Tag: Aneta Vladimirov

MINUTA ŠUTNJE

zamišljale smo prpošnu crtu Ekvatora,
zamišljale smo nebopis ptica selica
kojim raspoređuju zamah ka jugu,
zamišljale smo pokidanu liniju,
izblijedjele naravi, na autocesti
čiji naziv sliči šahovskom potezu
dobronamjernog oca.
U rašljama smo zamišljale podzemne vode,
čvrsto tijelo sa osloncem
zamišljale u amanet riječima
koje su osvajači ostavili za sobom,
zamišljale ulaštena koplja u trnju,
zamišljale smo zdrave pčele,
sto godina mira.

***

SJEČA PERSEJA I DRUGIH KNEZOVA

Vlasište me boli.
Žmijam na suncu.
Dovoljno sam dugo tješila
virove i druge bolesti vode.
Sada pripremam skromni pir,
gozbu s nogu za one
koje nisu ustale
vlastitim zubima zarivene
u tlo utabano za kćeri.

***

ROZA SANJA DEZERTERE

*Freiheit ist immer Freiheit der Andersdenkenden

Zanoćili su pokraj strojeva
Vodili ljubav na pokretnoj traci
Sa pticama i vođama smjene
lomili hljebove na ravne časti
Tukla je u njima naslijeđena sol
Sisali su hrđu iz rana proletera
Nad njima se nadmetalo gluho jato
pod njima su rudari grijali kosti
Umalo da odbiju uniformu
umalo da umru pod vlastitim uvjetima

***

OVAJ MRAK

ovaj je mrak ulazio na mala vrata
tanjio simetriju na krajevima
potkivao miševe snagom onih
koji nemaju što izgubiti
u drugom razredu potpalublja
zatirao zlatni sat
jesmo li kožu dali samo da
ne izgubimo obalu iz vida

u javnom wcu
pronađeno je tijelo
bez vidljivih ozljeda
bez života koji je odabrao progonstvo
u staroj napuklini na cijevima
koju čak i voda ne primjećuje
jesmo li uopće voljeli

prerano su slavili
mlađi jurišnici
opijeni umnoženom snagom
potkoljenica
spram onog koji je pao
na vreme da vidi posestrimstvo kukaca
jesmo li uopće ušli u oganj koji nas je spalio

stvari padaju presporo
zbog gubitka na brzini
navlače carev gnjev
konj je najljepša žena
dijete je utabana staza koju je
opkoračio dalekovod
mladosti ne gledaju u zube
jesmo li se pozdravili

***

ANETA VLADIMIROV rođena je krajem 1980. godine. Završila je sociologiju u Beogradu. Ljubiteljica je radionica poezije, balkanske muzičke tradicije i porodičnog bioskopa.
Živi i radi u Zagrebu.

MRTVO NEMO MUKO

Noćas sam sanjala svog prvog oca.
Srce je radilo kao novorođeno,
caklio se mišić boje mesa.

Moj prvi otac je živ.
Kao što je muka živa.
Ostavlja dah u ogledalu,
trpi smrad pokvarenog zuba i
boli na dodir.

Moj drugi otac nije živ.
Njega ne sanjam.
Mrtvo nemo muko.

Sad je moja muka živa.
Vlat trave postajem,
jer to jesam.
Kap znoja na licu težaka,
jer sam to bila.
Život da me ima,
jer ga ja nemam.

***

PROŠLOST JE SUTRA

PREDRATNO PJEVANJE

Topovi su gladni.

RATNO PJEVANJE

Ko preživi – pričat će.

PORATNA PJESMA

Neće.

***

STARAC I SKELET

Niti je puna,
nit je prazna,
do pola je
čaša
u kojoj čami
Šredingerova ljubimica,
koja je i
koja nije
poput srodnog joj
pećinskog nakita.
Iz vlastite krvi
juriša jednom kapi
na svakih hiljadu godina
amaterskom tvrdoglavošću
Muhammada
koji je svoju mladost
u jezeru ribario
i srastao sa vidikom
sve dok pučina nije okoštala
a sa njom i ribe
reumatične,
koje na promjenu vremena
bole stare udice.
Presušila je rijeka Indus
zato ribar
već treću godinu peca ugalj
u selu Jhampir
na jugu Pakistana
noseći svoj skelet
iz treće smjene
gotovo sasvim oglodan
na putu do tla.

______________________________________________________________________________

ANETA VLADIMIROV rođena je 20. decembra 1980. u Bosilegradu u porodici Vinka i Mire kojoj se četiri godine nakon pridružio Vladimir. Odrastala je u Despotovcu. Školovala se u Jagodini, a potom Beogradu gdje je završila sociologiju. U Hrvatskoj živi od 2006. Ima kćer Sofiju.

fotografija autorice: Saša Zinaja/ Nfoto

OSTAVITE BALKON OTVOREN

Čitala sam pjesme šefu policije.
Na njegovim spojenim vjeđama
zelenili su se mostovi
za oprezni dvokorak divljih životinja
neimpresioniranih autocestom ka moru.

Koreografija njihovih čopora
štiti gonjena leđa,
okoštala u upitnike,
iza kojih ne stoji niko
barem niko blizu
barem niko živ
na migrantskim trasama

Zeleno. Zeleno od agave, zimzeleno,
zeleno u srodstvu sa nebeskim tijelima,
zeleno izvan domašaja
poput Nerude u planini,
a fanfare da odmore zvuk egzekucije u
svečanosti trovanja bunara.

