POEZIJA BOGDANA CVETKOVIĆA

SVETI CILJ

na kraju smo samo
višestruki prestupnici
zaverenički nastrojeni
neizbežno u sprezi sa
antidržavnim elementima

čitava mašinerija
pod lavirintom beznađa
razbija glupave šifrarnike
mašeći predviđanja
sledećih poteza

rovareći po digitalijama
elektronskog smoga
ubogih života
i svih mračnih mesta
kojima se ikad kročilo
po tankoj ivici podzemlja

siroti svet
nikad nije razumeo ništa
na planu selidbe ka
drugim zabitima svemira

zato se u sve većoj osami
vucaramo preko provalije vremena
pravimo se da se ne prepoznajemo
jedni drugima se ne javljamo
i tuđi laktovi
više nas ne dotiču

naša zemlja je
tera inkognita
u državi koje nema
svi gradovi su isti
sve ulice jednako puste
jednako nadzirane
i svi putevi vode pravo
kroz razrovane busije

tamo još sveti cilj obitava
u sferi nepojamnog
besmisla

***

STRANAC SA PRIJAVOM ZA BORAVIŠTE

on se budi i pali
prve dve jutarnje cigare

guta dim kao da
silazi u rov

britki rezovi daha
sapeli se u levoj
pretkomori srca
grudi probijaju vazduh
ko lavinu teških metala

još jedan korak napred
i razvezaće se kolena

lice mu skamenjeno
na ramenima planine
u očima gore šume
usne ćute puteve sna
kojima nestaje u noć
na počinak odlazeći isuviše kasno
dok ustaje kao na straži
sa iskrama svanuća

pesmu ptica
nosi u nedrima

ptice pevaju isto
dok ubijamo jedni druge

***

KAMPERI

u zoru otkucaji sivila
padaju težinom granata

psi njuše noć
za oblacima tužno
lice meseca

alergičan sam na boju dana
u 5 ujutru
mokre jesenje ulice
i koja zgažena mačka

nema ničeg plemenitog
ni nedokučivog
dok te i senka napušta

opet drugovanje s mrakom
sagoreće ti oklop
godine radioaktivnih samoobmana
nedospele obaveze vremena
otrovi podzemlja i mržnja i bes
u kontrapunktu svakodnevnih lomova
na raskršću nemilosrdnog
samo smo kamperi nebeskog bluza

te mrvice trošnih vekova
obeležile su nam put
do budućeg sveta

tamo je naša
nedovršena kuća

***

ČVORIŠTA

još jedan pokret tišine
razliva se nad gradom

uglovi neba
sabili se u malo
okno prozora
mesečina ispunjava
prazne džepove svoda

treba se brzo
skloniti od nadolazećeg svetla
pretvoriti u otkucaje
što odzvanjaju duboko
u petama svemira

pre nego što puknu čvorišta
na tankoj tromeđi svetova
i naglavačke se surva sva
arhitektura vremena i prostora

– iz rukopisne zbirke “TERRA INCOGNITA”, trećenagrađene na konkursu Prvenac 2023 SKC Kragujevac –

___________________________________________

BOGDAN CVETKOVIĆ rođen je 20. jula 1989. godine u Jagodini. Njegove pesme, haiku i kratke priče objavljivane su u raznim zbornicima, književno-umetničkim časopisima, novinama, kao i u elektronskim medijima. Aktivno se bavi muzikom svirajući gitaru, a godine 2016. izabran je za laureata Srpskog pera. Njegova književna ostvarenja mogu se pratiti na adresi: bogdancvetkovic.blogspot.com.