ŽIVOT JE KAO BRANJE ŠPAROGA –
Stavit će te u neugodan položaj.
Izgrebat ćeš se.
Najteže ćeš proći tamo gdje nitko nije bio.
(A tamo će berba često biti najbolja.)
Život je kao branje šparoga –
lako je uganuti gležanj,
izgubiti se na poznatom terenu.
Susjede će zanimati što radiš.
Susjede će zanimati kuda se krećeš.
Život je kao branje šparoga –
isplatit će se ponekad.
A nekad ćeš (samo) drugima utabati put.
Život je kao branje šparoga –
udvoje je sigurnije,
ne nužno i bolje.
Život je kao branje šparoga –
nekim stazama treba dvaput,
nekima i više od toga, a
nekima nije ni trebalo krenuti.
Život je kao branje šparoga –
puno toga ovisit će o kiši.
I nema smisla previše očekivati od zime.
Život je kao branje šparoga –
pun zmija.
Pitanje je vremena kada ćeš naletjeti na prvu.
Život je kao branje šparoga –
prevarit će te vanjština.
Sočnost s njom nema nikakve veze.
Život je kao branje šparoga –
put ćeš završiti s manje kose.
Kao branje šparoga.
Mokraća će kasnije otkriti što si radio.
Život i šparoge.
Samo se neki naviknu na okus.
***
NEKAKO KAO
Nekako kao da očekujem smrt
(nekako) kao da je odavno najavila dolazak
Pa te ne volim dovoljno
(ne volim ni sebe dovoljno)
(to ide ruku pod ruku)
Nekako kao da neće imati smisla
Ovo što radimo, već sutra
Pa radije odbijam zadatke
(nije teško koliko se čini)
Odbijam planove
I odbijam veselja
Predosjećam ju uvijek snažno
I uvijek nekako znam kad dolazi
Pa makar još (nekako) nikad nije došla
***
ČA JE PREVEĆ NI S KRUHON NI DOBRO (ILI: JA TE LIJEPO MOLIM)
Molim te, Sunce,
Ovo što pokušavaš
Je zaista lijepa verzija proljetnog dana
Mirisi su opojni
I boje su žarke
I sve te prati u ritmu
Sve je kao na kraju američke komedije
Nebo – da plavije ne može
Trava – neprirodno zelena
Ljudi – em veseli, em blesavi
Jasno mi je što pokušavaš,
Ali ne mogu, Sunce!
Glava ne zna kuda bi s proljećem sada.
Ne zna kako upiti te boje
Ni prožvakati te mirise
Ni pojmiti sreću
Molim te, Sunce,
Navuci na sebe pokoji (težak) oblak
Neka ispusti kišu,
Neka zahladi.
Ostavimo proljeće, zujanje pčela
I pijev ptica za
Bolja vremena.
I ne ljuti se, Sunce.
***
ANA GALANT rođena je 1991. godine u Puli. Završila je Filozofski fakultet u Zagrebu, smjer kroatistika i komparativna književnost. Na Radio Roži, riječkom radiju zajednice, djeluje kao novinarka i urednica. Piše poeziju, zastupljena u zbornicima Verši na šterni te Rukopisi 44.
čovjek-časopis 