NA RASKRSNICI
kada smo prolazili raskrsnicu
na putu za naš novi grad
nisam se osvrnuo
to je prihvatanje svjetova
prihvatanje realnosti
ti si se okrenula
pustila si suzu
i ostavila je
jer neko uvijek ožedni
u tvom svijetu Huan Rulfo
još uvijek je živ
rekao sam ti da ga ne čitaš
jer je tuga bezvrijedna
s njom se ne trguje
propupala je mladica gloga
bez našeg sudjelovanja
izgleda
preobražava se svijet
***
NESTALA FOTOGRAFIJA
u hotelu Portofino u Mosbachu
nestala je fotografija iz rata
učinio sam ono što se u tom trenu jedino može
upisao se u hotelsku knjigu žalbi
dok stajah na praznom Marktplatzu
znao sam da je moj gubitak trajan
i oči mi postaše prazne
u hotelu Portofino u Mosbachu
uporno kopam za bitkom gubitka
kamo su iščezli
zemlja ih nije progutala
brojni su poput pijeska
no u pijesak se pretvorili nisu
rodili se jesu a imena im nigdje
bez odsutnih ničeg ne bi bilo
bez nestalnog ništa stalno nije
bez zaboravljenih izvjesnosti nema
ti nestali pravednici jesu
u očima mi plove mrtve ribe
***
SOBA U KAMENOJ KUĆI
U Počitelju, u kamenoj kući,
volim, već odavno, ovu sobu
bez ijednog šuma i način
na koji noć pada na stare krovove,
sive kao da su od srebra.
I nešto još stidljivije:
Vijenac čuvarkuće
na sjevernom ćošku.
Ovdje se sjećam majke,
sretne, nikad povrijeđene,
u okot svoj zagledane:
bez zvuka, bez ijednog daška.
Ostajem nepomičan
u tom pristajanju na sumrak
koji nije sasvim ono što će biti smrt
niti je ono što bio je život.
Nepomičan
među surim krovovima,
svetac,
sa očima izvrnutim,
lagano,
u zanosu.
***
ELEGIJA
Pozdrav iz Brčkog – blijeda posmrtnica stiže,
što jedva prisebnost jamči porubom vranim,
dostojanstvo, važnost, tužan su joj siže…
Ah, čemu sve to, zvrndavo jurcanje tobožnje,
rašta nesanica i dilema luda u satima ranim,
zar, zarad ono malo savjesti se glože?
Neka se prah s prahom, a pjena s pjenom stani:
Stopala ova, što ih je tucanik često parao grubi,
i ova leđa povijena u upitnik bezdan,
brižno u mrtvački pokrov uvijeni,
iscurili u zemljani prtljažnik neozvjezdan.
Bršljan se kroz godine provlači bezglasno;
slobodan, zimzeleno modar,
prerano svisla jedra on prekriva vriježno;
Beskrvan ja, kasno, stajem pred svoj povečernji odar,
Poput priviđenja, nježno.
Ako mi, razgrnuvši zemlju, grabulje nad licem zabruje,
Bože, razlančaj pipke korijenju, iz okova ga pusti!
I znaj, ja se to svojom odbjeglom pjesmom
U postelju premještam drugu, u humus gusti!
***
ODA SVEMU ŠTO POSTOJI
Katkada ne znamo, da l’ suština to je?
Katkad se pitamo, je li život sve to?
Tek što se rasaniš, već ti pokrov kroje.
Eto – slike i tvoje, i moje, eto.
Možda misliš za me, da nestajem stradom,
Ponirem u bezdan i postajem rovit –
Šut ovnušak šepa za golemim stadom,
Za pramičak jedva drukčije šarovit,
Ja – glavom i bradom.
