NOVA POEZIJA ANITE OBRADOVIĆ

PJESNICI

Ljetnim pjesnicima
Apsolutno sve je
Osvježavajuće lako
Groteskno prozračno

Grcaju u moru i o moru
Valovi draškaju ganglije
Jednokratnih kemijskih olovaka
Utaknutih u časopise
Galebovi vrište tlapnje
Što otvaraju noge
I skupljaju guzove
Tankoćutnih propalih studentica
Došle su pronaći sebe, govore
Svjetionici osvjetljavaju put
Izgubljenima
Vulgarno jednostavno
Zelen ili crven
Svjetlo je automatizirano
Puno soli i prašine
Antiknih ideja

Jesenski cinici
Pokvareni su i blatni
Braon I bljutavi
Kompleksa superiornosti
Autodestruktivni
Pokisli
Ližu kapi s prozora
Brišu usta krem zavjesom

Zimski gadovi
Proroci prošlosti
Zatvaraju vrata i prozore
Režu uši poput Van Gogha
Totalno passé
Toliko je hladno da spavaju s vlastitim ženama
Gutaju kupus u tišini
Da ne probude proljetne pjesnike

Oni su ipak najgori.

***

STATISTI

U bolnici uvijek postoji
Glavni bolesnik
Taj je obično tvoj
Ostali su statisti
Služe za atmosferu
Postav scene
Revno igraju svoju ulogu na umoru
Krucijalnu no bez kredita

U mirisu tjeskobe i kloronečeg
Promatramo se poput životinja
Pri užasu sterilnog razgovaranja
Zastor se podiže
– Kako si?
– Usrano
– Kako je doma?
– Sve je u redu
– Donijela sam ti križaljke
– Jebeš križaljke
– Imaš tu i čistih bokserica
– Zaboga
Zastor se spušta

Vučem noge pod štednim svjetlima
Ne gledajući u oči
Ostale epizodiste

***

NEDJELJOM NIŠTA NOVOG

Na tv-u sam promatrala
Vrlo pametnodržećeg čovjeka
Znala sam da je bitan
Po besprijekornoj ispeglanosti
Košulje
Lica
Karaktera

Osjetiš cijelim bićem da je to normativ
Ne samo krinka za kameru
Kao kad ideš na ročište
Zbog kazne za parking
I jer si se potukao u kafani
Zatim ušao susjedi u krevet
Ometajući joj san i posjed

Pametan čovjek govorio je umirujuće
Poput dječjeg pudera
Lišća na krovu
Zgloba na kvrgavoj kičmi
Toplih iznutrica
Savršenog rezultata na testu
Čarape sa peći
Odmjeren poput obroka
U pučkoj kuhinji

Slušajući kako divno pripovijeda
Pala sam u trans
A voditelj u depresiju

***

PAKIRANJE

Kad sam posljednji put
Pakirala svoje ostatke
Trajalo je kraće od očekivanog
Nimalo veleban
Novi početak

Iza mene je ostalo
Petnaest neodgovorenih poziva
Četiri e-maila označenih uskličnikom
Kora krumpira pored kante za smeće
Pero ispod postelje
Vaza u kojoj držim olovke
Nikad svježe rezano cvijeće
Ili dunje i ljepilo
Fantomska točka na zidu
Što se vidi jedino s poda
Prašnjava polica s knjigama
Koje ne čitam
No gostima se dopadaju
Fotogafije tuđih mačaka
Sve su već i uginule
Tuba u kutu zdjele
Kišobran na sunčan dan

Jaje iza radijatora.

***

HLADNOĆA

Prostoriju zagrljenu hladnoćom
Iza zatvorenih vrata
Lako je zagrijati šibicom
Novinama od prošlog tjedna
Krcatih lošim i nešto gorim vijestima
Pa ih pretvaram u prah
Zatvaram krug tuđih nesreća
Sigurnost pali obraze zidova

Kad hladnoća zagrli dušu
Tečem po žilama
Asfalta na umoru
Ignoriajući industrijski šum
Izdah visokih dimnjaka mirisa krumpira
Hitnju života
Histerične trube automobila na leasing
Razgovore o nesnosnom moranju
Disanja i življenja
Nijanse ništavila
S krpama magle u mršavim rukama

