kipti Kristova krv

Gradovi bježe od svojih centara
Srame ih se kao rodnog mjesta
Svojih neoprostivih grijeha
S nadom da će ih zastrti
Tepisi korova i prašine
Dostojne filmskih festivala
Na otvorenom prsnom košu

U centrima gradova nema ni zahoda
Ni dobrih restorana
Ni škola

Zašto bi danas itko želio okajavati
Opačine prvih gradskih ljudi
Škiljavaca sklonih prijevari
Radoznalaca bez radnih navika
Perspektive i nužnih pretpostavki
Za elementarni opstanak

Nitko nije imun
Na zadah gradova
U njihovim trulim središtima

_______________________________________________

IVAN KOPRIĆ je pjesnik, pravnik, profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Objavio je zbirke pjesama Hologrami nade (2019., Meandar media, Zagreb) te Intergalaktički peljar (2021., Meandar media, Zagreb). Suautor je knjige Pjesništvo vrbovečkoga kraja (2022., Avis Rara, Vrbovec). Uskoro mu izlazi ilustrirana knjiga poezije pod naslovom Lekcije iz botanike (2023., Avis Rara, Vrbovec, ilustracije Petra Held Potočnjak).

SEKS U DUBROVNIKU

Pun mi je kufer tog punog mjeseca
Nad Kneževim dvorom u Dubrovniku
I Merkura retrogradnog mi je dosta
Ne razumijem taj svemir i njegove poruke
Koje mi šalje pulsirajućom glavoboljom
Kakva je to Morseova abeceda boli
Za južine dok o gradske zidine udara
Bijesni šilok dižući ogromne valove
Mlateći nas sa svih svojih deset Baufora
Dok hodamo zagrljeni ulicom Od puča
Ka Gradskoj kavani na čijoj ćemo terasi
Šutke piti hladnu konavosku malvasiju
Izgovorene gluposti djelovat će erotično
Pričat ćeš mi o tajnama tajnim i javnim
Rukama ćeš mazno dodirivati rub čaše
Kao da je ulaz u spilju aluzivnih stalagmita
Dok ću ja zamišljati tvoju oblu stražnjicu
Jedra bedra i liniju leđa pod rukama
A jutro će biti daleko i vraški nepoželjno

***

TOČKA BOLI

Između nogu, mojih i tvojih
Postoji točka u koju bi Merdžan
Usmjerio okovani šiljak kolca
Kako bi patnja dubinom odrazila
Moć vlasti koju podmuklo služi

Kolac su zamijenile strujne žice
Kiselina iz akumulatora i običan nož
Medicinsku preciznost osmanskog dželata
Sirova sila zločinca iz susjedstva
Kojem ubijanje nije posao nego strast

Sve se promijenilo samo su bol i patnja
Ostale jednako utisnute u lica žrtvi
Koje snimaju televizijske kamere
Reportera bez granica i bez straha

Dok snimke zločina poskakuju ekranom
Djeca se mirno igraju na podu
Njihovi psi ljubimci ližu im stopala
Ti i ja sjedimo u travi, zagrljeni, uplakani

***

IZVADAK IZ KNJIGE SIRAHOVE

Neke ljubavi nisu bezopasne
U bitkama za prekarni balans
Perikulozno cvijeće cvate

U međusobnoj kompulzivnoj ovisnosti
Ponekad poželim da me pojedeš
Poput finog sendviča ili kroasana

Pucale bi mi kosti i trgale se tetive
Dok bi me žvakala oštrim zubima
Cijedila bi se topla krv s tvojih usana

Moje bi te oči začuđeno gledale
Otkvačene iz glave, na nitima živca
Vikale bi pune požude i straha

Pojedi me, moja bijesna zvijeri
Ali mozak bi urlao cijedeći se
Kroz pregrade nosa i ušne kanale

Sjetio bi se mudre Knjige Sirahove
Vidio bi u tebi razbješnjelog bika
Koji uživa u plijenu, sve do epiloga:

Na obalama Jordana crni iris cvate
Zvijeri su zalegle u hladovinu cedra
Šapat umorne jeke sluša Ben Sira:

U strpljiva čovjeka nema mira

__________________________________________________________________________

IVAN KOPRIĆ rođen je 6. siječnja 1965. u Vrbovcu. Predstojnik je Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te predsjednik Instituta za javnu upravu. Objavio je zbirku poezije „Hologrami nade“ (Meandar media, 2019.), a za objavu je predao i drugu pod naslovom „Intergalaktički peljar“. Uz brojne sveučilišne, znanstveno-istraživačke, akademske, stručne i javne aktivnosti intenzivno piše poeziju i druge zapise, putuje i zalaže za demokratizaciju vlasti, aktivnu participaciju građana i kvalitetne javne usluge dostupne svim ljudima. Slobodu, vladavinu prava, solidarnost i milosrđe smatra ključnim vrijednostima naše civilizacije.

