***
prolazila sam pored zgrada
onakvih kakve očekujemo u malome gradu
gdje se ljudi pozdravljaju na ulici
idu jedni drugima u susret
a s njima i riječi koje su toliko sitne
da dosežu tek do stopala
sjećam se kako su me nervirale
kad sam zagazila u njihovu polaganost
dok je u meni još tutnjao velegrad
i psovao mi s prozora provinciju
prekrila sam palčevima uške
a kažiprste usmjerila u nebo
kao antene
čuje li ovo netko
ovaj topot koji se polako opušta
i opruža po travnjacima
između zgurenih dragih zgrada
i štrikova za veš šarenih
od kuhinjskih krpa
koje se njišu u nježnome ritmu
kao u dalekim plavim zemljama
redovnici kad kroče
pored zapisa na putevima
za sreću
***
zaplešimo, snjeguljice
tu, na ulici
gdje se topi asfalt
pod tvojim kotačima
snjeguljice u kolicima
šuma je daleko
ti u šumu ne možeš
zaplešimo tu gdje jesmo
nedajmo da nas usiše grad
asfalt se topi
ali mi smo brže
snjeguljice u kolicima
asfalt se lijepi za kotače
ali mi smo glatke
i klizimo po asfaltu
po ledu
snjeguljice na ledu
predajmo mu svu težinu
zarobljenog tijela
odskližimo tako lake
na krošanja voćnjake
na voćaka krošnjake
i kušajmo prve jabuke
____________________________________________________________
DIJANA MATEŠA živi u Koprivnici. Profesorica je engleskoga jezika i dramska pedagoginja. Pjesme je objavljivala u časopisima Zarez, Artikulacije, Metafora, Kvaka, i Nema, te u zborniku Poučak o nizovima: čitanka objavljenom u Novom Sadu.
čovjek-časopis 