književna pretpremijera: NOVA ZBIRKA PJESAMA ĐORĐA MATIĆA “LINGUA IGNOTA”, 2019, u tisku; tri pjesme
MOLITVA BALKANCA
Daj mi Bože
izlizani crveni spaček
s krovom na otvaranje, ručno, nego kako,
u njemu, izgužvanu ispresavijanu auto-kartu Francuske
i muziku naravno:
naše pjesme, da pjevam putem naglas, danju,
na šljunčanoj cesti usred vinograda
Bordoa i Bulonje,
i noću, kad me uhvati strah
I cigareta mi daj, s bijelim filtrom – i dovoljno, a ne kao onda.
Benzinski upaljač, srebrni, mat, napunjen
termos s kavom koja se pije iz plastičnog poklopca.
I lambruska, najslađeg što ima, a da je ipak vino,
i da pijem, od pasjaluka i od dišpeta, to jeftino talijansko usred Provanse.
I olovke i papir daj mi,
plave blazirane skupe blokove na linije
da zapišem sve
I tu jednu, napokon,
davnu, a kao prvu, koja voli
s dubljim znanjem
i nema ništa od ovdašnje naučene ljubavne mehanike
jednu bez samosvijesti,
kao da nikad nije vidjela nijedan od prljavih malih filmova
već samo klasike
iz osamdesetih,
i one ranije
I neka bude plavokosa i plavooka
ili smeđa, ne marim
sa Sjevera, ajde, recimo baš odavde
ili niže i sunčanije, iz Firence ili Sijene, svejedno
da bude tanka i žutovlasa, pjegava kao Twiggy
ili tamnokosa i bujna kao Sicilijanka
Ma nek bude kakva god bila (ne tražim mnogo) –
samo da je lijepa!
Samo da se u refleksu retrovizora
malo oglednem, u njenim očima,
i da mi se jednom bar dopadne
što tamo vidim
***
IRITACIJE I SAN
/u stilu starih kolega/
U hipotetičkim situacijama već, a nad osobnom
ovom novom erom – zamor karakterom:
njihove isturene
karaktere i personalne
historije, prije nego se okreneš, zamorne.
Kao napad – kao teror, čini mi se.
Ne karaktere – hoću prononsirane sise! –
ne napuhane bagaže, neinteresantnu prošlost i storije,
sve duže, i sporije
baš me briga za bekgraund i vazda iste lične priče –
Nije oholost, stvarno, nego kako samo jedna na drugu liče…
Objekt a ne osobnost, stil a ne sadržaj, tijelo a ne duh
Jer nemam živaca više. Ali zato imam njuh –
namirišem zamku i bježim. I ne gledam više kroz prste
nijednoj. Nema više mjesta za samopredavanja te vrste.
A, jedno mi nije jasno
pa eto, pitam (makar već bilo kasno):
gdje je onaj spontani seks bez preambule, što se vidi u filmovima?
Ono divno p’jano, s ‘vatanjem po javnim mjestima i parkovima?
Ne to, ne prljavo, ili odraslo, s tehnikom – nego s odsjajem
doživljenog i željenog; mlado, neopterećeno znanjem,
sve još ponekad buđeno snovitim bijelim sjajem
onoga doba, onoga Tada
kao svjetlom, i zvukom, nekad istinski sretnog grada.
Još na tren slika, istinita!, zgođena! –
zajedno pod kabanicom
plastičnom, žutom.
Naša mokra koža, miris, i tople ljetne kiše
Samo to (bar još jednom želim). Ništa više.
***
DOM
Živi u prašnjavoj kući
punoj knjiga i uspomena,
muška Miss Havisham
nije ostavljena,
sama pobjegla s vjenčanja
Vrata od starudije, jedna za drugima
na taktičkim mjestima, na skrivenim čukama stana
prašnjave šlape, uzorci šampona,
stare torbe, osušeni sapuni
lijekovi isteklog roka trajanja
plastične nanule
vaga
i polomljeno staklo
za vratima sobička u koji rijetko ulazi
na podu uz bijele police, prislonjene
krhotine u velikim komadima
iz okvira za sliku koji je pao ne zna više kad
opasni oštri vrhovi
kao prozirni uspravni glečeri.
Nikako da to staklo baci; zaboravlja ili
ostavlja ga tamo
kao upozorenje
možda kao kockanje
Da se jednom tako spotakne
i padne pravo na oštricu
ne bi ga pronašli danima
u jezeru krvavog sirupa
misli, i zatvara vrata za sobom
___________________________________________________________
ĐORĐE MATIĆ (Zagreb, 1970), pjesnik, esejist, kritičar i prevoditelj. Studij engleske i talijanske književnosti završio je na sveučilištu u Amsterdamu. Objavljivao je u brojnim medijima s područja bivše Jugoslavije. Stalni je suradnik tjednika Vreme i zagrebačkog časopisa Prosvjeta. Urednik je i koautor Leksikona Yu mitologije i koautor (s Merimom Ključo) trojezičnog muzičkog priručnika Eastern European Folk Tunes. Objavio je sljedeće knjige: Lingua franca (poezija, Prosvjeta Zagreb), Tajni život pjesama (eseji, Antibarbarus Zagreb), Tajne veze (Sandorf Zagreb; Heliks Smederevo), Historija i savremenici (Prosvjeta, Zagreb). 2016. godine izašla mu je nizozemska zbirka poezije Haarlem Nocturne. Priprema i knjigu eseja na francuskom i poezije na talijanskom jeziku. S producentom Dragim Šestićem surađivao na više albuma “world” i “etno” muzike. 2013. osnovao je muzičku grupu Gadjo orkestra u kojoj pjeva i svira udaraljke. Član je Hrvatskog društva pisaca. Miličin tata i Elenin muž. Živi u Hillegomu, Nizozemska.
čovjek-časopis 