Tag: Beatrica Kurbel

KRIŽALJKA

Nagradna igra na radiju
marcipan na karijesu
udovica na ljetovanju
bogohuli, mljacka, hrče
plovi bez pomoći sirena
na obješenim jedrima sraslim ispod ruku.

Kad bi mogla, probudila bi se kao brod
pun ispeglanih muškaraca ispod kože
i nahranila cijelo selo narančama
veličine slonovskog srca.
Da je malo više dana i
malo manje godina
ispod ruba stoljnjaka suhim prstima
slagala bi hostije iz kućne radinosti.
Sada zna:
sveticama južina ide niz mokru dlaku.

***

OLIMP

Zemlja iguana,
mjesečevih krivudavih staza
i niskih svodova
zaobljenih kao obrazi kuće
ne da se osvojiti
krupnim kadrom bez ključa.

Zemlja je rahla, a zrak suh kao kruh.
Podstanarka je uho ohladila
telefonskom slušalicom
i umorno pomilovala sram
otvorenih očiju
bez punog prepuštanja
čekajući sljedeći val topline.

Bez poziva, pitanja i potrebe
zakašnjeli gost
mogao bi je probuditi
praznih ruku
nožem joj rasplesti kosu.

***

MRTVA PRIRODA

Spavam, lovim, čistim
lijenim divovima sa šest prstiju na svakoj ruci
žilave puževe padače
bez krila i padobrana
prosute u crne vreće bez dna.

Budim se, perem, omatam
u novu pamućnu kožu
u stanu bez vrta
i kući bez kućica na mokroj zemlji.
Nove žuljeve
prebrojavam do podneva,
na kaktus ih naslanjam
do pucanja svakog malog vodenjaka.

_____________________________________________

BEATRICA KURBEL (1989.) je rođena u Osijeku. Završila je dramaturgiju. Poeziju piše u slobodno vrijeme, s mačkom na nogama. Živi i radi kao freelancerica u Zagrebu.

PRIPOVJEDAČ

Većinu dana
na istom mjestu
čist
nesiguran
tih
čekam
slijetanje
prve riječi
da
trikom
privuće
ostale
iz skrivenih podsuknji
pulsirajuće amigdale
u četu točnih označenja
da se
napokon
prebrojim
pojedem
padnem
preko ruba šalice kave.

U isto vrijeme
tjeram se
na ubijanje
mišlju
nevinih i hrabrih
kada me pitaju
o kraju priče,
a interes strpljivih
nagrađujem
bijelim octom
za umjetne suze

Nigdje neću stići,
ništa neću završiti
iz ovih
i sličnih razloga.

***

JEDINAC

Kao prvi
sam
posljednji
nemam kome priznati:
brata i sestru
sam iz nehaja
izbrisao
zbog srama
jer sam njihovo rođenje dozivao
do nicanja prve brade.
S glavom polegnutom
na stol
hladio sam svrbeće obraze.
Okrenut na lijevi
gledao sam u majčinu sobu.
Zatim
okrenut na desni
gledao sam u očevu sobu.
Između,
u srcu restaurirane kutije
dovoljno velike za sve
nas
rođene i izmišljene
prespavao sam samo
drugu polovinu
dužine noći
pa potom
od jutra idućeg
pogrbljenog i krmeljivog
do gušenja
počeo hraniti
svoju jedninu.

***

NEHAJ

Vjerojatnosti
su male
od čekanja
pothlađene
prozirne
tanke
izrasle do tjemena
neotkrivenih divova.
Poslije zvonkog zvuka
tupih udica
bačenih
pod tremor hrabrosti,
skriven
pod
isplaženim jezikom
crvendača
kao neizgledna oklada
gorostasa
nehaj
se ukaže
ili samo prođe
mimo.
„To je sve igra“
pjeva vojska
zaumnih
mjesečara.

***

PLAVI PRINC

        Alanu

Poljubac
je
šuškava pjesma,
predujam za smijeh,
lajmotiv
tople
tijesne
bliskosti.

