PET PJESAMA DEJANA ŠIMURDE IZ RUKOPISA “PRODAJEM DAVLJENIKE”

POLENGRAD

letnje devojke
dišu dubokim trnjem.

krilate otrovnice
klize vetrom sluzokožom.

kaplje med podmorja.
avgust bljuje breskve ose.

teče kristal iz nozdrva
u beskraj bistrih potoka.

fauna urasla
u metal
radosno prede
u sudaru.

svi zatečeni u sjaju
paradajzboga
polengrada
patkovgrada

panonski kostur
sa harmonikom
u kineskom smaragdu

prosi uz pešačke himne
svete somborske subote

metilj
mi se obraća
sa komšijskog prozora.

znam.
ne treba mi drugi život meni je
život u mom gradu najbolji život.

s one strane sunce sluti

pijaca

***

ZAGROBNI ŽIVOT

porodično okupljanje

dočekali smo pomračenje.

preko ograde obnevideli.

žice
poderane staze

dim iz kanala.

niko se ne vraća kući ako ode ispod kanala
jer život je otrovan jer život je otrovna pečurka.

čekali smo pomračenje.

lečili se od posledica zračenja
azbesta tifusa iz masne vode

šarlah puzavice sa limarije komšijske
dodira tetanusne krompir klice.

naučili smo

čaj od koprive može biti pun nečisti
na primer šljunka bacila boginja

i dlaka mrtvih ljubimaca.

tokom pomračenja
porodica me je stvorila.

(kapetan lesi čuvar kuće odavno mrtav mumificiran u baštenskom kutku i dalje
nasmejan zauvek slep u svetlosti maja u skoku u pohodu na kosku

nekad sam tako tužan u snovima)

***

BOG ĐAVO KROMPIR

dok u bitumenskom sakou plešem
pre buđenja
setim se svečanog govora gospodina ljuske

bog đavo i krompir
tri su lica grejne sezone.

nazubljeni sigil noćne strane
baca na opasnu periferiju.

u bašti lobanjište četinar
na tavanu mesečasta lica

u gorkoj travi endemska tuga
ravnog grada.

gorka trava večernja za njeno
menstrualno siromaštvo.

i kako se otresti svog
srednjevekovlja

dok bruh viri iz oka

dok pada živo povrće
kroz tešku godinu za paradajz ptice.

davnih dana
sahranio sam kanalskog kljunara
u vazi.

***

VIDNA OBMANA

naše dobre godine su vidna obmana.

vodoravno šamar čuma karijes pavlaka hleb mleveni celer
malo bljutavog strpljenja.
u najboljem slučaju
selotejp čaplja u klin čorbi.

naše dobre godine okomito

kuhinjski ukrasi komunalne postelje
basen torta pre poslednje bitke u somborskoj mitologiji

još bljutavog strpljenja.

dok mrcvarim zalogaj ja učim o zagorelom mleku

                                            i sumraku ergonomije.

***

ČETIRI SESTRE

su možda četiri bogorodice u plamenu.

kolažni rad studenta iz subotišta

četiri džepne knjige na letnjem suncu

proćerdano vreme pisara iz mrtvaje.

četiri su sestre.
možda ih je manje.
ko zna. ja sigurno nisam ni blizu.

sestra sa šarenom kosom čudnim rebrom je norvežanka.
svi kažu loša osoba evrope bledi zločinac insekt
u inju.

druga je iz afrike i podseća na četvrtu ali pre menopauze.
svakako je kliše i nosi lik otetog deteta iz primorskog
odmarališta.

treća sestra davno otpisana u zimzelen kaputu.
prstenja u srebru izraubovane lune tuge venere
runolisne.

ja nikad neću imati to što želim jer ne znam da li hoću to
što će mi se ponuditi ako mi dođe kao dar bez moje dozvole

zasmetaće mi neka sitnica na primer slutnja
domaćeg sapuna u kosi ili mleka na dahu a tu je i pitanje motiva.

puštam vas zato da gorite kroz noć

ah vi četiri sestre.

jer ko zna ja sigurno ne znam
ni ime darodavca a kamoli

_____________________________________

DEJAN ŠIMURDA rođen je 1978. godine. Živi i radi u Somboru. Objavljivao po lokalnim časopisima Pogon i Avangrad, učestvuje od 2019. na čitanjima poezije u organizaciji Poeziodroma, kao i na večerima „Poezivanja“ u organizaciji Gradske Biblioteke.
Aktuelne radove objavljivao na blogovima i sajtovima Hiperboreja, Poetum, Metafora, Sinhro.rs, stranici Čovek Časopis, zatim časopisima i fanzinima „Kora“, „Nekazano“, “Librarion”, “Beogradski Krug Kredom” , „Šraf”, “A Priori”, almanahu kratke forme art grupe Akt, a 2024. nekako uspeo da bude u užem izboru na konkursu za neobjavljene rukopise Raštan izdavaštva.

POEZIJA DEJANA ŠIMURDE

NEĆEŠ UMRETI

Otac botanike je podelio biljke i razlikovao trave.
Neko drugi je uspostavio praznike.
Pre oca
iza sunca
stajala je žena.

Hodati pored vode bez potrebe za imenima
pod suncem koje stoji.
Hodati pored vode u običnoj slici
pod suncem koje stoji.

