ČETIRI PJESME ISIDORA IGIĆA IZ RUKOPISNE ZBIRKE “DOBROTA”

GDE DA SE NAĐEMO?

Gde da se nađemo?
Da li na proslavi
neke godišnjice male mature,
da bi se obradovali kada vidimo
da nismo jedini kojima godine,
uporno i nemilosrdno,
povećavaju brojeve na vagi
i smanjuju brojeve odeće,
shvatimo da su nam vicevi bajati
i već odavno nisu smešni
i da se više niko ne seća
bilo čega, na isti način?

Da sa olakšanjem saznamo
da su neki od nas imali još manje sreće
u životu,
da saznamo da nas je sve više pod zemljom,
dok orkestar koji čine klavijaturista
sa matricama i šabanajzerom i
pevaljka u miniću falševima
uveseljava sve pijanije goste
pesmama kojima smo se smejali kao klinci
jer su glupe, banalne i krš,
a sada kao uživamo.
Da li smo tada lagali jedni druge u vezi sa ukusom
ili sada?
I ne, neću da ti priznam da se
uz ovo najbolje veseli jer
mene ovo ne veseli
baš ni najmanje.

Da li da se sastanemo
u tapaciranim igraonicama,
dok pazimo da se klinci ne povrede, brzo
razmenjujući vesti između povika i pritrčavanja
da se mališani podignu i vrate na tobogan,
ili da se dogovorimo u vezi sa odlaskom na kafu
ili pivo, koji se nikada neće desiti.

Dok upoređujemo tačnost svakog sata na zidu
sa onim koji nosimo na ruci
u sentimentalnoj diskoteci
sa muzikom iz devedesetih
koja je trebalo da ostane zakopana zauvek, tamo i tada
da plešemo smešni i sakriveni bukom i mrakom
od svega zbog čega bi zaplakali,
od svega što nikada nismo rekli i priznali
nikome, a možda ni sebi.

Sve vas volim i želim da vas zagrlim i
čuvam baš tamo gde smo se rastali pre
30 godina
ali molim vas
nemojte da se nalazimo.

***

PRETRAGA

Pretraga je pokazala
da je Dobrota naselje u Crnoj Gori
zatim psihijatrijska bolnica
Onda postoji neka zbirka pesama koja je pominje
Pa ponovo apartmani, plaže
Knjigovodstvena agencija Dobrota
Ima ljudi sa tim prezimenom
Definicije iz rečnika dolaze tek na kasnijim stranicama
Jedan naslov kaže
dobrota je najhrabriji izbor
Koji možete da napravite
Promocija donacije matičnih ćelija
Ima i turska serija s tim imenom
Još hotela i letnjih smještaja
I već smo na desetoj stranici pretrage
Ne planiram da ovde nastavim da je tražim
Iako je ovaj način sasvim uobičajen
Smisliću nešto drugo

***

ROĐEN ZA TO

Ponovo sam krenuo na groblje
Ono je gore iznad grada, visoko
Zato bi vam rekli
Da je to dobra lokacija

Put je sa obe strane ograđen
Stablima zelenog drveća
Od kojih je najlepši
medeni Bagrem

Deo grada u kojem živimo zove se Bagremar
Imamo i voćnjak koji cveta
U proleće

I sve tako lepo miriše na život
Na mom putu do groblja

Ljudi tuda vole da šetaju
Ali ispred groblja naprave okret na petama
I vrate se nazad

Ja sam nastavio pravo

Već mesecima odlažem
Da posetim svoje rođake i prijatelje
Kojih sada tu ima više
Nego dole, u gradu

Pomislio sam da bi neko mogao da me pita
gde sam krenuo
pa bih mogao da kažem:
idem da obiđem društvo.

Naravno da niko nije
jer je jasno gde si krenuo
Tim putem

Prvo kod ćaleta
Da vidim da li je dobro urađen
Posao opravke spomenika i
Ograđivanja grobnog mesta
Za majku.

