Tag: Evelina Rudan

O PRISTOJNIM PTICAMA I SVAKOM DRUGOM DOBRU

Dakle, zaveži se i umotaj u dobro skrojeni kaput
kad krećeš na put, to je nužnost bez koje se ne može,
posebno ako na put krećeš zimi
i ako s tobom kreću brbljivci.
U termosici uzmi malo toplog čaja,
kekse spremi u vrećicu,
za svaki slučaj ponesi i olovku,
možda te migoljava, blješteća i usputna rijeka nadahne,
a možda i ne.

Dakle, na putu šuti:
neovisno o brbljivcima od kojih si se zaštitio,
neovisno o boli koju uzrokuje drndavo sjedenje,
neovisno o svakoj drugoj stvari koja bi te mogla natjerati na govor ili uzvik.
Pomno gledaj van,
vrlo usredotočeno, vrlo precizno glave okrenute prema prozoru,
prije ili kasnije na horizontu će se pojaviti pristojne ptice,
pristojne ptice i svako drugo dobro.

– iz zbirke “PRISTOJNE PTICE”, V.B.Z, 2008.

***

PEČEM KRUH

Svaki dan pečem kruh.
Umijesim ga najprije
i gledam svoje ruke kako uranjaju u brašno,
u brašno i vodu.
Na mojim noktima,
na njihovu unutarnjem rubu,
stvara se tanka korica tijesta
dok ga mijesim, gnječim, premješujem.
Tanka korica tijesta kao pola sitna, tanka mjeseca
utisne mi se između noktiju i kože
i stanuje tamo dok ih ne operem.

Počela sam produljivati to vrijeme,
vrijeme od mjesidbe do pranja ruku:
sjednem za stol dok se tijesto diže
i čekam.
Onda ga premijesim, pa opet čekam
i nauljim posudu
i poslužim ga unutra
i stavim u pećnicu.

I ne bih još micala tu skorenu,
tanku koricu.
Ne bih je micala jer ona me pamti.

Pamti me, kao što, kažu, voda pamti,
kao što jutro pamti,
kao što pamte mirisne trave
na kojima sam ležala
pokrivena plavom jaknom.

– iz antologije suvremene hrvatske ‘stvarnosne’ poezije “DRUGOM STRANOM” Damira Šodana, Naklada Ljevak, 2010.

_________________________________________

EVELINA RUDAN rođena je u Puli 1971. Živi u Zagrebu. Objavila je zbirke Sve ča mi rabi ovega prolića (2000), Posljednja topla noć (2002, zajedno sa Slađanom Lipovcem i Denisom Peričićem), Uvjerljiv vrt / Convincing Garden (u elektroničkom obliku, prijevod Hana Dada Banak, 2003), Breki i ćuki (2008, nagrada Grada Rijeke “Drago Gervais” za rukopis 2007), Pristojne ptice (2008), Smiljko i ja si mahnemo, balada na mahove (2020) te slikovnicu Kraljevićev san (zajedno s ilustratorom Svenom Nemetom, 2010). Zastupljena je u više antologija i pregleda suvremene hrvatske poezije, a pjesme su joj prevedene na slovenski, češki, engleski, njemački, španjolski, talijanski, rumunjski i nizozemski.
Predaje na Odsjeku za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Bavi se usmenim žanrovima, intertekstualnim (i intermedijalnim) vezama usmene i pisane književnosti i oblicima nove usmenosti. Za knjigu Vile s Učke. Žanr, kontekst, izvedba i nadnaravna bića predaja (2016) dobila je nagradu Filozofskoga fakulteta 2017. godine. Radila je u Pazinskom kolegiju – klasičnoj gimnaziji i izdavačkom poduzeću Josip Turčinović d.o.o.

