LUKSUZ JE IMATI DUŠU
Duša je ono krzneno biće što prede na dnu postelje
torbe iz Firence imaju dušu
zlatnu kopču na pravoj strani
Duša su jutarnji rituali
maslac i marmelada
doručak kod prijatelja
Duša mog oca prisutna je
u načinu na koji slaže naranče
u paket za sjever
treba ispuniti sve praznine
vezati konope
sve dok se ne urežu u nabore kartona
Duša tad odlazi na noćni autobus
putuje i miriše
za nju nema straha
***
TUĐINCI
Možda bismo ostali zauvijek
krevet je ljuljala visoka paprat
ispod nas je rasla prodavaonica kristala
gotovo zanosna scenografija jednog početka
Izlaziš mokre kose iz stana
ja s nervoznim vječno smrznutim nogama vičem:
Ovdje je sve sivo!
Ovdje nema neba!
Pila sam čaj iz samovara
nosila plavi pliš i crno krzno
i u mjesec dana nijednom nisam vidjela nebo!
Meksikanac je crtao srce i venuo za zavičajem
pitao me koje su sve zemlje ovako hladne
govorio mi o beskonačnim plažama Acapulca
tamo žive brončani ljudi
koji te mogu ubiti
onako, iz čista mira
Otkad je dovršio srce
više ga nikad nismo vidjeli
***
IL CUORE E’ UNO ZINGARO*
Srce mi je meta i zlopamtilo
stisne se kad prolazi kraj prve škole
Netko poravnava zeleni stolnjak
i negoduje
Srce mi je ptić i krilo
skakuće iz kabrioleta
kupuje lažne koralje
trudi se živjeti dan po dan
pet – sedam – pet
prsti peta
udah izdah
pun ljepote i bez viškova
Srce mi je meta i zlopamtilo
stisne se kad prolazi kraj druge škole
To je nepopravljiva šteta
*Autor istoimene pjesme Nicola Di Bari
***
MENI TVOJE, TEBI MOJE
Tvoj grad bez mene
moj grad bez tebe
to su neulašteni gradovi
zrakom leti prašina
bačeni buketi vatrometa
hortenzija
biste lavova što gledaju na more
Tvoj grad bez mene
moj grad bez tebe
naše je igralište
visoko
iznad
skačem ti u naručje
izađi na kišu
isplazi jezik
da me bolje uhvatiš
***
BARBARA KLEPIĆ rođena je u Zagrebu 1991. godine.
Magistra je hrvatskog jezika i književnosti.
Poeziju je počela objavljivati kao sedamnaestogodišnjakinja u književno-znanstvenom časopisu Dubrovnik.
2013. godine izdala je svoju prvu samostalnu pjesničku zbirku Džepovi od marcipana u izdanju Društva dubrovačkih pisaca.
Tijekom studija djelovala je pri studentskoj književnoj udruzi Ludens u Zadru koja se bavila organiziranjem različitih kulturno-umjetničkih programa poput književnih večeri, književnih debata, književnih susreta, predstava, projekcija filmova te studentskih konferencija.
Završila je tri radionice pisanja u CeKaPeu, radionicu proze Envera Krivca, poezije Olje Savičević Ivančević i psihološko-kreativnu radionicu S one strane pisanja Tomice Šćavine.
Poezija joj je objavljivana u sljedećim književnim časopisima i zbornicima: Dubrovnik, Literat, Hod se nastavlja, Slovo i Nova Istra.
Živi i radi u Dubrovniku.
čovjek-časopis 