
DOLAZI OLUJA
Pucketaju u vazduhu
razorne čestice
nemira
privezao bih za sebe
sve koje volim
kojima sam poklonio sekundu
trajanja.
***
MRTVI JEZICI LJUBAVI
I
Ne mogu ničemu da te naučim
prazan mi je um
a stopala su vječni led
na istom mjestu
u isto vrijeme
sutra
stvarnost razbijena u parčiće
zabada se u tkiva egzistencije.
II
Crna si tinta koja je kapnula
u moju šalicu
i sad se nezadrživo širi
cijelom površinom
mrtvi jezici ljubavi
još su u upotrebi
ne zna se ko otključava
a ko zaključava naše ćelije –
stanujemo na svim
starim adresama
mjesec obećava da će ostati
nepristrasan.
***
JEDRO SRCA
Ako sam ovog trenutka sretan
pitam se
čime zaslužujem
jedan dan odmora od težina
koje napadaju zarđale šrafove
i propadljivi materijal
onoga od čega sam
sačinjen
konstrukcija krhke snage
i paučasta nosiva greda
strijepe pri svakom udaru vjetra
ili nečijeg daha
treperi jedro srca
dok spavaš
vijori se moja budnost
u pustinji
pocijepana i ponosna
cvjetna zastava
ostavljena na zakrivljenom koplju
svjedočanstvo
da moglo je biti
možda
i drugačije
za nijansu svjetlije
da mogli su se zamladiti ožiljci
zarasti brazgotine
omekšati grubosti
nanovo sazidati razgrađeni suhozidi.
***
VJEROVATI U BAŠTENSKE PATULJKE
Treba čekati
i vjerovati
da će jednog dana
doći i u tvoju kuću.
*
“Mali svakodnevni padovi je zbirka poezije koja bi se najbolje mogla opisati kao dnevnik unutrašnjeg putovanja. Svedenim, ali izuzetno slikovitim jezikom, kroz niz zaustavljenih slika, prizora koje se ne razvijaju, već traju u tišini, pesnik gradi album zaleđenih trenutaka. Niz fragmenata prerasta u kontinuiranu intimnu priču koja tematizuje svrhu pisanja, prirodu pamćenja, tela, detinjstva. Tematska višeslojnost, melanholična atmosfera, neprestana introspekcija, suvereno vladanje jezikom, zbirci daju jedinstvenu ozbiljnost. Pesnik je svestan da su reči istrošene, ali i dalje piše i podseća da pisanje, uostalom kao i svaka vrsta umetnosti, ostaje kao dokaz postojanja, makar i nesavršen.
Ovom knjigom Đorđe Krajišnik je učinio važan korak u stranu od generacijskih kolega i koleginica opčinjenih društvenim mrežama, besomučnim samoreklamiranjem, odmak od pukog prepričavanja svakodnevnih događaja ili merkantilnog uranjanja u nasleđene porodične traume. Kao neki mudrac, filozof, mistik, onaj ko vidi dalje i dublje, pesnik je odabrao tišinu kao disonantni ton u zaglušujućoj buci glasova kojima smo zapljusnuti sa svih strana, ukazujući nam na potrebu da stanemo i zagledamo se u sebe, razmislimo kada i koliko smo se udaljili od svoje suštine. Ovo je dragocena zbirka za sve one koji književnost ne smatraju pukom zabavom ili alatom za samopromociju.” – Enklava
___________________________________
ĐORĐE KRAJIŠNIK (1988, Sarajevo, BiH, Jugoslavija). Već deceniju i po književni kritičar, urednik, novinar i kolumnista sarajevskog dnevnog lista „Oslobođenje“; stalni saradnik zagrebačkog sedmičnika „Novosti“, te brojnih drugih novina i portala na prostoru postjugoslavije. Postoji zahvaljujući čitanju i pisanju, vjerujući da je čitanje najplemenitija sposobnost čovjeka. Еgzistira od prekarnog rada u kulturi, sa stavom da svaka napisana riječ ima smisao u svagdašnjoj borbi protiv gluposti i neznanja. Hrani i mazi četiri mačke (Mašu, Sivka, Siona i Dejzi) i jednog psa (Lizu). Objavio knjigu poezije zamisli zambezi iz riblje perspektive (Buybook, 2021).