Lorca je par dana prije usnio
janje na putu izgladnjelih divljih svinja.
Poželjeh se tada svojih rođaka,
njihovih rudarskih fizionomija,
ručerdi od površinskih kopova.

Krovopokrivači, ljubitelji janjetine,
jurišali su da zauzmu svoja mjesta u kafani
onako kako je na njih jurišao tanani vokal.
Bacači stakla u pozama toreadora
svoje su nadnice ćerdali puna srca.

Čitala sam pjesme šefu policije
koji je umjesto interpunkcije
rabio plotune dobrih namjera,
cijeneći život u vrlini,
čipku sa jadranskih otoka i
tvrde madrace.

***

KAZALO

Nikada neću napisati pjesmu o kokosu
valjalo bi napraviti vlastito kazalo neopjevanosti
više zbog izgovora dovoljno vezivnog
da u tu vrstu zazidam recimo Cejlon
kao onomad Gojkovu ljubu u Skadar
jer taj me motiv ozbiljno maltretira.

Možda bih mogla prirediti i smotru
za zaljubljenog teroristu
kojem se u stvari baš i ne zabija u kraljičinu paradu

šta on ima s tom babom?
potomkinjom imperije za krasnopise
ustajalih grofovija, Orijentom u vitrinama,
za groš savršenih travnjaka
kojima nedostaje ravnih tabana.

On bi radije otklonio gusti nepoderivi snop
kose za ona uha vijugava,
oprezom koji nalažu otvorena srca,
drugog bi dana zasadio nar
a trećeg podigao pogled i
milom je molio da mu izgovori ime

a ovako mora silom
do zadnjeg nevoljnog atoma
uzidati se u
koreografiju mažoretkinja i
limeno štivo orkestra.

***

RAVNE ČELJUSTI

Vruće je. Kiša će – neće
Poželjeli smo se
ali između nas su ostaci godišnjih doba
utrljani u promočivi epitel.
Između nas je 350 slonova
čiji nervni sistemi nisu izdržali.
Modroliki su svoje kljove zarili u jezero
zeleno od brzih rješenja.
Između nas je kordon
formulara i servisnih informacija
koji kao skakavci u poljima Turkuma
ubijaju želju za sjetvom.

Vruće je. Kiša će – neće.

Lavovi su na ravne časti podijelili krivolovca.

________________________________________________________________________

ANETA VLADIMIROV rođena je 20. decembra 1980. u Bosilegradu u porodici Vinka i Mire kojoj se četiri godine nakon pridružio Vladimir. Odrastala je u Despotovcu. Školovala se u Jagodini, a potom Beogradu gdje je završila sociologiju. U Hrvatskoj živi od 2006. Ima kćer Sofiju.

PAKAO NE MOŽEŠ POLJUBITI DA PROĐE

Prošlost je đak generacije
koji čeka na presađivanje koštane srži.
Prošlost je starica
koja se srami svog dobrog zdravlja.
Prošlost je pakao.
U njoj su velike oči.
Prošlost je pakao čak i kada je dobra.
Gledaju te.
Pakao je dobar čak i kada je pakao.
Pakao ne možeš poljubiti da prođe.
Ima jedna te ista tvar u oklopu kornjače,
ljudskom noktu, koprivi i rogovima kopitara.
Tu smo tvar previdjeli.
Ništa o njoj nismo naučili.
Nismo znali.
Neznanje je loše čak i kada je utjeha,
a utjeha je najgora,
utjeha je budućnost.

***

KRIVI ZUBI

Objesili smo se o klinove
nakon što smo ih zabili
jedni drugima u srca
koja smo potom ukrali i
bacali ih kao frizbi
fluorescentnih boja.

Ukoričili smo adrenalin
na prostranoj livadi
koju potapamo
vještačkom akumulacijom
tako da smilju i bosilju
pod pazuhom rastu škrge.

Kalimo udicu na tankom gajtanu
od legure svilene bube i srebra.
Zagriz naše djece
biće nepravilan, ali
taman za njenu kuku.

***

SAVSKI BRZACI

Nedjeljom atlas olabavi stisak,
a opruga prestane da trne.
Huk poždere muk.
Ostanu tek iznutrice
sivoj čaplji Pritki
čija je posebna moć
jednonožni asketizam
i obrušavanje.

***

KIŠOBRANDŽIJE

Sada se čini izmišljenim
ali majstori za pokvarene kišobrane
znali su sramežljivo taknuti zvono
na našim vratima.
Stavila bih knjigu, dvije, tri,
one očeve o radnom pravu
ili one što su se uzimale na metar,
samouspravno bih se popela
i, po ko zna koji put,
zadivljenim mrštenjem, bezdisajno,
gledala kroz špijunku.

Predmeti su onomad zamišljani trajno.
NEMA BACANJA
sloganistički je proganjalo
nekadašnju djecu sa sela,
u dvosobnim koračnicama,
snagom jeresi njihovih roditelja
u čiju su rijeku ušli drugi put,
snatreći put mlaznih tragova aviona,

u njima tražeć dijelove dedinog kišobrana.

_____________________________________________________________________

ANETA VLADIMIROV rođena je 20. decembra 1980. u Bosilegradu u porodici Vinka i Mire kojoj se četiri godine nakon pridružio Vladimir. Odrastala je u Despotovcu. Školovala se u Jagodini, a potom Beogradu gdje je završila sociologiju. U Hrvatskoj živi od 2006. Ima kćer Sofiju.