ČETIRI PJESME DARKA HABAZINA

CRTEŽ PESME

esej od stihova
pišem
njenom veličanstvu
pesmi,
puna kala i lepote
ne stari,
starimo mi

dovode je i do savršaja
retki
iako je i savršenstvo upitno
u segmentima dana
razmišlja se drugačije,

jogunasta je
neće u okove
preliva, muca
ponekad i na rečima štedi
ume
temom ili naslovom
da grandiozi,
zna i da pametuje;
da ovo o njoj
izrekoh u kafani
čitana bi bila
u postelji
čak i da tako je
a nije,
do zore prve ili druge
mamurluk njom
od strane aktera
iščilio bi

zato

jutrima kreće
u znane i neznane
pohvale

ruku ljubim
i šešir veličanstvu
njenom skidam

jer

pesma jeste za klanjanje

***

KADA SE NA DRUŠTVENIM MREŽAMA
JOŠ POVALJIVALA AFRODITA

kakvi su to bili dani
štikle stepeništem zgrade odzvanjaše
trebalo se samo popeti do potkrovlja
a stan mali umetnički
onako razvedeno momački
ključ zarad usredsređenja bacao se
koliko zvukova i slatkih boli
čaršavi pocepani upiše
stalno
kupovao sam nove
( tada još nisu postojali seknd šopovi)
pauze jedino zbog jela pravile su se
i u snu nije bilo spavanja
s lakoćom po krovu
spuštao bih se i do hodnika
tapšanje po ramenu od komšiluka
ili snebivanje usleđivalo je

petnaestak godina posle
robot afrodita sve zamajava
zato
ni ne može doći do vrućih dogovaranja
a i ja sam se promenio

ko sa jednom poželi sve
rezultanta mu je ništa

***

ODJAVLJENA KROJAČKA RADNJA

kako da volim
kad srce je prazno
a usta nisu gladna

slabosti se zovu
dobrota i naiva

predgrađe u kome živim
zlatnu malinu osvoji
za najgori film
udaljenost od centra
drugima
postala je jako važna

u sebe
ni za milimetar više
silaziti neću
što sam rudario
rudarilo se
iako stan osvežih
( neko će reći
da ovo vabilica je)
postavu
više ne menjam

***

DOUKE

slavno nedogođen
ne baš tako trudljiv
stila jesam osobitog
poteškog za kopiranje
ljubav – data nije
i u celosti ne valja niko
svako i svaka
samo malo slasti ubire
iako libertin podugo
kao da sam za douk ovaj prekasnio
sebi se ugađa ostalo je koleterala
stoga
mogu još do bronksa
pa da se tamo ludiram danju
i do polarnog ću kruga
napisaću haiku o aurori borealis
u zemlju ću one čija piva nisam pio
ka kafanama vodi me radar prirodni
ako su
i na petom kraju sveta
sam biti neću
jer
neki naš uvek je tamo

___________________________________

DARKO HABAZIN (1964.) živi i radi u Beogradu. Bibliotekar, književnik, recenzent, urednik književnih programa, koantologičar, voditelj i član ponekog žirija. Piše pesme, haiku, priče za decu, priče za odrasle i aforizme. Dosada objavio 14 knjiga.

POEZIJA DARKA HABAZINA (iz rukopisne zbirke “BELEG”)

RUMENA

kamin
možda i ne traži održavanje
slad greje noći sve
u kolibici podjednako
narativ
knjiških ruskih zima
omamljuje
i pred pljusak oblak najcrnji
zna da porumeni
nadahnjuju još putovanja
čak i dan
u četiri zida proveden
nosi plavet

***

USPORENA

ima li smisla sredinom hodati
lakat
provereno ubrzava kretnju
u školi
kad sam gradivo znao
dizao sam ruku
pamtim i vrste
na časovima fiskulture
od tada traje svrstavanje
za nas treće usporene
postoji li
neki žleb

***

POSVEĆENIK

nosom sve i da treba
ne sečem oblake
ako me u živac pogode
tada jedino kočoperim
i kišobranu usred jakog vetra
žica popusti bar jedna
kako bi lepo bilo da neskriveno dobija
i da tepih je nepotreban
uz halabuku i bruku
stihovi cure lakše
samo posvećenik belinu papira
preživljava jedva

***

NIT

u pisanju
nisam tkao
nit nadrealnu
mislim da mi to
kao zemljanom znaku
ne bi išlo
život je ionako
džemper od iluzija
koje gore dok se nosi

***

MISTERIJA

još i gori jesi
od onog što o tebi kažu
(u snu glas tako reče)
nije bilo vremena za razmatranje
oči opet zatvoriše se
jutra nova
misteriju odgonetaće
ako je uopšte i ima

***

NESLEPILO

manirom ležernim
u apoteci
sredstvo koje pojašnjava
poremećaje voljenja
odbio sam
strahovi su dugo
prepominjali osećaje
oko
koje zapaža
prisustvo nemirisa
žmirilo je
i kad ne treba
vođen glasom zvonkim
bez posustaja
u sebe
napokon siđoh

***

BEZ DŽOKERA

nisam zasadio
orah i maslinu
po tome
upamtiti me neće
štipaljka na konopcu drži
moje zaposlenje
zubac može da prokliže
imam sreće
ljuska u kojoj plutam
bliža je kopnu
rukom levom
obed pripremam
i na nogu desnu
češće ustajem

***

BELEG

beleg nosimo usuda
više država vek trpi
od puknute sijalice ostaje grlo
o jagodama ne piše niko
ponestaju i cinične reči
veselosti novih nema
ni lud se na brašno ne smeje
ako prst mali ponudimo
u kljusi obe su ruke
trideset prva godina nazadovanja teče
očovečenje drugačije
nasušno nam treba

***

DARKO HABAZIN rođen je 1964. godine. Po obrazovanju etnolog radi skoro tri decenije u biblioteci grada Beograda kao bibliotekar. Član UKS, piše recenzije i žirira.
  Objavio  je jedanaest naslova:
–  pet zbirki poezije
– haiku slagalicu i plaketu na srpskom i engleskom
– knjigu kratkih priča za odrasle
– knjigu kratkih priča za decu
– dve knjige aforizama
  Pesme i haiku su mu prevođene na engleski, bugarski, švedski, italijanski i nemački jezik. Objavljivao je haiku u renomiranim časopisima regiona i antologijama. Osim časopisa objavljivan je u zbornicima i almanasima. “Beleg” je šesta poetska zbirka autora.
  Živi i radi u Beogradu.