Tu sam seo i isplakao se
Onda sam otišao da se umijem
I potražim grob prijatelja
Koji je od nedavno tu

Nisam ga pronašao
Ali sam naišao na mnoge druge
Slučajno, kao na ulici
Javio sam se i podigao ruku
Ej, de si

Krenuo sam nazad
Treba da svratim u prodavnicu
Imam spisak u džepu
I na putu nazad mučim se
sa jednim pitanjem

Da li smo mi rođeni da nešto postanemo
ili nešto postajemo svojom odlukom

***

PONEKAD ALI SAMO NAKRATKO

Poslednji put smo otišli u grad
i bilo je dobro
blistali smo u prašini, magli i dimu,
koji se uvlačio u odeću
i nije želeo napolje
danima
smo veslali na tom kursu
kao očajnici i pevali kroz plač
trudeći se da se ne vidi

Bilo je dobro
izaći iz sebe na beskrajne serpentine
u široke priče koje se pružaju dalje
sa svakom izgovorenom reči
od toga se gušili u smehu, u nonsensu
odbijali svaku tvrdoću i trud

i kako su tu upale godine
i kako su tu upale nekakve istine
strašne i mistične kao crni monolit iz onog filma
koji niko ne može da pomeri
ja ne znam.
Da li ti znaš
kako smo postali ovakvi
gde je ona naša sjajna zajebancija
to mi nedostaje
da li mogu sam da odigram preostalo vreme
možda ali me ponekad
jako zamara
i onda taj umor neće da izađe danima
kao da i sebe moram da raširim na terasi štipaljkama i ostavim dok me vazduh i sunce ne poprave
dok ponovo ne budem ali samo nakratko
onaj sa obrnutim zarezom na kraju usne
jer po tome si znao da nešto spremam
i da će biti dobro

________________________________________

ISIDOR IGIĆ rođen je 8. 1. 1977. godine.
Objavljuje albume sa autorskom muzikom za nezavisne izdavače Slušaj Najglasnije, Brlog Rec, Minimalna izdanja, kao i samostalno.
https://isidorigi.bandcamp.com/
Pojavljuje se na nekoliko kompilacija nezavisne, lo-fi i nekomercijalne muzike.
Poeziju objavljuje u časopisima za književnost i kulturu Libartes, Buktinja, Čovjek Časopis, Novi Oktobar.
Objavio je dve zbirke pesama: Brisani prostor (samizdat u elektronskom obliku) i Vraćam se odmah (Poetikum).
https://belakarneval.blogspot.com/
Piše stihove za sastav Kodagain, čija se muzika često može čuti u radijskim emisijama Moć veštica i Pop Depresija.
Najvećim dosadašnjim uspehom smatra emitovanje jedne svoje pesme u radio-emisiji Neonska duga, autora i voditelja Žikice Simića, na Radio Beogradu 2.

TRI PJESME ISIDORA IGIĆA

GDE DA SE NAĐEMO?

Da li na proslavi
neke godišnjice male mature,
da bi se obradovali kada vidimo
da nismo jedini kojima godine,
uporno i nemilosrdno,
povećavaju brojeve na vagi
i smanjuju brojeve odeće,
shvatimo da su nam vicevi bajati
i već odavno nisu smešni
i da se više niko ne seća
bilo čega, na isti način?

Da sa olakšanjem saznamo
da su neki od nas imali još manje sreće
u životu,
da saznamo da nas je sve više pod zemljom,
dok orkestar koji čine klavijaturista
sa matricama i šabanajzerom i
pevaljka u miniću falševima
uveseljava sve pijanije goste
pesmama kojima smo se smejali kao klinci
jer su glupe, banalne i krš,
a sada kao uživamo.
Da li smo tada lagali jedni druge u vezi sa ukusom
ili sada?
I ne, neću da ti priznam da se
uz ovo najbolje veseli jer
mene ovo ne veseli
baš ni najmanje.

Da li da se sastanemo
u tapaciranim igraonicama,
dok pazimo da se klinci ne povrede, brzo
razmenjujući vesti između povika i pritrčavanja
da se mališani podignu i vrate na tobogan,
ili da se dogovorimo u vezi sa odlaskom na kafu
ili pivo, koji se nikada neće desiti.

Dok upoređujemo tačnost svakog sata na zidu
sa onim koji nosimo na ruci
u sentimentalnoj diskoteci
sa muzikom iz devedesetih
koja je trebalo da ostane zakopana zauvek, tamo i tada
da plešemo smešni i sakriveni bukom i mrakom
od svega zbog čega bi zaplakali,
od svega što nikada nismo rekli i priznali
nikome, a možda ni sebi.

