KRETSKI KRAJOLIK
zemlja suha i škrta
zaigrano kamenje blista na suncu
modre planine u večernjoj izmaglici
jedan mi je cvrčak sjeo na rame
i neko smo vrijeme koračali zajedno
sve oko nas darivalo nas osmijehom
srebrnolisne masline na suhoj zemlji
nekoliko svježih mrkozelenih borova
nekoliko oleandera na vrutku
šaka divljih ljubičica usred
ogoljela kamenjara
sve je draženo i veličanstveno
cvrčak i ja mogli bismo živjeti vječno
u jednostavnom ritmu kretskog krajolika
***
TOČNO U PODNE
moje srce ne simpatizira parne brojeve
rođen sam devetog dana u mjesecu
jedanaestog mjeseca u godini
ritam mog srca nije suvišan broj
na uzvisini utvrde martinengo
s južne strane gradskih zidina herakliona
okrenut leđima grobu nikisa kazantzakisa
osjećam kako se mojim srcem i žilama
pretače pjesnikovo iskupljenje
moj pogled razmilio se
po suncem opaljenom mramoru
točno u podne na utvrdi martinengo
uzvišen trenutak postao je vječnost
vrijeme bez ikakvog zasjenjivanja
savršeno na svom vrhuncu
***
ZMIJA I LJILJAN
šetao sam uz more
po zidinama herakliona
nebo bijaše puno zvijezda
koje su putovale prema zapadu
ujutro sam bez ikakve namjere
ustao iz kreveta u ranu zoru
i ne znajući što da radim
uzeo sam pero u ruke
počeo sam nehotice
zapisivati kazantzakisove rečenice
iz ispovjednih pisama slavnom pretku
kad sam u prvom predahu
pogledao ispisane stranice u notesu
ostao sam opčinjen naslovom zmija i ljiljan
otišao sam do prozora i duboko udahnuo
u meni se budilo nešto žensko
i primalo nebo k sebi
***
PALAČA KNOSOS
posvuda debeljuškasti stupovi
ćupovi s talogom od ulja i vina
po zidovima naslikano cvijeće
zastajem pred dvosjeklom sjekirom
svetim znamenom kretskih predaka
nad glavom mi proletješe dva goluba
sa slike na kojoj ih velika boginja
drži među mliječnim grudima
šutke promatram freske na zidovima
bikove ljiljane grive u modrom moru
ribe poletuše što su raširenih krila
letjele nad morem kao da skaču
nad svojom kolijevkom
divim se freskama koje prikazuju
borbe s bikovima u davna vremena
mladićima koji hvataju bika za rogove
skaču i preokreću se na bikovim leđima
naprave još jedan salto i opet uspravno
doskaču biku iza kitnjasta repa
ravno u zagrljaj djevojke
***
HELENA
odjednom zapuše povjetarac
jedan mi cvijet padne na čelo i orosi me
naježih se kao da me dotakla nevidljiva ruka
a zemlja preda mnom pretvori se
u okupanu helenu
gledala me kroz suze i smijeh
podizala je vijenac od limunova cvijeća
držeći ruku na ustima
helena nam je ušla u krv
sve žene blistaju od njezina sjaja
helena je postala ljubavni zov
što stoljećima odzvanja u svakom muškarcu
budeći želju za poljupcem
i vječnošću
***
BOŽIDAR BREZINŠČAK BAGOLA rođen je 9. studenog 1947. u Vrbišnici, općina Hum na Sutli, Hrvatsko zagorje. Srednju vjersku školu završio je na Svetom Duhu u Zagrebu. Već kao gimnazijalac pisao je pjesme, pripovijetke i književne osvrte. Studij teologije započeo je u Ljubljani, nastavio u Eichstättu i Münchenu, a diplomirao na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1974. Zbog pripovijetke “Žrtva unatoč svemu” s temom homoseksualnosti u crkvenim odgojnim ustanovama, objavljene u Večernjem listu 15. prosinca 1973. godine morao je smjesta napustiti zgradu bogoslovije na zagrebačkom Kaptolu. Kao diplomirani teolog i „gastarbajter“ upisao je studij filozofije u Münchenu, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1978. Iste godine vratio se u rodni kraj i zaposlio se u Humu na Sutli kao prevoditelj s njemačkog jezika, urednik radničkih novina, rukovoditelj službe za informiranje i kulturu te kadrovski direktor Tvornice stakla Straža. U tri mandata bio je načelnik općine Hum na Sutli, a od 2012. uživa pišući i prevodeći na svom rodnom brijegu.
Član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnih prevoditelja, Hrvatskog filozofskog društva i Esperantskog društva Trixini. Dobitnik je „Nagrade fonda A. B. Šimić“ za prvu pjesničku zbirku 1971. godine, „Nagrade dr. Stjepan Kranjčić“ za duhovno pjesništvo 2010., „Nagrade Rikard Jorgovanić“ za pjesničku zbirku na materinskom humskom govoru 2013., „Nagrade Franjo Horvat Kiš“ za najbolji putopis 2017. i „Nagrade dr. Stjepan Kranjčić“ za najbolji duhovni putopis 2018. Predsjednik Republike Hrvatske Dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je 1996. REDOM DANICE HRVATSKE S LIKOM MARKA MARULIĆA za osobite zasluge u kulturi, Krapinsko-zagorska županija dodijelila mu je 2007. PLAKETU ZA ŽIVOTNO DJELO, a Općina Hum na Sutli 2017. PRIZNANJE ZA ŽIVOTNO DJELO.
Objavio je 9 pjesničkih zbirki, 4 romana, 2 zbirke pripovijedaka, 2 knjige dnevničkih zapisa, te po jednu knjigu eseja i putopisa. Preveo je sa slovenskog na hrvatski 8 knjiga pjesama, 9 romana te 7 knjiga s područja teologije i psihologije. S njemačkog jezika preveo je 12 teoloških knjiga, 3 psihološke te 5 knjiga o sjajnom zdravlju. S esperantskog jezika preveo je nekoliko intervjuja, putopisa te pjesničkih i proznih izbora. Posljednjih mjeseci zaokupljen je prevođenjem opsežnog epa (40.000 stihova!) Vrata nepovrata slovenskog pjesnika Borisa A. Novaka.
čovjek-časopis 