Bio kod nas jedan mali iz Zadvarja
osjetljiv u pičku materinu
slušaj ovo
Doveli nam jednom četvoricu iz
Popova Polja rezervista nekakvih
Crnogoraca jedan bio onako
razvaljene ruke i trbuha njega smo
odmah stavili u Sedmicu urlao taj
cvilio zavijao danima
E taj iz Zadvarja nije mali to
više mogao slušat bio baš lijepo
u kurcu i šta stavio on Mišu
Kovača u kazetofon odvrnuo na
sav glas ono Dalmacija u mom oku
samo da ne čuje onoga jebenog
Crnogorca iz bloka C kako arlauče
i jauče trajalo to cijelo jutro
jebote zavija mali zavija Crnogorac
zavija Mišo Kovač
Došao onda Vjeko znaš Vjeku
vidi on mali sjedi na podu pokrio uši
cmizdri kaže mu mali koji ti je kurac
a mali govori ne mogu više Vjeko
ne mogu ja to slušat cvili čovjek
cijelu noć cijelo jutro umire jebote
uradi nešto učini da prestane
ne mogu više a Vjeko
slušaj ovo
izvadio on škorpiona i pružio ga
malome kaže hoćeš ti a mali gleda
užasnut ne mogu ja to Vjeko
ne mogu ja to slušat
a kamoli pucat
e jesi kaže Vjeko pičkica
što si osjetljiv tako jebo ga ti
pa repetirao nanišanio
i bum
razjebo onaj kazetofon u sto
milijardi tisuća komada.
BORIS DEŽULOVIĆ (Split, 1964.), iz zbirke “PJESME IZ LORE”, Durieux, 2005.
čovjek-časopis 