Sve vas volim i želim da vas zagrlim i
čuvam baš tamo gde smo se rastali pre
30 godina
ali molim vas
nemojte da se nalazimo.

***

PRIRUČNIK SAMOPOMOĆI “ZASPATI PONOVO U 4 IZJUTRA” – SAŽETAK

Pravite se da Onaj Drugi
u stvari ne postoji.
Ne ulazite u raspravu sa njim/njom.
Kao da je tamo prekinuta veza.

Pokušaće da vas zainteresuje za razgovor,
pokrenuće zanimljivu temu ali morate odoleti jer
istog trenutka, kako izgovorite repliku,
pokrenuće se zlokobni mehanizam.

Sada zamislite da stojite pred zidom.
Ničega nema na njemu,
to je običan sivi zid.
Osećate kako vas napušta napetost,
prvo iz vrhova prstiju i polako se podiže
prema centru
čitavo biće spoznaje kosmički ekvilibrijum
tajne su pred vratima svesti
i svetlo polako ulazi unutra kad

Onaj Drugi u klompama donosi kante sa bojom,
Po jednu u svakoj ruci
i jednu među zubima,
poliva taj zid i mahnito se cereka,
odjednom tu je i kasetofon koji svira Hevi Metal

u stvari on je sav jedna galama
on je mašina za mlevenje automobila
on je konstanta a ovo je njegov sat,
njegovo finale

pa ti spavaj

***

VIDIMO SE

Želeo bih da se muvam ovde
još neko vreme, jer bih da te gledam
i što manje smetam

Neka se tome sve drugo pokloni:
sebi sam odavno dosadio
svojim pričama i upornim zabludama
od kojih ne odustajem

muzikom i rečima koje su
stalne kao maslačak na promaji

neka mi ostane samo oko
drugo mi ne treba

Znam šta te čeka, i malo mi te je žao:
1. zbog razočaranja u prijatelje
2. slomljenog srca u ljubavi
3. svesti o tome da si sam u svemu
4. jer svi lažu
5. najtežeg pomirenja sa
samim sobom.

Znam šta te čeka, i milo mi je:
1. zbog revolucije u stomaku i neprospavane noći posle prvog poljupca
2. plesanja slobodnim stilom uz omiljenu muziku ( vazdušna gitara i zamišljeni bubnjevi)
3. putovanja
4. otkrivanja šta sve umeš, a nisi toga bio svestan, a nije ni teško
5. toplote sunca na licu
6. mirisa lipe i divlje nane
7.  vrućeg bureka  i hladnog jogurta za doručak (posebno posle pijanke)
8. ukusa sveže samlevene kafe
9. vlaškog sira, domaće rakije od šljive, dunje i jabuke
10. i možda ( ali sumnjam) otkrivanja klasične literature.

10 a. otkrivanja biblioteke onog tvog blesavog ćaleta
svih tih prašnjavih i buđavih svetova
a koji su baš za tebe
i u vezi sa tobom nastali

vidimo se dečko

***

ISIDOR IGIĆ rođen je 8.1.1977.
Živi u Majdanpeku, po vokaciji profesor Latinskog jezika.
Objavljuje albume sa autorskom muzikom za nezavisne izdavače “Slušaj Najglasnije”, “Brlog Rec”, “Minimalna izdanja”, i samostalno.
https://isidorigi.bandcamp.com/
Pojavljuje se na nekoliko kompilacija nezavisne, lo-fi i nekomercijalne muzike.
Poeziju objavljuje u časopisima za književnost i kulturu “Libartes”, “Buktinja”, “Čovjek Časopis”.
Uskoro bi trebalo da objavi svoju prvu zbirku pesama, “Vraćam se odmah”. Traži sponzore.
https://belakarneval.blogspot.com/
Najvećim dosadašnjim  uspehom smatra emitovanje jedne svoje pesme u radio emisiji “Neonska Duga” autora i voditelja Žikice Simića, na Radio Beogradu 2.

