KURVANJSKA
„Bit će crvena!“
viknula je baba radnicima
za boju fasade na taraci
a onda se okrenula prema meni i
namignula:
„malo kurvanjske!“
Često su mi govorili
da sam povukla na babu
a vidila sam to i ja:
kratke haljine nikad
ruž za usne rijetko
široka košulja često
utišavanje sebe – uvijek.
Osjećala je to i baba
zato (mi) je i ostavila ovu
kurvanjsku
da gledam u nju dok
sidin na njenoj taraci s koje je
nenadano, još onog lita
otišla.
I što duže gledam u nju
to jače čujem babin smijeh
pa kad ugledam gola kolina
kako se otimaju iz crvene vešte
namignem joj natrag.
***
PISALA JE
pisala je pjesme
kidala papir
i bacala ga u more
dida je trčao za njom
dlakavim rukama
vadio sipe
i cijedio iz njih
tintu
što si ti tada pisala?
pitala je baba mamu
***
CELULIT
Baba je pravila pomfrit
samo za mene
imala sam četrnaest
bilo je lito i
svaki dan bi
između ručka i večere
potamanila zdjelu.
Svima je bilo čudno
kako se žgoljavici otvorio
apetit, a najviše
mom treneru
kad je na jesen ugledao
celulit.
Zaprijetio mi je ispadanjem
iz štafete i
ispisnicom iz kluba
pa sam brže bolje
počela zapisivati
kalorije
par godina bilježenja
koštalo me
vida, zubiju
kostiju i kose.
Babe odavno nema
i dok sa svoje
trideset i tri
didu i sebi pravim
pomfrit
pitam se
stavljajući ga u onu zdjelu
a prije zalogaja
postoji li sada itko tko će mi
na jesen reći da imam
celulit
pa da mu opalim
jednu trisku.
***
ANITA ČEKO odrastala je u Zadru, Livnu i Splitu. Živi u Zagrebu gdje je diplomirala dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti i psihologiju na Filozofskom fakultetu. Radi kao scenaristica i dramaturginja, snima autorske filmove, vodi filmske radionice. Članica je Kinokluba Zagreb i Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela (SPID).
čovjek-časopis 