VRIJEME ODLUKE
dan ću započinjati
čašom mlake vode i cijeđenim sokom od pola limuna
radit ću sklekove
radit ću čučnjeve
i vježbe tibetanskih svećenika
neću piti kavu natašte
neću piti kavu uopće
hodat ću svako jutro na posao
i pravilno disati
jest ću zajutrak
jest ću doručak i ručak
izbacit ću večeru
neću jesti poslije šest
i svakog ću dana pojesti jednu jabuku
prestat ću piti
prestat ću pušiti
seksat ću se više
seksat ću se manje
seksat ću se onoliko koliko priliči mojim godinama
bit ću bolji čovjek
bit ću bolji roditelj
bit ću bolji prijatelj
bit ću bolji neprijatelj
kad perem suđe
neću ostavljati jednu žličicu u sudoperu
sve što započnem ću i dovršiti
čak ću i dati gol
u snu kojeg sanjam već godinama
poštivat ću danu riječ
poštivat ću svoje odluke
i neću se libiti koristiti pravo na promjenu vlastitog uvjerenja
možda već sutra sve ovo proglasim glupim i beskorisnim
a pametnjakoviće koji daju savjete
s posebnim zadovoljstvom – odjebem
***
OVE ĆE VAS ISTINE O LJUBAVI ŠOKIRATI
hidrometeorološki zavod
objavio je dugoročnu prognozu
nadolazeći toplinski val
bit će najgori u povijesti
i potrajat će duže nego inače
za izgurati dan dovoljna je
velika količina tekućine
i što je moguće više
boraviti u hladu
ljubav nije neophodna
ljubav je precijenjena
na kavi s prijateljicom
i u frizerskom salonu
na kavi s prijateljicom
i u frizerskom salonu
ljubav je podcijenjena
prodavačice ljubavi imaju odličan PR
no iako je moraš platiti
ljubav ne možeš kupiti
ljubav je čudovište iz Loch Nessa
nitko je nije vidio
svi znaju da postoji
HGSS je do sada spasio 12.000 ljudi
i nekoliko tisuća životinja
iz ljubavi
***
JA, SPAVAČ
ja sam spavao malo ili nisam spavao uopće
neumjeren sam u svemu
osim u spavanju
ja sam spavao kad sam baš morao
ja sam spavao svugdje
žene pokraj kojih sam spavao
nisu uvijek ili nužno
bile moje
o tome nisam brinuo
ja ne znam gdje sam sve spavao
pokraj koga sam sve spavao
te nije isključeno da sam spavao
i u tvom krevetu
jednom sam tako spavao u stanu u kojem nije bilo nikog
i ništa u tom stanu nije upućivalo na odgovor
zašto sam se upravo ondje probudio
još sam neko vrijeme čekao, zatim sam otišao
iza mene su ostala otvorena vrata
noć bez sjećanja i ništa više
ja sam spavao svugdje
i nisam imao gdje spavati
spavao sam u parku
spavao sam na plaži
na putovanju
spavao sam na brodu
u kupeu i na željezničkoj stanici
u avionu
u provi i krmi jedrilice
i tamo sam spavao
na palubi, naravno
ako se to može nazvati spavanjem
ja sam spavao u zatvoru
ponekad, ja uopće ne bi spavao
kad sam najviše tulumario spavao sam poput delfina
znanstveno je dokazano da oni nikad ne spavaju
nego odmaraju polovicu mozga
spavanje je gubljenje vremena
kad spavam, spavam gol
ja sam spavao gol kajševima vezan za krevet
imao sam puno kreveta koji su bili moji
spavao sam u puno kreveta koji nisu bili moji
ja sam spavao u vojničkim čizmama
ja sam spavao u šumi
jednom sam legao u snijeg i zaspao
čudo je da sam se uopće probudio
spavao sam zagrljen
i na svojoj polovici kreveta
u kuhinji, na kauču
ispred vrata kad sam izgubio ključ
spavao sam u krevetu svog sina
to je ipak najbolje od svih spavanja
iako ne volim spavati
ja o spavanju znam sve
zato mi reci gdje si sve spavao
i reći ću ti kako si živio
***
BEZ RATA NIKAMO
na izlaznoj granici
devedeset i druge
slovenski carinik gleda moje stvari s podsmjehom
tri majice kratkih rukava
traperice
mala higijenska torbica
četkica i kalodont
– to je sve što nosite? bježite? –
ne
nosim i nekoliko
spaljenih sela
do jednoga sve mrtve suborce
odnosno dijelove njihovih raskomadanih tijela
a osmjeh kao vaš
morao bi biti tu negdje
sigurno se zagubio
znam da sam ga nekoć
i ja imao
***
OPTIMISTIČNA PJESMA
svijet neće postati bolje mjesto
svemir ide svome kraju
energija teži ujednačavanju
i u jednom trenu
sve će stati
bit ćemo zamrznuta slika
nečeg što je bilo
ali ne brini
prije toga ohladit će se sunce
osim nespretnih ruku ispod majice
iz osnovne škole pamtimo priču o fotosintezi
znamo što to za nas znači
ako to ne dočekamo
možda će se mjesec približiti zemlji
nastupit će morsko doba kilometarskih plima
i ništa neće ostati od naših gradova
samo ulice na dnu mora
koje pamtimo po onom što nam se u njima zbilo
milijuni su godina u pitanju
možda se dogodi novo ledeno doba
ili dobar pogodak meteora
osim toga
virusi mutiraju na dnevnoj razini
bolesni mozgovi smišljaju nove ratove
i bezbroj je načina na koje možemo umrijeti
bez da se u svemiru nešto značajno promjeni
drugim riječima
smrt je naša izvjesna
zar nije lijepo bit u nešto toliko siguran
prepustiti se o onom što je ostalo
i napokon
početi živjeti
_________________________________________________
ANDREA ŽIC PASKUČI (aka AŽP) rođen u Rijeci 21.11.1970., poeziju piše jer mora, može i hoće. Tu istu poeziju poslije javno čita na večerima poezije ili kod prijatelja u kuhinji. Pjesme su mu objavljene na internetskim portalima, nekim časopisima i zbornicima.
2023.g. objavio je svoju prvu zbirku pjesama pod naslovom „Recikliranje“.
fotografija autora: Tanja Kanazir
čovjek-časopis 