MOJA KUĆA
U mojoj kući čopor djece
Prljaju čaše i tanjure
U prolazu razbacuju
Tenisice, igračke, odjeću i šminku
Pospremite, stišajte to, ajte leć, prođite me se
Smiju se, viču, lupaju vratima
Kućom gromko kotrljaju sunce
U ovoj kući nema odmora ni tišine
Nema kutka u koji se možeš trajnije zavući
Jednom kad me moje proljetnice raskuće
Odu kao puževi s domovima na leđima
Ostat će mi samo taj moj mir
Što ću onda sa sobom, s kućom
Bez svjetla i bez zraka
Ne znam
***
KAD
U devetom ništa jer počinje škola
Odvezi dovezi
Treninzi i plesna i dramska
Odi na roditeljske sastanke
Kupi sve bilježnice, robu, tenisice
Geografski atlas i likovnu mapu
U desetom je berba
Pa putuj, beri
U jedanaestom je kiša
Pa rođendan
Pa još kiše
Kratak dan
Užasan
U dvanaestom
Božić
U prvom
Zima i očaj
U drugom
Kad će više proljeće
U trećem proljetni umor
U četvrtom običan umor
U petom panika da je gotovo
U šestom je gotovo
U sedmom i osmom ljeto
I kad da ja nađem vremena
Kad
***
TEMPUS FUGIT
Ništa ne prokazuje
Tihi protok vremena
Kao kartoni jaja
Vidim kako djeca rastu
Vidim se u ogledalu
Ni ne okrenem se
A već opet petak
Već svibanj, već jesen,
Već trideset godina mature
Ali nema veće izdajice
Od kartona jaja
Kad se vratim iz dućana
Pogledam datum
A jaja vrijede do 12.6.
Pomislim
Čovječe
Pa kud prije ljeto
Nema tjedan dana
Da su vrijedila do 22.3.
***
PAPIRUŠINE
Poštovana, prebacite dijete od pedijatra k liječniku obiteljske medicine, hitno je
Poštovana, platite plin na koji ste kuhali, grijali se i tuširali, molimo lijepo
Poštovana, evo vaših nalaza, vitamin D vam je u komi, pođite na sunce
Poštovana, tražio vas je poštar, nije vas našao (pa gdje ste, pa na suncu) dođite u poštu po paket
Poštovana, plastiku u žutu, staklo u zelenu, a sve ove papirušine u plavu kantu
Hrpe papirušina svaki dan
Ljubavnih pisama niotkud
***
KOKOMO
Radije bih
Da je sve već gotovo
Da preskočim ovo čekanje
Vaganje odluka
Radije bih da znam kako je završilo
Da vidim tko je što odabrao
A pogotovo ja
Radije bih preskočila
Tu svoju nesposobnost
Da odrežem a preživim
Odrežem a ne porušim
Odrežem a ostanemo
Radije bih da prestane
To pitanje uvijek iznova
Gdje smo
Radije ne bih
Taj dan po dan
To pomalo
Taj proces
Radije bih
Preskočila
Ljepotu u putovanju
Radije bih
Samo
Stigla na cilj
___________________________________
INES TEKOVIĆ rođena je u Splitu 1976., a posljednjih 30 godina živi u Zagrebu. Diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti i magistrirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Osamnaest godina se bavila marketingom i odnosima s javnošću u međunarodnim korporacijama, a posljednjih sedam godina radi kao freelance copywriterica.
Zbirka poezije “Rože i fjori” nastala je kao pjesnički odgovor na život žene u četrdesetima, malom pojasu ničije zemlje odakle se mladost preko noći povukla, a starost još nije nastupila. Zbirka se zove “Rože i fjori” baš zato što ni u životu ni u zbirci zapravo ništa nije rože i fjori.
čovjek-časopis 