DA SMO IMALI VIŠE VREMENA
Taman zapamtim put od tvojeg uha do nosa pa
skrenem drugamo
Pogledam te dugo i najjače ikada pa
ti kažem sretno
Čim se sklopimo jedno pored drugoga kao rijetka dvostruka trešnja
nešto nas rascijepi
Spremim te u kut oka pa
ti mahnem iz vlaka
Ja se nasmijem cijelim trbuhom pa
utihnemo
Pomislim kako je divno dodirnuti tvoj dlan pa
zakopčam kofer
Ja se zaljubim pa
odem
Da smo imali više vremena
sletjeli bi na tlo
kao koštice prožvakane trešnje
***
ŽENE U VOĆARNI
mene s moje tri mandarine pustile su žene u voćarni naprijed rekle su samo to? imaš samo to prođi onda ajde curo prođi prođi rekle su njih dvije s košarama naranči jabuka i tropskih čudesa kojima ne znam ime pogledale su mene pa moju vrećicu s tri mandarine i rekle da prođem pa sam se prošmuljala do blagajne dva koraka kroz tropska čudesa i rekla evo samo to a mislim si cijelo vrijeme možda sutra da posegnem za nečim ljubičastim i bodljikavim samo ću smisliti da to napravim s izrazom lica kao da znam kojim se jedaćim priborom jede i smije li se zagristi sjemenka ako sjemenka i postoji evo samo da to smislim taj izraz lica kojim se bude odrasla
***
NA KAVI
Tihi ples ruku žene
Koja sjedi nasuprot gluhe prijateljice
Prijateljica kima i povremeno diže obrve
Neka ju je kažiprsna pirueta iznenadila
I ja i druga prolaznica
pogledi nam se sramežljivo sretnu
Jednako smo strane
Tim zračnim riječima
Koje se ne hvataju na pjenu makijata
Nego lete do rumenih krovova
***
LJEPOTA
Petra je kao dijete htjela čukljeve
Kao njena nona
Jedina stopala koja je Petra poznavala
Njihov sigurni reljef
U crnim kožnim cipelama
Koje gaze preko dvorišta
I nose dane ljeta
Lako kao plave leptire
Teško kao tlakomjer na stoliću za kavu
***
ČETIRI POPODNE
Ajmo nešto novo
Toga smo se jučer igrali
A i ono malo plastelina iz zadnje ladice
Se sigurno osušilo
***
DUBIOZA
Portugalci za dnevni boravak
kažu sala de estar
soba za bitak
stavimo recimo da
u njoj sjedi Niče
i češe si brk
evo ga opet to vražje
Pitanje jezika
***
EVA MARIJA JUREŠIĆ rođena je u siječnju 2000. godine u Zagrebu. Odrasla na Krku, jezičnu gimnaziju završila u Rijeci, radila i učila još u Italiji, Belgiji, Portugalu. Trenutno završava studij društvenih znanosti. Ponekad piše, ponekad snima, često samo hoda.
Objavljuje pjesničke fragmente na Instagramu. Pokoja pjesma ili priča objavljena joj je u manjim regionalnim časopisima.
čovjek-časopis 