DNEVNIK DOKONE ŽENE
Dokona sam žena sa rukama punim posla
ne piše nigdje da sam izmorila utrobu
jedući vrijeme koje nikada nije pravo
pravo vrijeme za krive ljude ne postoji
na izmaku tridesetih ispraćam staricu
dijete koje je nekada bila
zarobilo je moje dlanove
Ogrebala sam koljena nekoliko puta
padajući sa bicikla
smijem se i plačem bez stida
ponekad ne razumijem pogled žene u ogledalu
krivim lice plazim jezik
dajem joj peticu iz geografije
konačno je pronašla zemlju porijekla
Dokona sam žena sa rukama punim straha
dane prevrćem kao stranice kuvarice
dokone žene samo čitaju
slika punjenog pileta sa lista govori
da postoje žene čija kosa ne smrdi na luk
koji bezglavo viri iz utrobe
Dokona sam žena sa rukama punim dana
u kojima teško podnosim rascjep
između onog što radim i onog što jesam
a što se ostalih dana tiče uglavnom sam cijela.
***
POKUŠAJI KAČENJA MJESECA O TRSKU
Odustani ženo na vrijeme
od kačenja mjeseca o trsku
što na vjetru pleše
idi u bare i barove lovi nestašne žapce
kao svaka normalna žena
pa ljubi dugo sve dok ne shvatiš
da princa u njemu nema
ne trči za mjesecom ne pleši sa vjetrom
tek da bi trsku zakitila
napravi spiralne stepenice od svojih uvjerenja
pa se penji tamo gdje gineš više puta
cvijeće posadi da miriše dok vraćaš kazaljke
utom će i mjesec
odskočiti dovoljno daleko.
***
ŽELJE KOJE SE ZAVLAČE MAJKAMA POD DOJKE
Želje se zavlače majkama pod dojke
one stanu kao ravnopravan tas
na svakoj vagi njihovog postojanja
s njima se ne bore ni uvjerenja
kojima je jedino važno preživjeti trenutak
Majkama koje nedovoljno žele
stegnute grudi ne pokreću mlijeko kojim su zadojene
one ostaju na površini tkiva
njihovo postojanje nema svrhu
na svim jezicima ono samo boli
Kad majka ne izgovori glasno želju
gomila stida grize joj tabane
jer svijet ne mrve apokaliptične scene
već gram ljubavi koji mu fali
Želje koje se zavlače majkama pod dojke
traju duže od vazduha zadržanog u njenim grudima
one su uzdah strepnja čekanje
koje svjetlosnu godinu između koraka razvuče
i tako skrivene pod dojkama čine se nedostižne.
***
KUĆA IMA ZUBE
Tvoja kuća ima zube ona te iznova grize
polomi kosti i proguta
ako se predugo zadržiš
osjetiš kako duboko u utrobi vari tvoje godine
Govoriš sebi požuri
vrijeme ti prst u oku neprestano drži
bježi od vlastitog hanibala
da te ne pojede nostalgija za prošlim
bijeli zidovi se prežderavaju tobom
idi što dalje
kad ništa nemaš
kad ništa ne trebaš
onda si niskokalorično biće
neukusno gladnoj kući
nepotrebno gladnim ukućanima
sada si slobodna i pretvaraš se u
fini zbir nade koji vremenu stavlja prst u oko.
***
U LOŠIM OSTAJANJIMA BLIŽI SMO SMRTI
Skoro svakog minhenskog jutra
čujem zvuk točkova kofera oko zgrade
Utiskuje mi se redovno misao
da sam vječito na nekom tranzitu
kad utihne unutrašnja jurnjava
ona izvan ne jenjava
Zanesenjak u meni je ubijeđen
da smo sudbinski zadesili ovu planetu
da je svako od nas bolje mjesto njoj
nego ona nama
tuđe krivice se lakše grle nego vlastite
zbog toga si bolje mjesto
zbog toga si utočište
Vječiti đak misli
da meta koja trči nadmudruje strijelu
a kad oba ućute zvuk kofera u pokretu
u meni više ne pokreće lavinu tuge
Preplakala sam davno nepostojeće odlaske
neostvarene ideje neusidrene odluke
loš poredak stvari
prespavala jutra u kojima smo se rastajali
Ljudi putuju da izbjegnu prerano starenje
i to je jedino objašnjenje koje priznajem
u lošim ostajanjima bliži smo smrti
Učiš jer je dobro znati nešto o drugima,
tako saznajemo ponešto i o sebi
najtužnije je bilo saznanje o lošim ostajanjima
Možda u Minhenu jače čujem točkove kofera
možda me nepravedno proganjaju likovi
tužnih usamljenih obećanih nekom boljem životu
ali i od sreće se na isti način bježi
Neko je jutros zagrebao stopala potrebom
da mijenja scenarij svog života
da izgubi nekog da bi našao sebe
da zavoli život više od njegovog smisla.
_________________________________________
DRAGANA GRUJINOVIĆ KAJIŠ rođena 7.12.1983. godine u Banjaluci. Diplomirala na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, Odsjek studija za socijalni rad. Pisanjem poezije se bavi od djetinjstva, kroz učešće na literarnim radionicama, školskim aktivnostima i takmičenjima za najbolje literarne radove. Prve radove objavila u školskim časopisima kako u osnovnoj, tako u i srednjoj školi. Tokom studentskih dana ozbiljnije počinje da piše i objavljuje poeziju u književnim časopisima u regionu. Pod uticajem primarnog obrazovanja i radeći u oblasti socijalne zaštite, poezijom povezuje lična i profesionalna iskustva.
Pohađala pet godina edukacije psihoterapijskog modela TA –Transakcione analize u Novom Sadu. Radi kao TA savjetnik pod supervizijom.
Objavila prvu zbirku poezije Lutanje kroz Id uz podršku Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske 2007. godine, kada je i njen rukopis, među pristiglim, izabran kao najbolji.
Zbirku Krug dekorisanog vremena, koju je na konkursu podržalo Ministarstvo prosvjete i kulture RS i Udruženje književnika Srpske, Podružnica Banja Luka, objavila je 2017. godine.
Nedavno je iz štampe izašla nova zbirka poezije Pokušaji kačenja mjeseca o trsku u izdanju Nova Poetika, Beograd.
U međuvremenu je sarađivala sa brojnim književnim časopisima, kao i portalima za književnost i kulturu kao što su: Strane, Porkulum, Putevi, Književnik, Astronaut, Bludni stih, Čovjek-časopis, Šraf i drugi.
Učesnik je brojnih književnih večeri i susreta, a neki od dražih su Sarajevski dani poezije i Imperativ u Banjaluci.
Član je Udruženja književnika Republike Srpske. Živi i radi u Minhenu.
čovjek-časopis 