Tag: Emina Selimović

SINAPSA

Kada pišem o tebi,
pišem o onome što se nikad nije dogodilo,
što nije postojalo.

Naprimjer,
nikada te nisam nazvala u kancelariju
samo da ti čujem glas.

Nikada nisam kupila malu tortu sa svijećom da proslavimo tvoj rođendan.

Nikada ti nisam poslala razglednicu sa rive 
ili aplaudirala u prvom redu na tvoje uspjehe,
nisam ni saznala da je tvoja omiljena kafa 
obični espresso.

Nikada nisam strepila nad tvojom sudbinom
i time šta će ti donijeti današnji dan.

Nikada nisam živjela, 
ali se sjećam 
i sjećanje je otvorena rana.

***

REM FAZA

Likovi u knjizi su govorili 
sanjala sam to.

Dobar pisac, loš pisac,
kao da se grupišu međusobno.

Ili kao kad neko otkida latice margarete i govori:
Voli me, ne voli me!

Dan u kojem me vrtiš u krug pored otvorenih prozora,
dok u pozadini pjeva Josipa Lisac i vjetar raznosi moju haljinu 
filmska je scena,
gdje za otkinutu laticu 
u dnevnik pišem:

Voli me!

***

PRIPOVJEDAČ 

Upoznala sam čovjeka
kojem je sve priča.
Od spustio sam torbu na stol
do prošetao sam ulicom  i vidio čovjeka 
koji prodaje kravlju kožu.

Rekao sam pošto ti je ta koža?
A on je kazao hiljadu maraka.
A onda sam ja rekao,
a pošto ti je krava?

I stalno tako, 
svaka scena je mala priča.

Kad više nisam mogla izdržati 
upitala sam ga:
A kako je živjeti u priči?
Odgovorio je:
U kojoj priči?

***

O SREĆI 

Moj nos 
na koži tvog vrata 
i oblak umirujućeg parfema
oko nas.

***

JEDNO OD MNOGOBROJNIH JA

Kada bih bila Prust,
živjela bih mondenskim načinom života.
Svakoga dana bih se baškarila 
u pletenoj stolici u bašti,
ispijajući limunadu ili porto,
zavisno od toga koje je doba dana.

Kada bih bila Prust 
posmatrala bih okolnu šumu, 
napola prelivenu sunčanim zracima 
i tamnom sjenom svuda okolo. 

Kada bih bila Prust
po cijeli dan bih gledala u nebo, 
kako postaje, 
ne turobno i tmurno, 
nego nebo koje donosi slutnju, 
kao pred kakav težak 
i krvav zločin
o kojem ću ja čitati samo iz novina.

Kada bih bila Prust 
slušala bih lavež pasa u daljini,
kreštanje svraka
i nijednog momenta se ne bih pitala:
Jesam li slobodna?
Umorna ili 
nesretna?

_____________________________________________

EMINA SELIMOVIĆ rođena je 28.9.1991. godine. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zenici na odsjeku za b/h/s jezik i književnost. Magistrirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Magistarski rad joj je objavljen kao knjiga pod nazivom „Postmodernizam i nova osjećajnost u poeziji Zilhada Ključanina“. Trenutno na doktorskom studiju Književnost i kultura, također na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na odsjeku Komparativne književnosti. 
Objavila četiri zbirke poezije: „Genocid u Crazy Horseu“, „Ademove suze“, „Zembilj“ i „Jazz za Fellinija“, za koje je dobila domaće i regionalne nagrade. Objavljuje tekstove u časopisima. Radi u Muzeju grada Zenice.

ŽIVOTNA PUNINA

Trenutak je jedina realnost
koju mogu podnijeti
a da je ne želim promijeniti.
Kao onaj
u kojem sjediš u prvom redu,
a ja vidim svoje biće
kako se odvaja od mene,
prilazi ti iza leđa i grli te.
Ili onaj u kojem pružaš ruku
pa kažeš:
I meni je drago što sam te vidio.

Trenutak je stanje koje osjećam
dok gledam kako hodaš između ljudi,
sjediš u restoranu,
stojiš iza govornice.
Ne mogu čuti niti vidjeti ništa drugo
jer jedino o čemu mislim
su riječi pjesnika
Nemjerivo je važno
što se upravo sada
nalazim na ovom mjestu.

***

SAN

Kada su u dolini procvjetali
svi plavičasti cvjetovi,
i činilo se da je nebo pod mojim nosem,
usnila sam san
o čovjeku koji je nabavio
jato bijelih golubova.
Rekla sam:
Oni su vjesnici loše sreće, uzmi sive.
Ali čovjek je samo odmahnuo glavom
i pomislio:
Ja volim bijele.
Dok je neba nada mnom, uzimaću bijele.
Od tad, stalno gledam u nebo
i čekam tugu i smrt
ne bih li ponovo susrela
čovjeka iz sna
koji je mirisao na bergamot.

***

LICE KOJE ĆE ME SPASITI

/Abdulahu/

Sin moje drugarice
mnogo voli proljetne mace
tako da u danima proljeća
sjedimo na livadi i pušemo.
Zamišljam da sa svakim puhanjem
vjetar odnosi
ono što je na mojim plećima
i sve sam bliže suncu.
Istina,
vjetar nema lice,
ali moj Spasitelj ima,
i to najnevinije.

EMINA SELIMOVIĆ (Zenica, 1991.)