VISOKA TEMPERATURA U SVEMIRU

Dok mi pogled šibaju galaktički radijski valovi
Kroz žilicama izbrazdanu ionosferu mozga
Duboko u čudesni prostor planetarne maglice
Zavučem desnu ruku, i protegnem se
Lijevom škakljam luckaste ostatke supernove
Desnom nogom zagazim ravno u roj meteora
Lijevom propadam u neutronsku zvijezdu
Pulsari mi rotiraju oko međunožja
Raspet tako grčim se u dubokom svemiru
Želje su mi velike
Sjene izdužene, sive
Čekam ozdravljenje titrajući
Nadam se vječnom gravitacijskom urušavanju
Ne mogu se svesti ni sažeti
Beznačajno, beskorisno, bezvremenski
Natrag na točku besmisla
Nebula, nebula, nebula, ljubim te nježno
Ližem tvoju svetu obojanu prašinu
Pretapam se u boje plinova
Okovan kao Prometej na hladnom Kavkazu

***

CRNA MAČKA, BIJELA ŠAPA

Kreneš na putovanje, odrješito
Potrčiš za ciljem, usredotočeno
Suze ti se crne zjenice, odlučno
Napneš mišiće i tijelo izviješ u luk
Odapneš ga, gotovo se čuje fijuk
Frk, odjednom šum u ušima, udarac
Lome se kosti, puknu ligamenti
Odbačeno tijelo leži u travi, nemoćno
Bol započinje, a i suze od boli cure
Koža je rasparana, krv lipti
U ritmu udaraca uplašenog srca
Smogneš snagu životinjskim naporom
Vučeš težinu slomljenog tijela
Zamućenog vida, bol sve snažnija
Pokupe te neke ruke, gubiš uvid
Nestaje oblika i mirisa, boje se stapaju
Nepregledno postaje polje boli
Na rubu života i smrti guraju ti
Gorke lijekove u usta, bodu mišiće
Putovanje je prekinuto, nema svijesti
Kad se probudiš odrezanih kostiju
Zašite gole kože na mjestu dlaka
Slijepljenih rana koje se suše
Vidiš ruke koje ti nježno uzimaju
Glavu koja je bila zamalo izgubljena
Obujme ju i masiraju sporim pokretima
Ležiš na boku, mekan je ležaj
Sporo prolaze dani u spavanju
Ljudi tek povremeno dođu i govore
Ohrabriš se i podigneš, vučeš se
Vježbaš u dugim satima dosade
Jednog dana otvore se vrata
Prostruji zrak i – kreneš, polako
U šetnji zelenom travom spaziš miša
Tijelo ne sluša, ne možeš ga zapeti u luk
Zapinju ostaci kosti, nema zglobova
Umjesto kukova imaš loše surogate
Shvatiš – ne možeš miša uloviti
Možeš samo s njim razgovarati
O vremenu, sudbinama i ljudima
Težak je život mačke koja se odlučno
Zaputila u avanturu bez dobrog plana,
Mape, osiguranja i pametne pripreme

***

ODMOR SAMSONA U TRANZICIJSKOJ DOLINI

Baš te briga ako ti Dalila odreže kosu
Poslije dugog i napornog puta
Danas su ćelave glave u trendu
Mirno usni uvečer, čupavi Samsone
Ne boj se, Filistejci bauljaju pijani
Amonci se međusobno ubijaju
Obećana zemlja obrasla je dračem
Šikara se veseli po plodnim poljima
Pusti dugu neurednu bradu Samsone
Danas su takve brade u trendu
Da se bolje uklopiš u dolinu tranzicije
Od tvoje snage važniji je novac
Od tvoje pameti važniji je novac
Od tvoje vjere važniji je novac
Od tvoje etike važniji je novac
Prokleti je novac najvažniji, Samsone
Zato pazi na svoje konje i bisage
Zamoli Daliline sestre da ih čuvaju
Moraš se odmoriti, glib je dubok
Strani su gospodari u skupim hotelima
Okruženi kvarnim plemenskim vođama
Koji lažno tuže i krivo presuđuju
Njih ne zanimaju lijepe mlade žene
Ni moderne frizerke s velikim škarama
Utoni u dug i dubok san, Samsone
Navuci tamnu noćnu masku na oči
Danas je sljepoća poželjna, čuj
Duga je noć pred tobom, pij, pjevaj
Ljubi Dalilu u zanosu zaborava
Moli se i tuguj, odmori noge
Čuvaj snagu ruku i oštrinu misli
Još nije vrijeme da se probudiš

_______________________________________________________________________

IVAN KOPRIĆ rođen je 6. siječnja 1965. u Vrbovcu. Završio je studij prava u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1999. Zaposlen je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 1990. U zvanje redovitog profesora upravne znanosti izabran je 2008., a u trajno zvanje potvrđen 2013. godine. Obavljao je niz sveučilišnih i javnih dužnosti, objavio je mnoge znanstveno-stručne knjige i radove te sudjelovao u mnogim znanstvenim i stručnim projektima u zemlji i inozemstvu. Hologrami nade, njegova prva zbirka poezije, sadrži sto pjesama napisanih uglavnom tijekom nekoliko posljednjih godina.