
KOJE BOJE JE VJEČNOST?
Mislio je da je cvijet u utrobi
djevica od terakote
boje smokvinog lista,
paleta nautičkih milja,
crni obraz dana
prije revolucije u opancima,
crveni višnjak rimskih vila
prosut po kaldrmi Risna,
tirkizni broš na jaketi četinara,
braon đardin gdje je
iz pokopanog srca gusala
niknula Verdijeva opera,
grotlom meda potpisan
suicid prije rođenja,
među listovima manastirske knjige
ukoričene bezbojnom čaprom…
Mislio je
dok, opčaran od uzleta
plave boje
nije otvorio usta –
da druge boje više
ne izgovori!
***
BORJANOVA ZVIJEZDA VJERENICA
U Pržnu,
ogrnutu pijeskom,
dječak je izlovio vjerenicu,
maloljetnju i drhtavu
crvenu zvijezdu
i dao joj ime Danica.
Rasla je u biblioteci,
kuvala mu, prala,
peglala košulje za školske priredbe,
ispravljala zadatke iz geometrije
i krasila rever.
Na dan ženidbe,
zaljubljen u svoj lik u vodi,
mladić se predao moru
i zaboravio sako na vješaoniku.
***
VELIKANI, KOLIKO LI SE RAZLIKUJEMO!
Vijenac od trnine i žila četinara
spleten na obroncima Leutara,
marina starica
u čujem rupcu zaboravih retoriku,
usklik beračice grožđa
u vrletima Dalmacije
dok joj iz pletenice cvjeta poskok,
grčka ostrva od iskopanih očiju,
oganj Andaluzije na Sahat kuli,
bunari pod crnogorskim brdima
puni melema mora
za vitezove sa Grahovca –
nadživjeće vojsku vaših besmrtnika
od stiropora i gline,
djela ispranih prvom mokraćom kozoroga.
Koliko li se razlikujemo, velikani?!
Vama vaša birokratija i ukazi.
Meni moj Mediteran.
***
POPUSTI UZDE BRODA
Daljine iskušavaju um,
luke razvrata čula,
lutanje u trouglu
otac, sin i duh – dušu
a ribolika kojoj je dosadilo
da čeka srce.
Dok žudiš za nepostojećim
i sanjaš amforišta pod muljem,
dok se odričeš smjeranja –
epilog nećeš spoznati.
Smrt ćete se bojati
postiđena maski i poraza.
Konačnost ćeš spaziti
kad vrećom urmi potkupiš proročište.
Zato, popusti uzde broda
jer savršenstvo i idoli su laž
a sreća nestali kamičak mozaika.
Bog nepoznanice
nosi tvoj broj peraja
i veličinu mornarske odore
šaljući vulkansku paru
da ti se tijelo od potrage
ne raspadne.
***
OTIĆI OD SEBE
Kad odem od sebe
vratiću se sebi –
proglasiti fjaku i diktaturu proleterijata,
oženiti djevu iz slovenske mitologije
dok igrom i pjesmom doziva vijavicu,
u konobi pojesti bajati karpaćo
posut majčinom dušicom
i tražiti feničansku princezu
u tijelu bršljana starog vijek.
Plahtom Kanaletove slike
prekriću muzej da iz poplinulih
katakombi izronim kao maturant,
kazaljke sata na tornju
zalijepiti smolom
i brancinima posuditi knjige
da ih prevedu na sanskrit.
Neću se zapitati
kako otići od sebe
kad su mi tegovi
sa kantara riblje pijace –
testisi!
___________________________________________
BORIS JOVANOVIĆ KASTEL (1971)
Kritika ga smatra najznačajnijim crnogorskim pjesnikom mediteranske orijentacije i uglednim imenom mediteranskog pjesništva i književnosti bivše Jugoslavije.
Objavio je trideset knjiga poezije i eseja.
O njegovoj poeziji objavljene su knjige izabranih eseja domaćih i stranih pisaca Mediteranski gospar (2009) i Konzul i juvelir Mediterana (2022).
Uređivao je časopis za književnost Ovdje (2000-2003).
Kastelovu knjigu poezije na slovenačkom jeziku Ručak na hridini (Kosilo na čeri, 2014.) objavila je slovenačka izdavačka kuća Hiša poezije u antologijskoj ediciji evropskih pjesnika Poetikonove lire kao dio programa Evropske komisije. Izbor iz Kastelove poezije na makedonskom jeziku Čekaju li nas brodovi (Чекаат ли бродовите) objavilo je renomirano Udruženje za nauku i kulturu НОВА iz Bitole 2018. godine. Izbor iz poezije na francuskom jeziku u prijevodu Jasne Šamić, Testament u školjkama (Testament en coquillages), objavila je izdavačka kuća Shura publikacije iz Opatije 2024.godine
Knjiga poezije Pozivno pismo suncu (2016), objavljena u prestižnoj bibloteci savremene crnogorske poezije Savremenik Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva iz Podgorice, ovjenčana je prestižnom nagradom Književno pero Hrvatskog književnog društva za knjigu godine van idanja HKD-a. Knjigu poezije More u naručju (2017) objavio je Kulturni centar Novog Sada u poznatoj ediciji Anagram koja obuhvata savremene regionalne i evropske autore. Na Struškim književnim susretima 2017. godine u Strugi i Ohridu, Kastel je za poeziju dobio nagradu Kniževni branovi. Beogradski Institut za razvoj humanističkih disciplina Belko, Kastelu je u martu 2018. godine dodijelio specijalnu nagradu Balkanski juvelir za nemjerljiv doprinos baštinjenju, očuvanju i razvoju duha poezije i muzike Mediterana u književnom opusu. Iste godine, Borisu Kastelu je za doprinos mediteranskoj poeziji i povezivanju mediteranskih naroda i kultura uručena hrvatska književna nagrada Goran Bujić koju dodjeljuje zadarski Ogranak Hrvatskog književnog društva u Zadru.
Poezija mu je prevođena na italijanski, engleski, francuski, češki, mađarski, albanski, poljski, makedonski, slovački, ukrajinski i slovenački jezik.
Zastupljen je u antologijama crnogorske, ex-Yu, slovenske i evropske poezije. Kastelova pjesma Montenegro pročitana je na svečanom prijemu povodom inauguracije Predsjednika Crne Gore na Vili Gorica 20. V 2023. godine u izvođenju glumca Pavla Ilića.
Živi u Podgorici.