Dovoljno je samo
Otvoriti kapute
Da bi svijet okrenuo glavu
Od nemilosrdne golotinje
I prešao na drugu stranu ulice

***

NEPOTREBNO

Moja kuća je zadnja u
Nepotrebnoj ulici što vodi u potok
Prozori gledaju na niski hrast
Ispraća putnike od kuda su došli
Iako se nitko ni ne zaustavlja

Stakla od šećera
Pucaju od netremičnog pogleda
Vrata se otvaraju na van
Isključivo kad nikog nema doma
Televizor šumi i nije u boji
Ormari su krcati tulipanima
Podovi su popločani
Dobrim zavjerama
Točkastog uzorka s prugama

Internet pruža isključivo
Pjesme o pilićima
Vijesti o žitnim revolucijama
Utorkom nema struje ni mačaka
U hladnjaku držimo cipele
Novčanik je pun bubamara
Stoga jedemo konce
Jednom dnevno mažemo smijeh
Po zidovima
Zatim spavamo u podne

Sve je to nepotrebno i nekorisno
No jedan je dom

***

VRTOVI OD RIJEČI

Da sam umjesto suze
Posadila cvijet
Za svaku ružnu riječ
Dan i noć bi se i dalje smjenski izmjenjivali
Mali Nijemci bi plakali na plažama
Sladoled bi im se topio po prstima
Samo mladi psi bi lajali jer jedino oni
Misle da od tog ima ikakve koristi
Suknje bi dizao vjetar
Popisi za nabavku ispadali bi iz šupljih glava
Ose bi se utapale u žutim negaziranim sokovima

Jedina razlika je
Što bih kročila bogatim vrtom
A ne po prljavim lokvama
Bosim nogama

***

KRATAK ŽIVOT BEZ KLJUNA

Odrubljena glava zvuči
Fatalistički neudobno

Bez frizure i perifernog vida
Pjesme za fućkanje
Mirisa karanfila
Kortlja se po svježe
(Također)
Pokošenoj travi

Tijelo je slobodno od cilja i svrhe
No nema odmora
Trči po blatu
Panično tražeći razum što ga mori

Kratak je život
Bez kljuna ni uma
Ali kažu
Topla juha liječi i dušu

***

TREPTAJI

Svakim treptajem ošine me gubitak
Osjećaj propusta
Zamaha pčelinjeg krila
Skriveni pogled ispod šiške
Koju je valjalo skratiti još prije dva tjedna
Mrvice koja je pala na pod
I nitko je neće podići
Dok se usamljeno ne dezintegrira
Novi kamenčić valom nanesen na
Stari uvezeni pijesak
Sekunda kad oblak posustane pod teretom
Pusti kiše olakšanja
Po gadljivim prolaznicima
Osmijeh koji hlapi
Prije poljupca s armaturom

Voljela bih vidjeti sve to
No moram snivati
Dok zbrajam propušteno

***

DANAS NIJE TVOJ DAN

Probudio si se ne shvaćajući
Kako si uopće dospio do dna
Jučerašnji gemišti te mrze
Proklinju ti jednjak
Telefon ne zvoni
A čarapa šuti na podu

Žena pere suđe
Na boci deterdženta piše
‘Traje 2x više od očekivanog’
Na to si se nasmijao
A ona se pjenila
I gađala te tanjurom

Nakon samosažalijevanja
Razgnjevio si se na životnu nepravdu
Rasplakao uz reklamu
Odrijemao
Čvrsto odlučio promjenu
A zatim
Povratio

Sutra će biti bolje
2x bolje od očekivanog

____________________________________________

ANITA OBRADOVIĆ rođena je u Sisku nedavne 1989. godine, gdje se i školovala te završila Opću gimnaziju 2007. godine. Posljednjih 8 godina živi u Cresu, gdje je i osnovala obitelj. Uz preživljavanje, ponekad ispriča dobru priču ili napiše dopadljivu pjesmu, a ima dana i kad ne radi apsolutno ništa. Ciklusi pjesama objavljivani su u Sisačkom novom tjedniku, Alternatoru, Balkanskom književnom glasniku, Čovjek – časopisu, portalu Strane, časopisu Kvaka, a uvijek se sprema i nešto novo.

