na pitanje bogu da mu o rani kazivam rekao je bog, ne ne može rana još uvijek nije inficirana –
vrijedna, kopala sam i grebala po rani sastavila lijepu fikciju, a ludi bog me poslao u apoteku
***
KLETVA
Bismillah-ir-Rahman-ir-Rahim
pincetom, iz blata, vađah kosti što zemlja ih se odricala
Rod ti, i porod.
moje su nemire tješile tuđe nesreće tuge sam svoje rezala ultimatumima – neka živa mi je zdravlja dobroga neka joj je
sazidah amajlije od ebanova drveta – unutra da me ne vide da me ne čuju kad vazim gorke misli, trošim sjećanja dok ronim obrezana u krvi i svesrdno, kao kožu doboša, na križ razapinjem tuđe duše, sretne
***
KLACKALICA
boga zatekoh, u poslu bio on upitah ga o, bože, ima li šta za ono moje? podno boga trista duša raspada se sedam puta dnevno umiru Sijaset. od laveža, hropca, muka i grijeha čuo me nije – zalud pitah zagalamih o istom, prekidoh uposlenog boga evo, bog će ti meni, u protokolu sam, poslujem ono tvoje . . . šta je smiješno, bona?
***
DŽENANA HADŽIHAFIZBEGOVIĆ rođena je u Tuzli, 23. oktobra 1990. godine. U rodnom gradu, uporedo sa osnovnom školom pohađala i časove flaute u osnovnoj muzičkoj školi. U Tuzli završila i srednju školu, gimnaziju Meša Selimović. Po završetku gimnazije, u Sarajevu upisala Filozofski fakultet gdje je na odsjeku za Komparativnu književnost i bibliotekarstvo odbranila diplomski rad na temu “Poetska strategija Wislawe Szymborske u obradi historijskih tema“. Uz F. M. Dostojevskog, posebnom čitateljskom poslasticom smatra djela Dževada Karahasana.
da nosim narandžastu košulju kratkih rukava, na cvjetiće i slamnati šeširić uzana oboda
idem na Kubu.
da se sredim uveče i ulicom prošetam svoju Che Guevara majicu kupljenu na štandu ispred ulaza u striptiz bar
idem na Kubu.
da pijem Cuba Libre (zamoliću neka je podebljan rum) Carlos Eire i ja čekaćemo snijeg u Havani
idem na Kubu.
da sjedim na haubi kobalt plavog Chevrolet sedana iz 1951. i gledam obalu braon Amerike –
pijanice što rone u modrici između dva kopna, pijana tijela što izranjaju trijezna između dvije modrice
idem na Kubu.
govoriću Kubancima Reinalda Arenasa govoriću moru Reinalda Arenasa
idem na Kubu, i kada dođem na Kubu, govoriću Reinalda Arenasa
***
ZEMAN
kad u doba krutog materijalizma biće, poput Amerike, trese duhovna groznica
kad odsjaj drevne mudrosti Istoka reflektiran biva na zidovima Zapada
kako drugo hraniti krupnu zvijer, zvijer kakva vrijeme jeste već joj servirati zemlju – širinu, prostor da lovi, da zgrabi pismo, papir, glas moćne plodove prirode otporne na vatru na vodu na led
***
ANOMALIJA
kroz oko igle namjesto zlatna konca provukle se žilice crvene da našiju pero iščupano iz krila
od traume crno perje obijelilo zaprljano nečistim, ljepljivim sokom niti što ih plete pauk
nisu se desile suze da svjedoče bol, već onkraj, iznutra počeo bendir da bije tungur šamana bez molitve i obreda
u ljušturi gromko timbar odjeknuo proklet i glasan kao polovan usisivač, na oči sviju kao oglas u novinama
Utrobo, beštijo.
***
NOŽ
kad nesreća
snađe biće, da
koji dan ne
svjedoči dešavanjima u
koricama
kreatura malko zatupi
jer
u teške dane te
valja živjeti ovaj svijet,
ovaj strašan svijet
dobro znan
jednokratan, dosadan
mnogo lijep
i onda, dok
tijelo svijetu prisustvuje
namjesto oružja, na
licu stvora
bića ina iz
svijeta znana
čitaju nož
***
KRUG
obećali su da proći će, da biće bolje jer će da prođe
ali, nisu čuli kad u sebi naglas kazala sam da ja, ustvari, ne mogu da prođe ovaj put –
još jednom ako umrem živa ostati neću
***
AHLAM SAEEDA
pod kapcima čvrsto daleko ispod surme gledala sam biće vidjela sam ostrašćenost
on mene nije doživio – šteta
bio je veoma lijep nestvarno lijep kao pjesnikovo stanje on je bio lijep
maštam umio bi nadahnućem da me njeguje štaviše on bi me sigurna sam stihom Mesnevije volio volio volio
***
Zovem se DŽENANA HADŽIHAFIZBEGOVIĆ.
Svijet me prigrlio s kraja mjeseca oktobra, ’90-te godine. U rodnom gradu, Tuzli, uporedo sa osnovnom školom pohađala sam časove flaute u osnovnoj muzičkoj školi. U Tuzli sam završila i srednju školu, gimnaziju Meša Selimović. Iz roditeljskog doma i rodnog mjesta odlazim na studije književnosti u Sarajevo. Diplomirala sam na odsjeku za Komparativnu književnost i bibliotekarstvo odbranivši diplomski rad na temu „Poetska strategija Wislawe Szymborske u obradi historijskih tema“.
Oduvijek sam voljela umjetnost, da uživam blagodati koje ona ima za ponuditi. Jedna od najljepših, književnost, za mene je svakako na vrhu te liste. Pišem prozu, kratke priče o situacijama u kojima se nađem tokom izvršavanja svakodnevnih obaveza, a koje su opet svojstvene svima.
Volim poeziju, čitati je, nerijetko i zapisati svoje verse. Posebno me raduje otkrivati intimnu notu kompleksne pjesničke duše skrivenu u stihovima. Autorica sam tekstova koje pišem za online magazin Fenomenalno.
Beskrajno me raduje uživati stihove pjesničkih veličina kakvi su Fernando Pessoa, Constantine Cavafy, Gottfried Benn. Za sveto slovo književnosti držim Bulgakovljev masterpiece „Majstor i Margarita“, a osim F. M. Dostojevskog, posebnom čitateljskom poslasticom smatram i djela Dževada Karahasana.
čovjek-časopis 