KO PIŠE PJESME MUŠKARCIMA
Da bih ti napisala pjesmu dragi
Morao bi biti žena.
Jer,
Sjeti se:
Sve su pjesme božanske
I sve se uče u školama
Samo onda kad je žena u njima.
***
JEZIK KOJIM ŠUTE ŽENE
Iza kožnih sandala
Viri žulj na Ahilovoj peti –
Trag neudobne obuće za polugola stopala.
Mi nemamo tu slabu tačku.
Pognuta leđa ispresijeca
Grbavi lanac grudnjaka –
Ne mogu se sakriti korpe mesa i mlijeka.
Mi nosimo kalup za gušenje.
Otpad iz toaleta
Uvijek ima isti sadržaj –
Znak na vratima priziva uloške, tampone
I maramice.
Mi krvarimo i kad nemamo menstruaciju.
***
BAJKA
Bila jednom jedna žena
Koju nisu gledali kao ženu.
Živjela je sretno do kraja života.
***
UTJEŠNA
Samo tvoje noge moći će osjetiti
Tek izrasle dlačice što škripe
Poput šmirgl papira
U noći kad je jorgan
Suviše širok za jedno.
I ispucale pete za koje ne postoji krema
Jer nosiš i sebe i svoje pretke
Na nogama koje su zgodne
Ili nisu noge uopšte.
A iznad nogu imaš hram
Zbog kojeg sve postoji.
A ti i dalje sumnjaš ko je tu Bog.
***
PONEDJELJAK
U 8:30 ujutru
Svi ljudi su drugačiji.
Trolejbus nas budi
Bolje od alarma.
Nasuprot meni sjedi žena
I sa suzama u očima gleda u stranu.
Iz usta joj iscuri krvava pljuvačka.
Znam da je izvadila zub
I to je jedina rana koju na njoj vidim.
_____________________________________________
ERMINA RIBIĆ rođena je 1996. godine u Sarajevu. Tu završava osnovno i srednje obrazovanje, te upisuje Filozofski fakultet, gdje završava drugi ciklus studija na odsjeku za Komparativnu književnosti i informacijske nauke i to sa prosjekom 9,89.
U svom master radu „Feminističko čitanje tradicije ezopske basne“ analizirala je ezopsku basnu u evropskom književnom krugu i to sa stajališta feminističke teorije i kritike.
Objavila je oko 15 akademskih, teorijskih i esejskih radova, kako na internet portalima, tako i u tiskanim časopisima. Radila je kao asistentica organizacije književnog festivala „Bookstan“, kao novinarka i kao proofreader. Trenutno volontira kao urednica za švicarski portal Arcadia.
čovjek-časopis 