književna premijera: ZBIRKA PJESAMA INES KOSTURIN “HERBARIJ”, Sisačka udruga za promicanje alternativne i urbane kulture, 2021; četiri pjesme

SULUDOST SMRTNOSTI
 
Ponekad se čini
Što duže čekamo kraće živimo
I u tmurnoj toplini naših potplata
Izbija cvijeće
Da označi mjesto kamo ćemo se vratiti
Nastaviti čekati
Po čekanju mjerimo život, ne samo dane
 
I ako budem čekala svaki život
Da kosa naraste
Nokti da otpadnu
I još previše prenebitnih sitnica
I onda u drugom životu
Opet isto
Samo onda da narastu nokti
Da otpadne kosa
Da se rasprsnu zubi kao prezreli nar
 
Ako prejako kihnem
Hoću li tada rjeđe živjeti
 
Već sada kao da živim
Svaki treći dan
Dišem svaki treći sat
Ostatak vremena čekam
Da pluća prodišu
Da srce prolupa
Da riječi progrizu napolje
 
Suludo od stajanja
Cvijeće pod nama umjesto
Kroz lišće diše kroz dlanove
I tek kad se maknemo s mjesta
Jasno je koliko procvate
Tlo na kojem se korjenujemo
 
***
 
PRISILNA IZBIJELJENOST
 
Vrlo oprezno
Uzgojila sam divljinu u kosi
Oprezno
Da ne proguta i mene
Barem ne još
 
I sakrila kukavički satove
 
Sakrila lica što se izbjegavaju
I lica što previše govore
I ona što odaju previše šuteći
Gradeći od sjevera na dolje lice
Kojeg se neću previše bojati
I koje će samo ponekad režati i na mene
 
Vrlo
Vrlo oprezno
Odgojila sam divljinu ispod kose
I nanijela pun džep špranja
Kao cjepanica što se brižno unose
Da produže ljeto
Da me potajno
Nose u krošnje i da živim
Uz svoje još barem dva ljeta
I da ne budem samo jedno lice u jedan život
Nego da me i voda odnese
I da izgorim
I da se raspadnem da iz mene
Proklija jutro
 
Na susjedinom raspelu nekome nije
Otkucao lažno novi početak
Pa se pola sela sjatilo
A malo je tko znao
Ostaje li život iza pretrpanog stola
I zatrpanog groba
 
***
 
POTISKIVANJE
 
Izašla sam u zoru
Pokupiti veš
Objesiti novi
Pogledati jesam li još čitava
I poznajem li se još
 
Neka jutra vole lagati
Neka jednostavno vole uzbuđenja
Igrajući se lovice sa stopalima
Šalju me noćima na putovanja
Slijepim ulicama
Da se vratim izmorena i znojna
I ne potpuno tu
 
Južina nosi venecijanske maske i snijeg
Pa biramo želimo li glumiti
Samo licem ili cijelim očima
Da nam odgovara ovo vrijeme
 
Neki su životi lakši za odigrati
U njima se riječima kaže sve što se misli
 
Sutra mi neće smetati
Što je štrik smrznut i što se vlaga
U kući koti poput divljači
Oprala sam ljetne oči
Ostat će vani do prve suše
 
Do tad treba oprezno disati
Da ne ulaze virusi
I sve što još neizrečeno pluta
 
***
 
POTKIVANJE
 
U godinama
Kad se svako zastranjivanje smatra izdajom
Čak i pločnici su neprijateljski nastrojeni
Prema potplatima
Pa upijaju bilo koji pogled koji nije prepisan
Nečijim koljenima vrebajući
Priliku da me prizemlji
 
I možda nije potpuno točno
Ni potpuno prikladno praviti se da su poklade
Cijelu godinu
Nositi tuđe kosti i tuđa leđa
Međutim potpuno je privlačno
Biti neočekivan
 
U godinama
Kad se zemljani putovi zanemaruju
Jer su preblizu prirodi za našu ugodu
I k tome pamte tko je prošao po njima
 
Prebrzo se prihvaća prolaznost
Ironično
Jer nikad se nije više odbijala smrt
Učim kako se potkovati
Da me se čuje
Ako se već glođem kroz godinu
Pa je od ogrizaka sve manje vidljivo
Kako sam počela
 
Učim kako se saviti
I obuti željezne čizme
Da ne potonem tek tako u kaljužu i
Da ostanu moji otisci po čelima spavača
Čija čela odaju ishlapjelost i predaju
 
Bez obzira koga ću probuditi
Upalite svjetlo
 
___________________________________________________________________________
 
INES KOSTURIN rođena je 1990. u Zagrebu, ali živi u Petrinji. Magistra je primarnog obrazovanja.
Samostalno je 2014. godine objavila prvu zbirku poezije, Papirno more, a početkom 2021. objavljuje drugu zbirku poezije, Herbarij.
Poeziju objavljuje u raznim zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natjecanju Concorso di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu.
 

DVIJE PJESME INES KOSTURIN

DVIJE PJESME INES KOSTURIN

STANJIVANJE

Pod blatnim dlanovima
Zakopala sam raspalo gnijezdo
Ove zime ne uzgajamo lastavice
Lukovice zumbula
U proljeće će otpustiti njihov pjev

Zapalila sam kosu
Da dio mene gori kroz noć
I da me ne može povući želja za lopovlukom
Da kradem riječi
Da kradem oči
Da kradem dane
Ovako me ogledalo vidi
I viče na mene kad osjeti da sam
Vezala leptire za stopala

A smrti su svuda oko nas
Maloljetne
Malodušne
Malene

Da ih ne čujem
Zadnje sam dvije lukovice sačuvala
Posadila umjesto njih uši
Ti zumbuli možda neće biti baš nešto lijepi
Ali do tad ću čuti dovoljno
O odrastanju
Da mi neće biti teško u ješkama poslužiti
Odjeke soli
I usta nagorjela od nijekanja

***

SKANJIVANJE

Nisam izgleda dobro slušala
Kad su dijelili upute kako se oprašta

Uvijek je u meni noćivala dugo dugo
Gorčina zaostalih vrana
Čiji kljunovi nisu bili dovoljno brzi
Da me spriječe u glupostima
Vrućina zaostalih rana
Po kojima nesvjesno kopam
Kao dijete po izderanim koljenima

Jednom sam tako pod krastom našla kamen
I od onda ih redovito skidam
Ne bi li kako iskopala planinu prije nego
Izraste
Da ne postanem kamenolom
I da iz mene samo izvoze
Odvoze
Uzimaju
Ramena mi može uzeti samo vlastita nebriga
Prošlo je vrijeme za tuđe boli

U vrijeme kad se učilo kako se oprašta
Ja sam vezala utege na ruke
Da spriječim otok u prsima od nicanja
Ne želim svjetionike
I ljude koji se mogu samo slučajno tu
Nasukati
Moja šupljina nije praznina koja traži punjenje

I danas se skanjujem oproštaja i opraštanja
Puno je to davanja
A moje vrane ne vole dijeliti
Ni vraćati tuđe dugove
Malo vremena
Malo svega imamo u velikom svijetu

_______________________________________________

INES KOSTURIN rođena je 1990. u Zagrebu, ali izuzev ratnih godina živi u Petrinji, iz koje ne planira otići. Završila Učiteljski fakultet, trenutno predaje matematiku. Samostalno objavila knjigu Papirno more. Radovi objavljivani u časopisima Riječi i Artikulacije te u raznim zbornicima. Prošle godine osvojila treću nagradu na Concorso internazionale di poesia e teatro di Castello di Duino.