PODSTANARSKA PROMIŠLJANJA
Moj otac zidar,
tehnološki višak u građevinskoj firmi planinskog imena –
iz iste te firme ni ekser ne otuđi,
ni mistriju iz državnog vlasništva.
Drugi, oni sa kravatama su nezasito potkradali…
Kasnije su neke sa vješala, suicidne, spašavali –
od onih istih kravata omče pravili.
I danas ih, izbezumljenih, ima po čaršiji…
Očevim stopama zašto sam se zaputio,
pa nemam one mistrije
kojom bih djeci svojoj dvore sazidao,
niti eksera imam,
baš ništa!?
Srećom, ni kravate nemam
o koju bih se,
podstanar,
u kući tuđoj
okačio!
***
OČI MAJE MURATOVIĆ
U njima, sestro, stala su mnoga ljeta,
Otkosi koje uhvatila je kiša,
Zelene šljive
I crni dudovi;
U njima
Ja vidim svaku travku,
Puteljak svaki Bogićeva laza,
Ukradeno voće
I Vasvijine kletve
Za isto;
Komade vruća hljeba prepune sira,
Dopola pojedene jabuke,
Akšamluke okićene svicima…
I budu one nekad zelene,
Nekad su plave,
Pa i crvene(!)
Kao trešnje zavičajne,
Kao krv naša
Koja nikada neće
Postati
Voda!
***
KUDA TO ODE ENISA
Već dvadeset i sedam godina
Prebiram po sebi: sjećanja, riječi i odlaske;
Krijem pjesme o Njoj da ih niko ne vidi,
Jer ima ljudi urokljivih očiju i crnih srca,
A pjesma o Njoj treba da bude čista
kao i Ona, na tabutu, onog junskog dana!
Već dvadeset i tri godine
Ne umijem da odgonetnem: kuda to ode Enisa!?
A kao juče sreo sam je.
I ništa nije govorilo da je neću vidjeti ovako dugo;
Nasmijana i srećna bješe te večeri
22. juna 1993.
Kao da već sutra neće biti
na tabutu mejt!
I pamtim njene ljubavi iz spomenarâ –
Srećem te ljude, srećne i užurbane;
i drugaricama njenim imena pamtim:
Lejla, Ema, Anka, Azra, Indira;
Volim ih sresti, kao da dio Nje još traje u njima.
A sve naredne godine hoću li čekati i pisati,
Sve dok me, jednog običnog dana, Melek smrti ne prozove, voljom Uzvišenog Gospodara?
Bez imalo sumnje, drvo za moj tabut raste,
I platno posmrtno, moje, neko negdje tka.
***
MRAK
Ne znam je li gore
Kad zatvorim ili otvorim oči
Mrak koji je sa obje strane
Mene
Samo je mrak
Tek pjesma zasvijetli na tren
Pa se ugasi
______________________________________________________________
ENVER MURATOVIĆ rođen je 1978. godine u Rožajama, Crna Gora. Objavio pet zbirki poezije. Zastupljen je u antologijama i pregledima poezije i haiku poezije u regionu. Živi i radi u Rožajama.
čovjek-časopis 