NEKOLIKO SATI PRIJE Nekoliko sati prije na Margaretskoj Noć najavljuje kišu Posljednji koraci teški kao olovo Tisuću puta prelazim taj put Utrkujući se s nepoznatim - polja Loše osvijetljene stanice Bilo je i toga, bilo je i patnje Razasute i neugodne i oštrobode Detalja nekih orisanih iznenadnim Udarima munje Prozor zatvoren i pismo zapečaćeno Osvijetljene stanice sigurni gradovi Sve je detalj izbrisan i prah oduhan Prije nekoliko sati na Margaretskoj Noć najavljuje kišu Ovdje već snijeg, oluja Slaba svjetlost: No, ne skrivati se, nikada ne činiti to Ravnodušan, pomalo zalutao Na putevima zemaljskim ići Ići po kiši. (iz zbirke pjesama "Trošenje maske", 1974.) *** VLADAR NAMJEŠTAJA Doći do ruba stola Učiniti ga osloncem ne preprekom Poduprt o naizmjernu plohu Udarati rukom koja vlada Dijeliti mrvice nade tajnu hranu Beskućništvo što se naslanja na prozor Odlazeći zatim udaljenom ulicom Pored noža koji razrezuje kruh Razmiješta i dijeli Vodu i hranu, tajnu zračnih ostataka Doći sve do ruba stola Kako bi se postalo ravan stvarima Izaći iz tame ispod stola Vladar namještaja Onaj koji se vratio iz lova odrastanja S razlozima krvoločne osvete Nježnim srcem koje se kaje (iz zbirke "Gimnastičar u pidžami", 1978.) *** VRTLAR Koliko si putovao koliko tijela milovao koliko tajnih večera koliko izbjegnute patnje koliko suza na praznim stranicama (veliki i mali ljudi i njihove sudbine u knjizi) koliko vlakova i aviona i ciganske muzike koliko istine istinitije od istine koliko jezera i mora koliko šutljivih ribolovaca zamišljeni čitači istražuju na policama još jednu istinu koja će ih uspavati koliko svega koliko ničega koliko koliko aspirina znojavih plahti prljavih košulja koliko razgovora poslije koliko šutnje činio sam sve ne bih li izbjegao samoću učio nove vještine postajao vrtlarom kućevlasnikom sladostrasnim tajnikom bijah povjerenikom najbjednijih nadah se odgovorima a svuda skrivaju tajne koje dobro znam: dobro se čini iz dosade zli pate a nesretni uživaju najveću milost (iz zbirke "Semantička gladovanja", 1983.) _____________________________________________________ BRANIMIR BOŠNJAK (Vrbica kraj Osijeka, 9. XI. 1943 – Zagreb, 18. XI. 2016), hrvatski književni znanstvenik i pjesnik. Diplomirao je u Zagrebu 1991. novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a doktorirao 1996. radom o suvremenom hrvatskom pjesništvu na Filozofskom fakultetu. Od 1978. zaposlen na Hrvatskom radiju, od 1989. urednik dramskog, odnosno igranog programa Hrvatske televizije, od 2000. do umirovljenja 2008. urednik Dramskoga programa Hrvatskog radija. U njegovim prvim pjesničkim zbirkama (Sve što nam prilazi, 1969; Trošenje maske, 1974) kritika je prepoznala pripadnost iskustvu egzistencije; potom u njegovu poeziju prodiru i elementi postmodernističkih poetika te iskustvo medijalnosti (Posude za vrijeme, 1996; Susačke razglednice, 2001; Svrhe malih stvari: SMS poruke, 2008; Izgubljen u internetu, 2009). U esejima i kritikama bavio se suvremenim pjesništvom i opisom poetičkih modela (Pisanje i moć, 1977; Potrošeni govor, 1980; Modeli moderniteta, studija o pjesništvu Josipa Severa, 1998; Hrvatsko pjesništvo – pjesnici 20. stoljeća, I–II, 2010); također je istraživao povijesnu avangardu i radiodramu (Apokalipsa avangarde, 1982; Proizvodnja života, 1988; Žanrovi žudnje, 2005; Žanrovske prakse hrvatske proze, 2007; Radiodramski žanr hrvatske književnosti, 2012). Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (2009). Ostale važnije knjige: Gimnastičar u pidžami (1978), Semantička gladovanja (1983), Nove pjesme (1988), Smrt između programa: izabrane pjesme 1969–2001 (2001), Pjesme na dnu svijeta (2013) - bilješka preuzeta s Hrvatska enciklopedije, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.
čovjek-časopis 