LJUBAV CRNOGORCA
Ne, na tom čelu nisu zvijezde
[mada ih uporno iz očiju nišanim u tebe].
Ne, to su krakata, rasprsnuta
puščana zrna
iz istorijske strave.
Ne, u tim rukama ja nisam žena,
požuda, slast i posljednja strepnja iz slabina.
Ne, tu sam tajna što se mučno sniva.
Sjen pred kojom muška snaga kopni
a treba je sačuvati za istoriju.
Ne, u toj kući ništa nije moje,
ni slike, ni knjige, ni oganj koji žarim.
Puške o klinu ni okom ne poznajem.
To su preci, pleme i ožiljci u zidovima
koje ne moja ruka već istorija hrani.
Ne, ni ta djeca nisu moja,
potomci, prvaci, odive i tuđe.
Tvoji su uspjesi i posrnuća, kletve i oltari.
A ta moja gromovita,
bezuslovna,
rađajuća
Ljubav,
činjenica je tek.
Ne, ni ti šapati priznanja i srama,
što mi se pod šuštanjem posteljine zbore,
nisu moji i neće me budnom pronaći.
Ja ne smijem da čujem,
jer ni te ispovijesti nisu moje.
Ja sam tako divlja, poletna i vrela.
Muka krvi i tijela.
Kob muške časti.
Mogu te povesti do nutrine tvog bića.
I opasna sam, krajnje.
To u istoriji nećeš naći.
Ja sam tvoja tajna, unutrašnje carstvo.
Prva sam ti misao ispod krvavoga čela.
Dodirni me i pucam,
kao stara molitva sam bijela.
Imaćeš me cijelu ispod posljednjega tijela.
I tvoja sam ljubav
al´ ti nisam žena.
Nisam istorija tvoje crne gorke majke,
ja sam istorija svakog čovjeka.
Dok ćutiš suze gorke,
i dok pjevaš himnu iz grla cijela,
pod zastavom crvenom
ispod našeg krvavoga neba,
istorija je povod.
Domovina je carstvo.
A ja sam sve.
I sva sam ti ljubav
al´ ti nisam žena.
Ja te rađam.
Ja te morim
svojim krhkim, tananim,
ljudskim postojanjem.
Od krvi sam i mesa,
i veći sam ideal
od svih ikada u istoriji nađenih.
Ja sam sve.
I Poetska Pravda.
I Krvava Ovozemaljska Cijena.
I sva sam ti Ljubav
al´ ti nisam Žena.
Epika me ne priznaje
a snaga sam
kojom je prva strijela odapeta
i isukan mač
a krvca prolivena.
Od ućutkanog lirskog krika
sva sam ispletena.
Vječna sam ti vrela suza,
neprolivena.
***
BIVŠI VUK
Vodimo na povocu našeg psa
bivši je to vuk
Vjernost mu grmi iz očiju
bivši je to vuk
Laje gromno iz prisustva
bivši je to vuk
Zaklao bi za nas
bivši je to vuk
Radost ushićenja podijeljena je bratski među nama
bivši je to vuk
Bez nas bi bio najobičnija lutalica
[nekadašnji pas slomljen od iskustva]
bivši je to vuk
Iz njegovih psećih očiju prelivamo se u odabrane
bivši je to vuk
Njegova tvrda lojalnost vuče nas u bezdan obavezivanja
bivši je to vuk
Drži nas brižljivo posvećenima
bivši je to vuk
Glad je njegova slična ćutanju
koje nosimo gordo kao pečat bliskosti
bivši je to vuk
I da ga nesrećno ispustimo s kanapa
vratio bi se
zar ne?
bivši je to vuk
Sjurio bi se pomamljen
razularen
neukrotiv
u divljinu
kad bi se samo sjetio
Samoće
***
LJUBAVNI KODOVI
Ljubavni kodovi su stariji
od Vremena
koje neumitno curi
kroz Istoriju.
Ona je obukla zvjezdano nebo
On je svukao ratničko ruho
Nijedna misao nije mjera
Emocija nema mudru glavu
Gola se uspinje uz ružino trnje
Uvijek je svoja, puna sebe i svijeta
I tvrdi da uvijek je u pravu
Ljubavnog koda niko izvor ne zna
Pa možda je onda u iskonu svega
Sve najradosnije i najtužnije naše
Ima izgled djeteta
Što pravo u srž stvari netremice gleda.
Bračni zavjeti su mladi
Pišu se brišu u knjige svete
To su ljubavne konvencije
I srođenja mnogih glava
Konkretizacija i kulturizacija
Ljubavnog koda
U jasne obaveze i prava
[I ako spale njihove potpise
hoće li preživjeti zavještanje?]
Dok ljubavni kodovi duboko rone
Znamo ih po moru
Dok vatromet potpisanog zavjeta
Jedne svečane noći uz malo upornosti i pirinča
Uspijeva da zablista
Ti oblačiš svoje ratničko odijelo
Ja sa sebe svlačim zvjezdano nebo
Tek na bojnom polju shvatićeš
Da su ti prazne korice mača
A ja tvojom snagom sama
[po pjesničkoj dužnosti!]
Urezujem ljubavni kod
U zvjezdani svod.
Bićeš tako bijesan
Zubima ćeš kidati glave
Umrijećeš po sredini boja
Sa ustima punim muške kose
I okrajcima lobanja praznih
Sa psovkom na usnama
I kletvom za moj postupak niski
Konvencije su željele da budeš epski
A ljubavni kodovi su te zapisali pradavno:
Lijep kao Apolon,
žrtva ženskog pisma,
junak lirski.
***
ANA JANKOVIĆ rođena je 7.9.1989. u Podgorici gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju i Fakultet političkih nauka, smjer međunarodni odnosi (2013). Oktobra 2019. diplomirala je na Filološkom fakultetu u Nikšiću, na Studijskom programu za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti. U okviru studija na oba fakulteta dobitnica je stipendije za talentovane studente. Na Filološkom fakultetu u Nikšiću proglašena je za studenta generacije (decembra 2018) na Studijskom programu za Crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti.
Svoju prvu zbirku pjesama Zrak u magli objavila je 2005. godine.
Objavljivala je poeziju u zborniku Novosarajevskih književnih susreta 2011, književnom portalu strane.ba, u zbirci PAF poezija u okviru konkursa za najbolje neobjavljene pjesme u Crnoj Gori 2019.
Među osvojenim priznanjima izdvaja se prva nagrada na konkursu za pjesnike do 35 godina u okviru književnog festivala ,,Dani Radovana Zogovića“ održanom u Kolašinu avgusta 2020 godine.
Napisala je dramu Gospođa Josip koja je bila u užem izboru na konkursu Beogradskog dramskog pozorišta 2013.
Tiha svilenost je njena druga knjiga poezije.
čovjek-časopis 