Plavo je zlatno,
a zlatno je brzina
predodređenog rasta
na kojem ploviš.
S nogama
ispod prijestolja,
ne gazi mrave
i
ne zaboravi
ruže
zaliti.

***

BEATRICA KURBEL (1989.) rođena je u Osijeku. Završila je dramaturgiju. Kada ne piše dramske tekstove i scenarije, vraća se poeziji. Sretna je kada otkrije neki dobar sir i/ili vino. Ukratko stari, živi i radi kao freelancer u Zagrebu.

BRIŽNOST

Pod pazusima
site djece
kao mrvice pamuka
skupljaju se
nemiri
brižnih majki.

Nježno pažljivo kronološki
u odrazima sunčanih naočala
uokviren je cijeli svijet
onih koji nisu tražili
ali su dobili
njihovu
kosu ramena ruke.

***

PUTNIK

Rumen sam
i siguran
iza stakla.
Lijevo i desno
svijet se
svakog jutra
iznova
preslaguje
kao razdjeljak
moje majke
dok me ona
zove
spominje
i čeka.
Na kaznama za parkiranje
pišem joj razglednice
šaljem pozdrave
doslovno tople
rukama umrljanim
od čokolade i sunca
Iako njezin potiljak
nije cesta ona
strepi
osjeti
i zna
kada glasno psujem kišu
podižem ruke sa volana
pijem rakiju.
Kada se vratim
biti ću odrastao
živ i rumen.

***

LABUĐE JEZERO

Pozicionirano
u hladu između
planski
posađenog drvoreda
i sjećanja na
mlade roditelje
automobile punih kazeta
djecu koja se žele voziti sprijeda
labuđe jezero
je presušilo.

Dok je voda
kopala po ogrebotinama dna
dubeći svoj odvod
u inat koritu
prvo izmišljenom pa zacrtanom
mi smo spavali
a kosti su
boljele jačale rasle
do rubova
malog grada
debelih pernatih jastuka
planova velikih
kao brojevi cipela koje smo dostigli.

Ostao je samo krug
kao
kovrčava dlaka
na prsima spavača
pored balerina
kao
mjehuri posljednjih vodozemaca
kao
mjesto
koje možda nikada nije ni postojalo.

***

SUVENIRI

Iz kuće
njegove mame udovice
uzeli smo
sve
što stane u jedan smjer
srebrninu hladniju
od tona njezine kože
gramofon koji svira
pjesmu u njezinoj glavi
negativ pokojnikovog kreveta
na leđima
svojim.

Iz kuće
njegove mame udovice
donosimo
mrtve školjke
za naše mlade prijatelje
djevičansko ulje za
plodnost salatu ljepotu
udomljenu mladicu trešnje
koja spava na njezinim koljenima
Njegova mama
je uzbuđena
skoro kao prije pedeset godina
u suprotnom smjeru
Sada će škrgučući zubima
žalovati
negdje drugdje.

***

KONTROLA

Kontrola je san
o
zasitnoj jabuci
bundi na sniženju
srcu
u obliku srca
grijoti koja se
pod stiskom
i kožom ne topi.

Skrivena u
proširenim venama
paperjastih zapovjednika
cipelama
promuklih učiteljica
očnjacima
uvježbanih ovčara
kontrola
puno obećava
nenajavljeno napušta
suviše dobro podnosi
svoje sterilno ime.

***

BEATRICA KURBEL (1989.) rođena je u Osijeku. Završila je dramaturgiju. Pjesme su joj objavljivane u Zarezu, Vijencu, Rukopisima i Književnoj republici. Trenutno u slobodno vrijeme traži novi najdraži film, isprobava talijanske recepte i čeka koncerte. Živi i radi kao freelancer u Zagrebu.

20:37

Na najvećem trgu
od svih
stoji žena
u kaputu
sivog miša.
Pleše
oko
crvenog kišobrana
gutajući
dvokuke udice
visokog muškarca
bez dara
za pamćenje.

Iako nevidljiva struna
ponovno puca
na njegovom kraju,
ona se trudi
pogledati ga
baš onako
kako
je godinama
zamišljala
planirala
vježbala.