POEZIJA ISIDORA IGIĆA

JEDNOM JE DRVEĆE POČELO DA NIČE SA MOJIH RAMENA

Rodio sam se u šumi
ili
na mestu gde su ljudi

isekli nekoliko stabala iz kotline
da naprave mesta za solitere
i visoke zgrade

nigde ni jedne kuće
samo zgrade i najgušća šuma
koju možeš da zamisliš

duboko hladna leti
prošarana tankim srebrom
tajnih potoka
razgovorena pticama
i pastelno mirisna
u jesen

Alava glava se pomalja

kao ker koji vidi veću kost
u odrazu prevarne vode
pa sam otišao da živim

u nekim parkovima gde
uredno planirane drvorede nazivaju šumom
pa sam se tome smejao

i gde je lakše osetiti miris
zaduvanih džogera
umesto mokre koprive
i lišća

skitao sam gradovima
i u svakom nešto
izgubio i zaboravio

a onda sam jednom
olistao u snu
mladice su krenule sa oba ramena
napravile mlado i svetlozeleno lišće
razgranao sam

i najzad shvatio

***

POKUŠAJMO PONOVO ALI HIPNOZOM

Ako planiraš da nastaviš sa kruženjem
moraćeš da zadržiš snove
to je teško
i znam da zvuči kao zagonetka

gusto je
dovoljno da se pojede viljuškom
I traži malo strpljenja
koje niko nema

zato pročitajmo još jedanput
ali malo sporije

ako planiraš da nastaviš
sa kruženjem
moraš

pazi,
moraš

da nekako zadržiš snove

doći će vreme koje ni sat neće uspeti
da otkuca
i oblici koji će nestajati brzinom
razmazanih slika koje se nikada ne lepe
za prozore
čudni nagoveštaji živih ljudi
koji iščezavaju kao magle kada samo
malo snažnije ispustiš vazduh i
sitno iseckani ostaci razgovora

ja to tako ne pamtim i ne sećam se da sam tamo bio
ali mi je drago što mi pomažeš da ovo pokupim

pokušajmo još jednom ali hipnozom
sećam se da je bilo zabavno

***

ŠTA SU NACRTALI RADNICI ISPOD PRVOG SLOJA TAPETA NA GIPSANOJ PLOČI

Ustajati u 6 zimi
pre svitanja
bez ikakvog asketskog
mističnog opravdanja
ustajati sam od sebe, bez sata
jer je ležanje na oba ramena
na leđima
postalo neudobno i bolno
vazduh je čitavu jednu noć star
i stomak počinje
da prigušeno reži
stajem pred ogledalo
koje mi odgovara odrazom
koji izgleda još uvek
ne sasvim kao ja
kao čovek koji će ubrzo da
istisne sadržaj tube
pokuša da zalepi neposlušnu kosu
za potiljak
pokušati da svom izgledu da
neki društveno prihvatljivi oblik
jer će me tako ostaviti na miru
ući će u razvučene krpe za tumaranje po
svojoj pećini
i to je u redu
beskrvnim stihovima dajem ispovedni ton
da bih vas prevario
kada oljuštiš ovaj jedan sloj ispod
naći ćeš zid
po kojem nastavljam da švrljam

ispod prvog sloja tapeta smo jednom
prilikom renoviranja
na goloj gipsanoj ploči koja razdvaja dva stana
pronašli nacrtan
jedan ogromni kurac
to je ono što radnici misle o našem stanovanju ovde
time su nam poželeli dobrodošlicu i nahranili nas
to su nam ostavili na zidu sobe
koju smo nazvali dečijom

možda nije trebalo grebati
poslušaj me jer
istrošićeš svoje nokte do mesa
i izaći će samo to što nismo želeli da vidimo
i povrediće nas oboje
iskopaćeš ružne i smrdljive reči koje
nikada ne bih pomislio ni rekao
iskopaćeš moja siktanja, škrgut
i nastavićeš dalje da kopaš
dok na kraju od mene ne ostane samo
sparušena vreća
bez čula dodira
gola kao ono
što su nacrtali radnici na gipsanoj ploči

__________________________________________________________________________

ISIDOR IGIĆ, profesor latinskog jezika, rođen je 1977. Živi i radi u Majdanpeku. Do sada je objavio šest muzičkih albuma samostalno i za nezavisne izdavače iz Hrvatske i Srbije i prvi u potpunosti autorski govorni album na srpskom jeziku, u saradnji sa multimedijalnim umetnikom Džoni Promisom. Pojavljuje se u književnim časopisima sa poezijom i esejima (Libartes, Buktinja). Piše blog (https://belakarneval.blogspot.com/). Muziku sa albuma poslušajte ovde:https://isidorigi.bandcamp.com/