smiljko i ja si mahnemo
odzgor i odzdol si mahnemo
sidi na voknu smiljko na sedmin katu
gori na strojarskin i na brodogradnji
sidi na voknu, računa na tablet
ča je to, pitan, ča to delaš za jeno
niki diplomski, niki diplomski
jedan student piše, provjeravan
provjeravan ku je dobro zračuna
da se brod ne potopi
je, mu rečen, je, ti mladi su pametni
hoj doli, da vidimo canale di suez
ne moremo tu vidit canale di suez
govori smiljko
aj, moremo, govorin ja
vidiš tu u pothodniku je kako
kako u utrobi broda u kin su dida
poslali za abesiniju i već smo mrež njima
tisno je, ne smiju van, moraju se tajit
brod glumi da ni vojni
ki je naš did, išćemo smiljko i ja
prehićivamo te soldate, obraćemo hi
gori, doli, gori, doli
kako srdele, kako srdele
l’ escerito italiano regolare leži
kako srdele, kako srdele
sparno je, teplo je, potno je
prez arije u toj utrobi
tu je naš did i jedan radetić
s kringe, did od mike
rečen radetiću, rečen mu
ja ću poznat vašu nuku
vi ćete zustat živ
ja ću poznat vašu nuku
ćemo bit u istin razredu
u branketu semeliću, u puli
mu govorin
ča je dide, ča je, nisi bi riva uć
na rečinu nisi uša, da me ubiju
govori did, pak da me ubiju
kamo gremo, pitajte, kamo gremo
u abesiniju grete, u abesiniju
zač gremo tamo, ča ćemo mi tamo
ćete bit vinčetori, mu govorin
ćete bit vinčetori, anke okupatori
ča su to za jeni, pita did
ča su to za jeni
ću li se živ tornat, ću li dicu imat
ćeš, ćeš, mu govorimo smiljko i ja
ćeš se živ tornat, deset let pokle
ćeš se živ tornat, prez vragu jene rane
sve će na tebi bit cilo
i ruke i nos i glava i prsa
finatamaj svi zubi te ti bit cili
prije tega ćeš bit u afriki nord
bižat ćeš s tripolija u niku pećinu
romel će ti dat kopun u guzicu
ki romel, ervin, ervin romel
mu govorin, neš ti znat ki je on
ću znat, govori, ću znat
nemački kapo vrhu kapi
kamo ću poć pokle
pokle ćeš bit zaprt, u pržunu
mu govorin, u pržunu
na otprtin, nike prasce ćeš hranit
u sabiju te te zakopat do guta
u teplu sabiju, finu, fino kako cuker
i još tanju
bit ćeš žedan, bit ćeš lačan
niki će te spasit, dva arapa
te te spasit, rat će finit
navadit ćeš se španjolski
i francuski i arapski ćeš govorit
a talijanski, a talijanski
ću govorit talijanski bolje nego sad
eccellente parlante ćeš se storit
eccellente parlante, mu govorin
štit ćeš libre i đornale
doć ćeš u marseille, doć ćeš u trogir
pak na noge u žminj, zvana će te čekat
deset let će zvana čekat
come un oddiseo ćeš finit
je li bilo prosci, to se ne zna
to se ne zna, i sina ćeš si
sina ćeš si prvi put vidit
sin te neće poznat
bižat će od tebe
ćeš imat dicu, mu govorin
i čuda tega će još bit
čuda tega strašnega
bolje da ti ne povimo
ćeš imat dicu, mu govorin
se obrnem smiljketu
sad u tin brodu, tu u pothodniku
mrež filozofskega i strojarskega
ki bi nan verova da mu to povimo
maše z glavon smiljko
nidan nan ne bi verova
da mu to povimo
onda mučimo
i ne govorimo ninemu nič
se juštamo smiljko i ja
i skočimo gori, gori

odzgor – odozgo; odzdol – odozdo; voknu – prozoru; ča to delaš za jeno – šta to radiš, čime se baviš u ovom trenutku; niki – neki; ku – ako; hoj doli – siđi; kin – kojem; mrež – između; tajit se – skrivati se i istodobno ne davati glasa i/ili kretnje od sebe; ni – nije; ki – koji; išćemo – tražimo; prehićivamo – prebacujemo; soldate – vojnike; obraćemo – prevrćemo; hi – ih; potno – znojno; prez – bez; arije – zraka; kringe – Kringa, rodno mjesto Bože Milankovića, tamo ga je jednom sreo Mate Balota, zna V. Delbianco; nuku – unuku; poznat – poznavati; riva – uspio, stigao; uć – pobjeći; na Rečinu – granica svjetova, vidi kod Balote, čuj kod Brune Krajcara i Putokaza; zač – zašto; vinčetori – pobjednici; anke – također, i; ča su to za jeni – koji su ti; tornat se – vratiti se; pokle – poslije; prez vraga jene – bez ijedne; finatamaj – čak, i; kopun – udarac nogom u stražnjicu, vritnjak; neš – nećeš; kapo vrha kapi – glavni šef, zapovjednik; zaprt – zatvoren; pržunu – zatvoru; na otprtin – na otvorenom; nike – neke; sabiju – pijesak; guta – grla; kako – kao; cuker – šećer; finit – završiti; navadit se – naučiti; ćeš se storit – postat ćeš; štit – čitati; libre – knjige; đornale – novine; na noge – pješice; čuda – puno, mnogo; povimo – kažemo; se obrnen – okrenem se; nidan – nitko; mučimo – šutimo; ninemu – nikome; se juštamo – dogovorimo se, utanačimo

***

EVELINA RUDAN rođena je u Puli 1971. Živi u Zagrebu. Objavila je zbirke Sve ča mi rabi ovega prolića (2000), Posljednja topla noć (2002, zajedno sa Slađanom Lipovcem i Denisom Peričićem), Uvjerljiv vrt / Convincing Garden (u elektroničkom obliku, prijevod Hana Dada Banak, 2003), Breki i ćuki (2008, nagrada Grada Rijeke “Drago Gervais” za rukopis 2007), Pristojne ptice (2008), Smiljko i ja si mahnemo, balada na mahove (2020) te slikovnicu Kraljevićev san (zajedno s ilustratorom Svenom Nemetom, 2010). Zastupljena je u više antologija i pregleda suvremene hrvatske poezije, a pjesme su joj prevedene na slovenski, češki, engleski, njemački, španjolski, talijanski, rumunjski i nizozemski.
Predaje na Odsjeku za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Bavi se usmenim žanrovima, intertekstualnim (i intermedijalnim) vezama usmene i pisane književnosti i oblicima nove usmenosti. Za knjigu Vile s Učke. Žanr, kontekst, izvedba i nadnaravna bića predaja (2016) dobila je nagradu Filozofskoga fakulteta 2017. godine. Radila je u Pazinskom kolegiju – klasičnoj gimnaziji i izdavačkom poduzeću Josip Turčinović d.o.o.

na slici: autorica na dodjeli nagrade “Tin Ujević” za najbolju zbirku pjesama objavljenu u razdoblju od svibnja 2020. do svibnja 2021, u Vrgorcu, 6.7.2021; HINA/ Jure DIVIĆ, video still, youtube.