TRI PJESME ANITE OBRADOVIĆ

PLODOVI ZEMLJE

Kakve ja koristi imam od tebe?
Upitao me jednu običnu nedjelju
Dok smo sjedili na kauču
I gledali ‘Plodove zemlje’
Živimo na četvrtom katu
Raspale socijalističke zgrade
I zbilja ne znam zašto pratimo tu
Emisiju

Televizijsko tele i ja
Zurili smo u njega identičnim pogledom
Naime nikad nisam razmotrila
Povezanost ljubavi i koristi

Prije deset godina frendica je
Od nekog tipa dobila cool čizme
On je imao dlakava leđa
I započinjao rečenice sa Kužiš
Pukla je i ljubav i čizme
Dlake su vjerojatno tu i danas

Imala sam lijenu šarenu mačketinu
Bila je topla mekana i vibrirajuća
Mazila se samo kad je ona htjela
Jedne zime posrala mi se na
Omiljeni šal
Plakala sam dva dana kad je uginula

‘Baš nikakve’
Odgovorila sam mu
I nastavila pratiti katarzičnu reportažu
O performansama različitih modela freza.

***

JE T’AIME

Na naslovnici magazina
Pozira žena iza kroasana
Smiješi se i ne grize ga
‘Zaljubila sam se u Parizu’
U pozadini se vidi bicikl
I košarica puna ljiljana

Žene se zaljubljuju i u
Utolici
U četiri od sedam Kaštela
Bedekovčini
Gunji
Ličkom Lešću
Perinama
Cestici
Alilovcima
Zaprešiću
Čabru
Đakovu
Mahovu
Pobogu pa čak i u Kutini

Ali to nije fotogenično
A ni poetično

***

DRUGOM ZGODOM

Htjela sam pisati o tome
Kako smo nas dvoje zapravo isti

Pri uranjanju u naše nutrine
Zazvonio mi je telefon četiri puta
Teleoperater
Mater
Krivi broj
Uplakana prijateljica
Zatim je zazvonila pećnica s piletom
Triput mi je ispala olovka iz ruke
Nakon toga mi se piškilo
Pa sam se i našminkala
Kad sam već u kupaonici

Razmišljajući o našem generalnom nerazumijevanju
Nisam se mogla zbiljski koncentrirati
Jer je prozor imao tragove prstiju
A sunce je prokazalo i masne točke po kuhinji
Izgubila sam papir s pola teksta
U bespućima radnog poda

Ostanimo onda različiti
Pa i to je u redu

__________________________________________________

ANITA OBRADOVIĆ rođena je nedavne 1989. godine u Sisku, gdje se i školovala te završila Opću gimnaziju 2007. godine. Nakon dvogodišnjeg izleta na Pravni fakultet, odabrala je boemski život. Posljednjih 8 godina živi i radi u Cresu, gdje je osnovala i obitelj. Ciklusi pjesama objavljivani su joj u Balkanskom književnom glasniku, Novom sisačkom tjedniku, Čovjek-časopisu te u Alternatoru, a uvijek se sprema i nešto novo.

POEZIJA ANITE OBRADOVIĆ

ZDRAVA PLUĆA

Pitao me klinac
Na ulici
Imam li dvadeset kuna
Za pljuge

Ružno je da mulac
Gari svoja mlada plućica
Koja će mu kasnije trebati
Za vrištanje od frustracije

Kaže mali da smo mi
Babe uvijek nervozne
Poslije tridesete i jesmo
Kad navale djeca
Krediti
Kurje oči
Posao
Pa muž da te jebe točno
Kad ti počne serija
Mršave kolegice sa faksa koje putuju po svijetu
Ja sam zadnji put išla u Bosansku Dubicu
I to po ulje
Na wc nisam išla sama sedam godina
Pijem hladnu kavu
I to doma
Dnevnik je svaki dan sve gori
Ljudi su nekulturni i neinspirirani
I gaće naručujemo s interneta

Znaš šta mali

Imam dvadeset kuna
Ali ti ne dam
Razguli

***

SNAGA

Cijeli život pune mi glavu
Kao uskoro trulu papriku
Iz gajbe za sniženje
Pričama o ženskoj snazi
Oh
O toj divnoj sposobnosti
Samostalnosti i neustašivosti
Žene mogu sve

I u ona prahistorijska vremena
Neka raščupana mučenica
Tjera toljagom pramedvjede
Od spasonosne vatre
Sve sa djetetom na ocvaloj
Prahistorijskoj sisi
Dok majmunoliki spava
Jer je umoran
Što ulovi jednog mamuta
U šest mjeseci

