UZVIK ZAKLINJANJA
Vrijeme nas baca kandžama zaborava
A mi
kao Bogu mu se molimo
U nekom uglu ostavlja nas same
kao bezvrijednu stvar
A mi
opet ga zaklinjemo da se vrati
***
ZAČUDO
Začudo u magli te jasnije vidim.
U svjetlosti dana odavno ti nijesam oči gledala,
Mislim, možda ih ne poznajem više,
Ne vidim više u njima užarenu strast.
Začudo bolje te poznajem.
Putokaz mi je duša, bez mape, bez busole.
Mukom te tražih, a nađoh te lako.
Al’ sama nestadoh, ponovo nađoh život.
Začudo, više te volim,
Pričam o tebi osjećajnije.
Sanjam te tako prizemljena
Skoro zamišljam našu realnost.
Začudo rastem kao grana ka nebu
Korijenje puštajući u osjećanja tvoja.
Cvjetam i u studenoj zimi
Zagrijavam kapi života na tvojim usnama.
Začudo saznah da ne znadoh ljubiti
dok ti ne upoznah usne
Ne htjedoh prevariti draž koje one daju
Kao okusiti led pošto probaš vatru, tuđe su mi.
A ti ne znaš gdje ti je mjesto
Začudo ne osjećaš više
da ćeš me naći snivajući
Gubi mi se svaka tačka što sa stvarnošću veže
Začudo
Osjećam
Gubim te.
___________________________________________________________________
FLJUTUR MUSTAFA rođena je u Ulcinju 25.8.1994. godine. Završila Pravo na Univerzitetu u Prištini, gdje i živi. Objavila je zbirke poezije “Pertej Lajthitjes (Onkraj zabune)”, “Na dy (Nas dvoje)” i “Andje (Blaženost)”. Ostvarila je nekoliko pozorišnih i filmskih uloga u Crnoj Gori i na Kosovu.
pjesme su, uz dogovor s autoricom, preuzete iz knjige Jovanke Vukanović “Pjesnikinje Crne Gore – Antologija 1970-2015” (JU Ratkovićeve večeri poezije, 2017.)
prijevod s albanskog: Ćazim Muja
čovjek-časopis 