Mi,
ostale žene,
na najvećem trgu
od svih
stojimo sretne
zato što nismo
ona.

***

KOSA

Poklon bez kojeg se može
ili
cjedilo za prljave misli,
lažni hlad,
suha voda,
konačan cilj suncu,
strop tijelu.

***

EPILOG

Kolači se jedu
za
najboljih
i
najgorih
dana u životu.
Sve ono između
je plivanje
u
dubokom loncu
bistre juhe
ili
skok na glavu
sa
ivice
tupog noža.

___________________________________________________________________________

BEATRICA KURBEL (1989.) rođena je u Osijeku. Završila je dramaturgiju. Piše za kazalište i film, kuha, diše i obitava kao freelancer u Zagrebu. Ponekad zastrani i vrati se poeziji.

GLAD

Glad je oštra kao
pravi kut
izgriženi nokti
presavijen papir u torbi
rub vaze sa Hrelića
hladan zid do golih leđa.

Glad je glasna kao
migrena u proljeće
utakmica na susjedovoj televiziji
moja prijateljica usred prekida
prosvjedi lijevi i desni
noćni išijas na desnom boku
bušilica kod zubara.

Glad je najveći pauk u gradu
žena obučena u sivo
najružnija riba u akvariju
treća kava popodne
kosa u odvodu.

***

KATJA P.

Željela sam stropove
toliko visoke
da bi ptice
iznad moje glave
imale dovoljno mjesta
za napraviti krug
i vratiti se tamo
odakle su došle,
a da se ne uplašimo
i ne dodirnemo.

Željela sam zidove
najdeblje
da ne čujem tuđu
djecu i mačke
da mogu glasno voditi ljubav
i u miru se svađati kada je ponestane
pa sutradan bez srama
lijepo naspavana
i probuđena u tišini
pozdravljati susjede.

Željela sam ovdje
umrijeti
jednom u dalekoj budućnosti
od srčanog udara
stara
kao što je bio moj stan
do danas
malo prije sedam ujutro
Od konačnog
treska
šamara
buđenja
zaista poskočilo je srce
u ptica
buba
greda
susjeda
moje.

***

ZAMISLI

Zamisli
da smo prije
konačnog odlaska
kišu, sunce,
pelud i fotosintezu
pospremili
u torbe
a drveće je
zavladalo svijetom
i
preraslo svoje pretke
i to samo od svjetla
u kućama
koje smo svojatali
pa napustili.

Zamisli
dan je noć
i noć je dan
a vrijeme nema tko brojati
ono se spominje
samo među najžilavijim pticama
koje više nitko nikada
neće nišaniti iza pračke.

Zamisli
crno je bijelo
i bijelo je crno
a sve između su sijene
koje nitko neće
očešati
nositi
primijetiti
Cijeli svijet
je plesna dvorana
za noćne leptire.

***

PODNE

Podne je
upozorava najveće zvono u selu
U loncu je juha
u torbi su knjige
a u rijeci ribe
Na vijestima kažu
da će padati kiša i grad

Podne je
podsjećaju nas mokri poštari
bez kišobrana
U pećnici je meso,
mačke su u haustoru
a djeca na dvorištu
Na vijestima kažu
da će sijevati

Podne je
Uskoro ćemo sjesti za stol
a do tada
na televiziji gledamo
one neustrašive kako
čekaju tramvaje
avione
i ljubavnike
mokrih mantila i nogu
kao spori divovi iznad malenih rijeka uz kolnike

Podne je
Na vijestima najavljuju početak ljeta
Danas će padati sve osim aviona
A mi,
mi ćemo snisnuti zube
i sve koje volimo
zatvoriti uz sebe
na sigurno
i suho
pa sutra
u ovo vrijeme
pričati o još jednom smaku svijeta

_________________________________________________________________________

BEATRICA KURBEL (1989.) rođena je u Osijeku. Završila je dramaturgiju. Osim što pretežno piše dramske tekstove i dramatizacije, sa poezijom se sastajala i rastajala nekoliko puta u zadnjih desetak godina. Živi i radi u Zagrebu.