Na drugoj obali uvek ćutnja
o lišću koje pada po laticama koje padaju po plodovoj vodi

(To su možda svetle vode apokrifne apokalipse to su možda crne vode to je
ukus krvi koji osetim kad ulazim u ženu
kojoj sam zaboravio ime
ukus krvi kad znam da sam na silu bačen u postojanje
kad odlažem smrt kao da se pitam
šta je bilo pre oca botanike pre žena koje su već sve znale pre očeva)

***

DOLAZE BOLJI DANI

Kraj leta je doba raznih boljki. Tad ljudi ćute u paučini punoj osa. Sve je naizgled mirno ali otrovi su budni.
Tako sam jedne subote usred napada neobjašnjive sreće primetio
moj zub se klima. Moj zub u donjoj vilici.
Ubrzo se pod klimavim zubom pojavila nežna cista koja je pulsirala.
Sledeće noći mi se pridružila otekla limfna žlezda.

Puno sam spavao bio sam bled na poslu sam bio rasejan.
Moji saradnici su bili besni i spremni na revoluciju. Ja sam bio spreman za giljotinu
bilo mi je svejedno.
Devojka me je napustila zbog previše spavanja. Nisam imao volju ni za onanijom. Hrana mi je postala nebitna. Ponekad bih srkao supu gnjavio pirinač jer cistica nije podnosila čvrstu hranu.
Čupala je sreću iz mene.
Svaki čas sam jezikom milovao tu toplu izraslinu tražio milost. Naposletku
ja sam želeo da nastavim
sa starim životom
punim neobjašnjive sreće piva milovanja.
Tako je prolazio septembar

cista je jednog jutra otišla. Ostao je samo klimav zub.
Ja i dalje nisam bio srećan.
Vrlo brzo sam shvatio da sam nesiguran bez nje. Dočekali su me neplaćeni računi
pretnja otkazom. Sve se izvrnulo u glib urvinu štroku. Devojka mi se vratila ali mi se više nije sviđao njen nos. Mirisala je na mleko i dečiji sapun. To me je baš porazilo.

Na vrhuncu očaja sam fotografisao svoju senku iz profila na zidu ustanove u kojoj sam radio. Očekivao sam da ću na taj način doći do prave dijagnoze.
Moja senka u poznom septembru bila je senka pradrevne zveri nad provalijom.
Poželeo sam da imam manju glavu. Sve bi bilo lakše kad bih imao manju glavu
nad provalijom. Tako sam ja razmišljao o svojoj klimavoj senci.

Onda je jesen nastupila. Neko mi je usput dobacio da sutra prelazimo na drugo računanje vremena. Trgnuo sam se iz mrtvila krenuo ka svojoj kući.
Ponadao sam se da me je pod jastukom ponovo čekala reka.

Izaći čist i zdrav iz njenog hladnog odraza. Dogodine. Obećati.

***

PALEOLIT

zimovnik je van vremena
Island pošumljen iza sna
u kasno popodne
izvršena procena
po ratnom kalendaru
Tisa danas plavi Helsinki
čamac je crna linija
rane u snegu
sve je manje nade
nema pomirenja sa ocem

voda stoji njegove reči su
pepeo sa neba 1996.

nestala lica neko nigde
pepelom mrlja nebo 1996.

sve je slomljeno staklo bdi
u koštanoj srči ugalj
u ledu zatvara pojanje
Tisa se vraća donosi
gnezda boreala otvaram
oči teško je već pet ujutro
procenio sam
po tami iza sna
u vozu sam

dusi kasnog božića
dusi kondukterija
bubarusi osmuđenija
traže od mene kartu
trenutak
da proverim
u kom je džepu
pa gde je sad trenutak
moje šake trnu već su prah

***

ZONA

van zone zaraza tinja
osinjak gustiš mioma surli
svinjac leta uz kanalska groblja

van zone nova vojska urla
na periferiji pada trulo grožđe
cedi se po asfaltu žuč kamagre

van zone su nam bivše žene
pune trodona slomljenog stakla
po tuđim krevetima bez materice mozga

van zone čekaš nekog ko je sam
nekog u hladnom
izostavljenog
sa poslednjeg popisa

***

UČINIO SAM PUNO ZLA

Učio sam reči učinio puno zla. Tukao sam te varao sam te. Pojeo puno dobrih i glupih životinja. Poplave su razarale našu zemlju nosile kuće ljude pse mačke a ja sam se skrivao
u zagrljaju tuđe žene
u mutnom sjaju
pod velom vode.

Onda je difterija pala sa neba. Došla je zima. Ja sam pao u krevet.
Prestao da učim reči. Došli su snovi
krvoliptanje u Novosibirsku
rat u Arhangelsku. Cink so kalijum
izliveni iz mene
po govnjivoj kaldrmi.
Šapat gline
utešno mucanje pijanog prijatelja

(učinio si ti ponešto učinio si šta si mogao
nakon zalaska sunca nastupa takozvani plavi sat
pre deset godina pre nego što si učinio puno zla imao si dobar plan
naučiti reči pričati o porodičnoj avanturi
međutim
u potrazi za pravim osvetljenjem
još se nisi probudio)

Da prijatelju
još se nisam probudio.

_____________________________________________

DEJAN ŠIMURDA rođen je 1978. u Somboru gde živi i radi u Centru za socijalni rad.
Objavljivao je kratke priče i muzičke recenzije u lokalnim časopisima Pogon i Avangrad, a rane poetske radove po ponekim, već ugašenim sajtovima, i u fanzinu Librarion. Učestvovao na večerima poezije u oganizaciji Poeziodroma, kao i na ovogodišnjem Poezivanju u organizaciji Gradske Biblioteke. Do sad se nije aktivnije bavio promocijom svojih pesama, a trenutno radi na izdavanju svoje prve zbirke pod naslovom Rešeni problemi.