Tag: Ana Stručić

LONDONSKI METRO

Gužve u metrou
kao groteskne renesansne freske
što su dobile dar kretanja
samo da bi
na čas stale
zaklopile oči
udahnule još jednom
prije nego ih proguta
nova stanica

***

TRIK

Prošla su već dva pranja kose
Otkad sam se zadnji put
Sakrila tebi iza uha

Tvoj sam najbolje izvedeni trik
Tu sam i kad me ne vidiš
(i kada misliš da sam tamo, nema me)

Nema skrivenog rješenja
Ni pojašnjenja
Prepilit ćemo se na pola
Zbog zastora od dima
Već se dugo ne vidimo
Položili smo sve karte na stol
Nema asa iz rukava

I dalje smo obučeni u najsjajnija odijela
Za grand finale
Možda bude vatrometa
Ako platimo pogrebnika

***

NOĆNI PROZORI

Noćni prozori na visokim zgradama
su televizori s prizorima osobnih života
Neulaštene uljane slike u pokretu

***

ANA STRUČIĆ rođena (sad sve davnije i davnije) 1993. u Zadru. Poodrasla, zatim završila medicinu u Zagrebu i MSc Psychiatric Research u Londonu. Trenutno radi kao specijalizantica psihijatrije u Švicarskoj. Voli vjerovati da još uvijek raste (umom) pa i dalje piše i uobličava riječi u pjesme, a odnedavno svako toliko javno priča u svom podcastu o mentalnom zdravlju.

KAUBOJSKA

Zaljubljujem se strpljivo
kao kauboji što čekaju da otkuca podne
brza sam na obaraču, pogađam te ravno u srce
i promašujem nas
za cijeli jedan film

***

RINGIŠPIL

Ma hajde, još jedna vožnja!
Još dvije-tri porcije želudca u prsima
Srca u petama
Još tri i pol vriska i desetci zatvorenih očiju
Još znojnih dlanova i grčevitih stisaka
Neka nas vjetar temeljito počešlja
Razlivenih osmijeha brisat ćemo si kapljice uzbuđenja s čela
Hvatat ćemo iskre iz očiju, čuvati ih u staklenkama
Na najvišim policama zaborava
Oko za oko, high za low
Kraljevstvo za konja i…
Još jedna vožnja
Još par krugova sreće pa ćemo stati
Uhvatiti dah, zajašiti tugu
A onda neka nas vrag odnese
Samo da se još jednom poljubimo.

***

REKLAMA ZA ŽIVOT

Mi – reklama za život
Utrkujemo se
Daješ mi dva poljupca prednosti
Ako mi se dovoljno približiš
Dopustit ću ti da me uhvatiš
Stavi uho na moja prsa
Čut ćeš valove, crvene i tople
Pravit ću se da mi je mrsko
Što me tako čvrsto držiš
Na vrhovima zgrada koje deru oblake
Slat ćemo razglednice s kojih se smiješe
Poruke za sretan život
Gledajući panoramu velikog grada
Ostajemo budni
Ostavljamo kolotrage naših zagrljaja
Među planinskim lancima od plahta
Oblačim tvoju bijelu košulju,
Ljubim te i kažem
Slijepi štakori i gluhe kučke ne mogu nam ništa
Dok ih naša lica – modela sretnog života – budu promatrala sa reklama.

***

NAŠ PASODOBLE

Pristala sam biti tvoja krvava manta, a ti moj matador
Uvjerena sam da te mogu osvojiti jedino u proljeće
Kada mi na dlanovima rastu crveni makovi
A iz ustiju izlaze dudovi svilci
Zajedno ćemo satkati najpodatnije riječi
Osmisliti svjetlucavu koreografiju
Un poco sostenuto
Plesat ćemo dok nam ne ponestane slova,
A vojsci taktova za marš
Razlit ćemo se po podiju od papira
Iza nas će ostati savršena mrlja.

_________________________________________________________________________

ANA STRUČIĆ rođena je u ljeto 1993. Odrasla u Zadru. Završila medicinu u Zagrebu i MSc Psychiatric Research u Londonu. Trenutno živi i uči njemački u Švicarskoj. Oduvijek se igra riječima, ali ih je tek odnedavno odlučila uobličiti u pjesme. Polaznica Freezura radionice pod vodstvom Natalije Grgorinić i Ognjena Rađena.