A onda, nenadno, u smucanju stalnom,
Popuste zaptivke, ljuska se raskoka,
Prhnu iskre između palca i priglavka;
Taj zaokret s pravca, zoran, poput skoka,
Taj neznatni preliv blizak abnormalnom,
To što jednom bude i čemu ne treba prepravka
Jeste slika tvoja i moja, onako – odoka.
“Knjiga Slaganje vremena Almira Zalihića, objavljena je zadnjih dana decembra/prosinca 2024. godine u izdanju JU Ratkovićeve večeri poezije iz Bijelog polja, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Crne Gore. To je knjiga poezije koja kroz slojevite stihove otvara duboke i često bolne refleksije o prolaznosti, patnji i ljudskom postojanju. Ova knjiga zaslužuje pažnju onih koji traže duboku, emotivnu i refleksivnu poeziju, koja istovremeno slavi život i suočava se sa njegovim neizbježnim krajem.” – iz pogovora zbirke
____________________________________
ALMIR ZALIHIĆ rođen je 1960. godine u Mostaru. Završio je studij književnosti. Radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, italijanski, češki, francuski, mađarski, švedski, poljski, makedonski, slovenački, arapski, albanski i turski jezik. Nagrađivan je za književni i urednički rad. Bio je glavni urednik književnih časopisa te glavni ili odgovorni urednik u nekoliko izdavačkih kuća. Uredio je više stotina knjiga domaćih i stranih autora. Dobitnik je brojnih nagrada za književni i urednički rad. Član je brojnih esnafskih organizacija. Aktualni je predsjednik Bošnjačkog društva pisaca.
Živi u Sarajevu.
Objavljene knjige:
• Suhi žig. Priče. 1989.
• Raseljeno lice. Poezija. 1993.
• Raseljeno lice i druge pjesme. Poezija. 1994.
• Pogled iznutra. Eseji. 1999.
• Raseljeno lice i drukčije pjesme. Poezija. 2000.
• Sasvim obična smrt. Roman. 2002.
• Porodični album. Poezija za djecu i omladinu, 2003.
• O književnosti Bošnjaka iz Sandžaka. Eseji. 2004.
• Rječnik sumnji. Poezija, 2005. /drugo izdanje 2006. Treće izdanje 2009/
• Imaju li zvijezde domovinu. Priče. 2007.
• Polovina pređašnjeg svijeta. Poezija. 2010.
• Lucida Calligaphy. Poezija. 2010.
• El ultimo suspiro del moro. Poezija. 2011.
• Camera obscura. Poezija. 2012.
• Poetika razdešenih detalja Amira Brke. Studija. 2017. /drugo izdanje 2018./
• Pearl Medicine. Fairy tale. 2017.
• Biser- lijek. Roman-bajka. 2018.
• Iskorak iz muka /knjiga prva/. Studije, eseji. 2019.
• Kruna svega srušenog. Poezija. 2020.
• Tuga je golub u bijelom. Proza. 2021.
• Pogled iznutra, iznova. Eseji, kritike. 2023.
• Slaganje vremena. Poezija, 2024.
Objavljene antologije:
• Antologija savremene književnosti Bošnjaka iz Sandžaka (zajedno s Nurom Sadikovićem). 1998.
• Antologija savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka, 2000. /II izdanje 2001. III izdanje 2003. IV izdanje 2004./
• Gospodari balansiranja /Antologija savremene proze Bošnjaka iz Sandžaka/. 2006.
Novi milenij /Antologija bosanskohercegovačke poezije 2000-2022. 2022.
• Antologija savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka, novo prošireno izdanje. Izbor poezije i micro eseji. 2024.
Objavljeni udžbenici:
• Čitanka za 6. razred osnovne škole (zajedno sa Željkom Grahovcem). Sarajevo 2003.
• Čitanka za 6. razred osnovne škole (zajedno sa Željkom Grahovcem), II izdanje. Sarajevo, 2004. Treće izdanje, Sarajevo 2005.
crtež: Dževdet Nikočević, akademski slikar
čovjek-časopis 