– s njemačkog prevela TRUDA STAMAĆ, iz knjige “Jezik i svijet /austrijski pjesnici druge polovine dvadesetog stoljeća/”, izbor i prijevod Truda Stamać, Ceres, Zagreb, 2004. –
ELFRIEDE GERSTL rođena je u Beču (1932), tamo je preživjela rat skrivajući se kao dijete iz židovske obitelji po tuđim stanovima, tamo je nakon rata maturirala i studirala medicinu i psihologiju. Objavljuje od 1955. godine, poeziju, prozu, točnije pjesme i eseje, radio igre, knjige za djecu. Napisala je jedan roman i drugi sa skupinom autora, bila koautor antologije itd. Važniji naslovi knjiga: Prostori igre (Spielräume, 1977.), U sve dane pjesme (Alle Tage Gedichte, 1999.), Let haljina (Kleiderflug, 1995.), Pod jednim šeširom (Unter einem Hut, 1997.), nova bečka mješavina (neue wiener mischung, 2001.). Za svoj književni rad je višekratno nagrađivana. Važnije nagrade: George Trakl, Erich Fried. Beč je, unatoč mnogim osporavanjima i književnim svađama, glavni književni grad Austrije. Bečanka rođenjem i stilom života. Elfriede Gerstl spada u gotovo izumrli rod flanera, bečkih šetača. Kao šetač skuplja dojmove svakodnevnog života i uvodi ono što joj se čini vrijednim u književnost. Ta punktualna koncentracija na izabranu pojedinost iz nanosa svakodnevice često omogućuje dublji uvod u šire cjeline. Osim uličnih sajmova i kavana, uz šetača književnika idu susreti s književnicima i književne kavane. Iz eseja Elfriede Gerstl razabire se da je gostovala – uglavnom kao tihi svjedok – svim skupinama a da nijednoj nije pripadala. Razgovore s književnih susreta nastavlja u pjesmama, navodeći pisce koji put imenom a drugi put stihom. Obraća se piscima njihovim jezikom i stilom, koje pogađa do virtuoznosti. Ono vlastito je pritom način postavljanja pitanja ili komentar uz karakterističan ironijski odmak što ga postiže povezivanjem neuobičajenih razina zbilje, recimo, primjerice, pjesničke teme komentira jelom i kuhinjskim receptima i sl. (Umjesto svih primjera navodimo samo naslov pjesme “Prizivanje velikog spremanja”, što smjesta priziva u sjećanje naslov opće poznate pjesme i zbirke pjesama Ingeborg Bachmann “Prizivanje Velikog Medvjeda”.) Način na koji skuplja materijal za pjesme, ironičan odmak, vještina u rimovanju, lakoća u izrazu, svjedoče o velikoj pjesničkoj vještini i pridaju njezinim pjesmama nešto od stila vagabunda. Dakako da čitateljeva barem djelomična upućenost u književne prilike Beča pridonosi značenju njezinih pjesama. Za manje upućene ostaje usporedba s bečkim valcerom – glazbeno savršen i tako općenito zanosan da izmiče trivijalnosti. (Truda Stamać)
***
GDJE UĐE FREUDOVAC
rastu neuroze
skupi svoje tikove
poći ćemo put
neurastenija
stari nagoni cvatu
iz mumija
i vrapci
pjevaju iz svojih tjednih listova
o kozmetici u srcu
***
STANOVATI U JEZIKU
često i prečesto nedostaje mi
riječ
korisna
anatol
eternit
ontologija
a koji put opet
ne fali mi tu baš ništa.
u mom sklepanom
jezičnom kućerku
stoji i leži moj rječnik
kao kupus i repa
kao na sajmu sitnarija
često se nađe što se traži
a koji put i ne
***
PESIMIST
žuti plodovi zriju u mom vrtu
topla i smeđa proteže se moja kuća na suncu
rutave pčele bruje oko cvijeća na prozoru
ali već malog pauka nad vratima
moram ubiti
preko godine
sa svojim kćerima i unucima
izdanak za izdankom
zastro je žalosnim tkanjima svojih mreža
i napokon sunce
stisnuo u čeljusti
i ugrizao smrtno.
***
ZAŠTO SAM JA JA
malo po malo morala sam se
sama stvoriti
sada stojim do grla
u nagomilanu vremenu
ako transcendencija
nešto od mene očekuje
j a se ne mogu
za nju brinuti
***
TKO JE još pri sebi
tko je još kod kuće
tko je još kod kuće pri sebi
tko je još kod kuće
kad je pri sebi
tko je još pri sebi
kad je kod kuće
tko je još pri sebi
tko je kod kuće pri sebi
tko to
***
DOBRO DOŠLI GOSTI GLAVE
retci pjesama prolaze mi glavom
oni su tvoji
moji
ili od odavno preminulih:
kopamo grob u zraku
tu nam nije tijesno
ja šuma sam
snijeg sam koji pada
ovo vrijeme nisam izabrala
govore mi
prate me
najpouzdaniji su mi prijatelji
da neki retci unajme stan
u srodnim glavama
više nije moguće poželjeti
***
BILJEŠKA O PREVODITELJICI:
TRUDA STAMAĆ rodila se 25. svibnja 1942. u Petrovaradinu. Godine 1968. diplomirala je komparativnu književnost i germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bila je dugogodišnja članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca, cijenjena i višestruko nagrađivana prevoditeljica s njemačkog jezika, književnica i urednica. Radila je i u Ministarstvu kulture te kao savjetnica za kulturu hrvatskoga veleposlanstva u Beču. Godine 1989. dobila je nagradu Republike Austrije za prijevode djela austrijske književnosti na hrvatski. Za antologiju ‘Jezik i svijet austrijski pjesnici druge polovice XX. stoljeća’ 2005. godine dodijeljena joj je Nagrada Iso Velikanović, koju Ministarstvo kulture dodjeljuje za najbolja ostvarenja u području prevođenja književnih djela. Nagradu Kiklop za prijevod godine primila je 2013. godine za prijevod knjige Ingeborg Bachmann i Paula Celana ‘Vrijeme srca’, a za predan i vrstan prevoditeljski rad 2019. godine dodijeljena joj je Nagrada Josip Tabak za životno djelo Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Truda Stamać je, uz ostalo, prevela djela Rainera Marie Rilkea, Georga Trakla, Paula Celana, Novalisa, Bertolda Brechta, Güntera Grassa, Hermana Hessea, Gottholda Ephraima Lessinga, Sigmunda Freuda, Ingeborg Bachmann, Waltera Benjamina, Thomasa Bernharda i Friedricha Schillera. Priredila je i antologiju ‘Razgovor o stablima: deset suvremenih njemačkih pjesnika’ (1985.), a većinu prijevoda za kazalište (Brecht, Hölderlin, Schiller, Weiss) napravila je u koautorstvu s Antom Stamaćem. Objavila je zbirke kratkih priča ‘Kapi’ (1988.) i ‘Adame, gdje si?’ (2014.) te roman ‘Pasji život: godinu dana sa Stašom’ (2003). Umrla je 22. 1. 2021. u Zagrebu.
čovjek-časopis 