DRAŽEN PETROVIĆ U VREMENSKOJ KAPSULI
(kako je teklo jedno naizgled obično čišćenje komina)
Juče sam čistio komin. Godina je 2020. i guram 32. godinu, a komin je začepljen davno, prije mog rođenja. Odžačar (uz početnu konstataciju „najebali smo, odraću se ođe sigurno“) ručnom sajlom nije mogao da probije čep, iako smo za pet sati izvukli pet kanti šuta. I još nešto. Novine. Tako mnogo novina da imam osjećaj da je cjelokupan godišnji tiraž socijalističke Pobjede završio u mom kominu. Odžačar stručno objašnjava da se tako pregrađivao komin kako se ne bi morao čistiti u podrumu, nego je to onda izvodljivo i iz stana. Kada je potpuno „najebao“ i pocrnio (najbukvalnije što se može zamisliti), odustao je i predložio kolegu Roma koji ima njemačku električnu sajlu i koji „nema šta ne može probiti“. Nijemac zna zašto i kako. Kolega sa električnom sajlom (kog sam čekao skoro sat) je začepljenje probio za nekih 45 minuta, pri čemu je toliko samljeo garež da se u podrumu ništa nije vidjelo od dima. Kad se napokon prašina slegla, sve je izjedna bilo crno, pa je to trebalo i omesti. Radnica iz obližnjeg marketa mi je rekla da voli da sretne odžačara jer on donosi sreću. „Nisam ja odžačar, ja samo čistim podrum.“ Kaže: „Pa dobro svi smo mi radnici, bitno je na častan način zaraditi koru hljeba.“ Nisam dalje objašnjavao.
Umoran i crn sjeo sam i uzeo zgužvan papir. Sve ovo možda i ne bi bilo interesantno da u žutim novinama s patinom decenija na sebi, nije pisalo: „Jugoslovenski košarkaš Dražen Petrović još jednom pokazao klasu“ a u gornjem lijevom uglu lista „Pobjeda, (neki datum i mjesec)1987“. Dražen je bio živ, Jugoslavija se nije raspala, nije bilo stradanja, zločina. I dok je Dražen pokazivao klasu osvajajući svijet, neko je tim istim novinama i pijeskom pregrađivao komin, ne sluteći da će ga, nakon tridesetogodišnjeg vakuuma, očepljavati neko ko još nije rođen, neko sasvim nepoznat, u nekom novom poretku, sistemu i državnom uređenju ni nalik onom iz 1987.
I da Dražen neće biti živ, ali će informacija o njegovoj klasi i veličini preživjeti vakuum od 33 godine ludila i haosa (bukvalno i simbolično). Od gomile novina izbucanih sajlom, i milion rečenica uništenih tridesettrogodišnjim čamovanjem u kominu, samo je ta informacija preživjela. Dražen je juče u crnom podrumu, nimalo slučajno, jer sve je igra sudbine, još jednom pokazao klasu.
___________________________________________________________________________
GORAN RADOJIČIĆ (Nikšić, 1988) književni kritičar, predsjednik Književnog kluba „Poenta poetika“.
Piše poeziju, prozu, naučne radove, eseje i književnu kritiku. Urednik i lektor brojnih izdanja popularnih knjiga domaće i strane produkcije. Proučava period renesansne i barokne crnogorske književnosti, ali i savremenu regionalnu književnu scenu. Objavlјuje u periodici. Član je Udruženja književnika Crne Gore.
čovjek-časopis 