Mamuti su izumrli
Priodnom dosadnom smrću
Nisu izlovljeni
Pekle su se zatim
Neke druge beštije
Snašli smo se
A i spilje su postale
Neadekvatne
Previše propuha
Pramedvjeda i medvjeda

Generacijama u sklepanim kućicama
Snažne patnice
Podizale su po desetero djece
S jednom kokoši da ih hrane
Batak i nadbatak idu mužu
Bijelo meso nestrpljivim malim ustima
Ženi leđa i guzica
Sve to bez ijednog orgazma
U zakrpanoj haljini od matere
I nisu se žalile ni plakale

Današnje žene su slabe
Neka smo

***

BESKUĆNIK

Na trgu obično srećem
Jednog beskućnika
Pristojan čovjek
Tih
Ponekad zamoli cigaretu
Kao ovo jutro

Imam vremena
Ponudim ga kavom
Pa sjednemo

Ispričajte mi svoju priču
Zamolim

Kaže
Živjeli smo skupa
Dvadeset godina
Ja sam volio tišinu
A ona nije prestajala
Mljackati i
Mljeti

Jedno jutro
Mrvila je keks po stolu
I mljackala
Rekla je da bih se trebao ponovno ošišati
Izabrala je nove zavjese, plave sa cvjetovima
Avokado polako izumire
Trune hipsterima po frižiderima

Ja sam senzibilan čovjek
Ne bih mogao podnijeti
Buku zatvorske kantine
Stoga sam stavio šešir na glavu
I više se nikad nisam vratio

Smatrate li da
Na kraju ipak niste dobro prošli?

Prošao sam odlično
Zamolio sam cigaretu

A dobio sam i kavu.

***

MRVICE

Kad smo se posljednji put vidjeli
Smijali smo se
Razgovarali smo o zajedničkoj
Isfrustriranosti ljudima koji
Hodaju pola koraka ispred tebe
I ne možeš ih nikako zaobići
Nego vrištiš u sebi puževim korakom
Rastopljen na asfaltu

Prvog susreta smo uvijek svjesni
Sve je u tome novo i upečatljivo
Trenutak koji se može definirati
Smjestiti u dan i sat

Kad smo se posljednji put vidjeli
Sjedili smo na kauču
Otpuhujući dim jeftinih cigareta
Rekao si da sam kukanje
Uzdigla na razinu umjetnosti
A ja sam se onda još žalila
Mrvio si sendvič po podu
I pričao kako jednog dana
Želiš napokon upoznati
Ženu bez F dijagnoze
I imati vlastitu djecu
Pravila sam se da ne primjećujem
Mrvice
Ali smetale su mi
Jako

Nisam znala da je posljednji put
Taj trenutak ti nitko ne najavi
Nema sata ni minute
Podmuklo I neizvjesno
A neminovno

Da sam znala da se sutra
Nećeš probuditi
Ne bih toliko pričala

Čak mi ni mrvice ne bi smetale.

***

STIGNEM

Kuda svi žurite
Uz mirise neispijene kave i cigarete
Dovršenog sranja
Histerično se češljajući s pecivom u ustima
Da bi stigli na neku glupost
Poput sjedenja u uredu
Ili slaganja kula od praznih gajbi od sinoć
Brojanja tubi majoneze
Javljanje na telefon nadrndanim neznancima

Cipele će žuljati
Mobiteli će zvoniti
Djeca će gristi nokte
Poštari će ljuljati novorođene opomene
Studenti će se švercati u sedamnaestici
Svemir će nijemo stajati
A dućanski pilići će se vrtjeti

Ja biram umrijeti polako
Ionako nemam ništa pametnije
U rasporedu.

______________________________________________

ANITA OBRADOVIĆ rođena je nedavne 1989. godine u Sisku, gdje se i školovala, te završila Opću gimnaziju 2007. godine. Nakon dvogodišnjeg izleta na Pravni fakultet, odabrala je boemski život. Posljednjih 8 godina živi i radi u Cresu, gdje je osnovala i obitelj. Ciklusi pjesama objavljivani su u Balkanskom književnom glasniku i Novom sisačkom tjedniku, a uvijek se sprema i nešto novo.