
CRTEŽ PESME
esej od stihova
pišem
njenom veličanstvu
pesmi,
puna kala i lepote
ne stari,
starimo mi
dovode je i do savršaja
retki
iako je i savršenstvo upitno
u segmentima dana
razmišlja se drugačije,
jogunasta je
neće u okove
preliva, muca
ponekad i na rečima štedi
ume
temom ili naslovom
da grandiozi,
zna i da pametuje;
da ovo o njoj
izrekoh u kafani
čitana bi bila
u postelji
čak i da tako je
a nije,
do zore prve ili druge
mamurluk njom
od strane aktera
iščilio bi
zato
jutrima kreće
u znane i neznane
pohvale
ruku ljubim
i šešir veličanstvu
njenom skidam
jer
pesma jeste za klanjanje
***
KADA SE NA DRUŠTVENIM MREŽAMA
JOŠ POVALJIVALA AFRODITA
kakvi su to bili dani
štikle stepeništem zgrade odzvanjaše
trebalo se samo popeti do potkrovlja
a stan mali umetnički
onako razvedeno momački
ključ zarad usredsređenja bacao se
koliko zvukova i slatkih boli
čaršavi pocepani upiše
stalno
kupovao sam nove
( tada još nisu postojali seknd šopovi)
pauze jedino zbog jela pravile su se
i u snu nije bilo spavanja
s lakoćom po krovu
spuštao bih se i do hodnika
tapšanje po ramenu od komšiluka
ili snebivanje usleđivalo je
petnaestak godina posle
robot afrodita sve zamajava
zato
ni ne može doći do vrućih dogovaranja
a i ja sam se promenio
ko sa jednom poželi sve
rezultanta mu je ništa
***
ODJAVLJENA KROJAČKA RADNJA
kako da volim
kad srce je prazno
a usta nisu gladna
slabosti se zovu
dobrota i naiva
predgrađe u kome živim
zlatnu malinu osvoji
za najgori film
udaljenost od centra
drugima
postala je jako važna
u sebe
ni za milimetar više
silaziti neću
što sam rudario
rudarilo se
iako stan osvežih
( neko će reći
da ovo vabilica je)
postavu
više ne menjam
***
DOUKE
slavno nedogođen
ne baš tako trudljiv
stila jesam osobitog
poteškog za kopiranje
ljubav – data nije
i u celosti ne valja niko
svako i svaka
samo malo slasti ubire
iako libertin podugo
kao da sam za douk ovaj prekasnio
sebi se ugađa ostalo je koleterala
stoga
mogu još do bronksa
pa da se tamo ludiram danju
i do polarnog ću kruga
napisaću haiku o aurori borealis
u zemlju ću one čija piva nisam pio
ka kafanama vodi me radar prirodni
ako su
i na petom kraju sveta
sam biti neću
jer
neki naš uvek je tamo
___________________________________
DARKO HABAZIN (1964.) živi i radi u Beogradu. Bibliotekar, književnik, recenzent, urednik književnih programa, koantologičar, voditelj i član ponekog žirija. Piše pesme, haiku, priče za decu, priče za odrasle i aforizme. Dosada objavio 14 knjiga.
