Tag: Ermina Ribić

OČI POBUNE

Svakog dana
Pa i nedjeljom
Žena ide na posao.

To tijelo boli:
Ko fakir iskusni
U svoje rane se smješta.

Nadražena nepravda
Kao erekcija stoji
Na svakom uglu grada.

Hljeb nasušni
Izmiče joj iz ruku,
Vrebajući po pločnicima života.

Očima njuši
Sve što je mogla biti
A nikada nije.

***

DOBRODOŠLI U MAŠINU

Stoji stroj u ćošku društva
Ponavlja muške riječi i gestove.
Svaki broj na ekranu
Falusoidno skakuće.

Stroj ne prepoznaje moje brojeve:

DNK su nokti,
Kosa,
Puder i haljina.

Srećom, postati pisac teško je
Šta god imao između nogu.

***

POTOMAK

Draga nije htjela imati djecu,
Ni ispuniti utrobu novim bićem.

Draga je već imala dijete

Obučeno u odijelo, sa brkovima i dobrom platom.

________________________________________________

ERMINA RIBIĆ rođena je 1996. godine u Sarajevu. Tu završava osnovno i srednje obrazovanje, te upisuje Filozofski fakultet, gdje završava drugi ciklus studija na odsjeku za Komparativnu književnosti i informacijske nauke.
U svom master radu „Feminističko čitanje tradicije ezopske basne“ analizirala je ezopsku basnu u evropskom književnom krugu i to sa stajališta feminističke teorije i kritike.
Objavila je više od 30 radova, što akademskih, teorijskih, tako i eseja i kritika na internet portalima i u tiskanim časopisima. Radila je kao asistentica organizacije književnog festivala „Bookstan“, kao novinarka, online učiteljica, proofreader i volonterska urednica. Trenutno radi kao content writer. Njena poezija objavljivana je na portalima, a uvrštena je i u zbirku „Frida – žene govore“. Dobitnica je nagrade „Mak Dizdar“ za 2024. na festivalu „Slovo Gorčina“.

KO PIŠE PJESME MUŠKARCIMA

Da bih ti napisala pjesmu dragi
Morao bi biti žena.
Jer,
Sjeti se:
Sve su pjesme božanske
I sve se uče u školama
Samo onda kad je žena u njima.

***

JEZIK KOJIM ŠUTE ŽENE

Iza kožnih sandala
Viri žulj na Ahilovoj peti –
Trag neudobne obuće za polugola stopala.
Mi nemamo tu slabu tačku.

Pognuta leđa ispresijeca
Grbavi lanac grudnjaka –
Ne mogu se sakriti korpe mesa i mlijeka.
Mi nosimo kalup za gušenje.

Otpad iz toaleta
Uvijek ima isti sadržaj –
Znak na vratima priziva uloške, tampone

I maramice.

Mi krvarimo i kad nemamo menstruaciju.

***

BAJKA

Bila jednom jedna žena
Koju nisu gledali kao ženu.
Živjela je sretno do kraja života.

***

UTJEŠNA

Samo tvoje noge moći će osjetiti
Tek izrasle dlačice što škripe
Poput šmirgl papira
U noći kad je jorgan
Suviše širok za jedno.

I ispucale pete za koje ne postoji krema
Jer nosiš i sebe i svoje pretke
Na nogama koje su zgodne
Ili nisu noge uopšte.

A iznad nogu imaš hram
Zbog kojeg sve postoji.
A ti i dalje sumnjaš ko je tu Bog.

***

PONEDJELJAK

U 8:30 ujutru
Svi ljudi su drugačiji.
Trolejbus nas budi
Bolje od alarma.

Nasuprot meni sjedi žena
I sa suzama u očima gleda u stranu.
Iz usta joj iscuri krvava pljuvačka.

Znam da je izvadila zub
I to je jedina rana koju na njoj vidim.

_____________________________________________

ERMINA RIBIĆ rođena je 1996. godine u Sarajevu. Tu završava osnovno i srednje obrazovanje, te upisuje Filozofski fakultet, gdje završava drugi ciklus studija na odsjeku za Komparativnu književnosti i informacijske nauke i to sa prosjekom 9,89.
U svom master radu „Feminističko čitanje tradicije ezopske basne“ analizirala je ezopsku basnu u evropskom književnom krugu i to sa stajališta feminističke teorije i kritike.
Objavila je oko 15 akademskih, teorijskih i esejskih radova, kako na internet portalima, tako i u tiskanim časopisima. Radila je kao asistentica organizacije književnog festivala „Bookstan“, kao novinarka i kao proofreader. Trenutno volontira kao urednica za švicarski portal Arcadia.