POEZIJA DAVORA SUMIĆA (Makarska, 1977. – Makarska, 2013.)

PJESMA O MJESECU

sunce urla mahnitom svjetlošću kao da nema sutra
ja pišem
sunce zavija kao millijardu vukova
ja pišem
sunce plače iza oblaka i muči se
ja pišem
sunce cijuče kao laserski štakor
ja pišem
sunce me proklinje kao što bi me klele čete crnih narikača
ja pišem
transrodno narodno sunce traži da mu joj operem noge i zlovoljno je
ja pišem
sunce hoće večernje nebo a la carte
ja pišem
sunce izvoljeva čas ovo čas ono
ja pišem
sunce mi se počinje onda dodvoravati kroz poluzatvorene kapke prozora
ja pišem
sunce otapa staklo
ja pišem
sunce mi nudi novac
ja pišem
sunce ne razumije ništa
ja pišem
ljubavne verse mjesečini

***

O

Obuvši opanke odluči Otočanin Oliver Obilić Osmi onoga oktobra otići od oca Ostoje. Obere on onomad osam oskoruša, opankom odvali obijeljenu ogradu ovčjega obora, onda okuražen odmah otme omiljenu obrijanu ovcu Olju, okrastavljenu ojedinama opasnih obada, objesnijih od oštrožalnih osa. Ostavljeni otac, ojađen Oljinom otmicom, ogavno opsovavši odlučno otjera oboljeloga Olivera od ostalih ovaca. Otprati odjedared ostavljeni osteoporozni otac Ostoja, omamljen opojnim osamdeset odstotnim orahovcem, Oliverov odlazak opakim otrovnim očima. Očima orla. Odmahnu otresito opušak, otkri odbačen okrajak odlomljene opeke, odmjerujući odmičućeg Olivera. Oslobođen očinskoga obzira, obuzet osvetom, odbaci onako ojače okrajak, ovaj odleti, odbi Oliveru oko. Otkotrljano oko ostade oplakivati od oćoravljenosti ostravljenog Olivera, od osvete obnevidjelog Ostoju, od oluje opustošene oranice Obilićevih, osramoćenu obrijanu Olju, od olova okovane oblake obješene o osnježeno otočačko ogorje, od očaja opore ojkalice.

***

OTOK

otplovio sam jučer na otok
u brodskom salonetu popio travaricu
stada divljih koza i brnistru
masline i pse
prijeteći cvat agava
ljeto koje se ima poroditi u štalama

zapravo sam bježao
od slika
od starinskog namještaja
od postelja
u kojima smo jedno drugo
ubijali vršcima jezika

***

PRIČA O BOGU

nisam ti dugo pisao
ali evo
čuo sam svašta
rekli su mi
da me ogovaraš okolo po birtijama da
sam svakakav
i da ti nikad nisam platio piće
dobro
to ćemo u četiri oka
kad se nađemo

popit ćemo nešto
zanima me kako izgleda scena
kad si mrtav
pijan
i ne znaš ni za svijet ni za novčanik

je li ujutro ostvarenje svijeta bilo na veresiju
ili je biblija
tvoja knjiga žalbe