Tag: Almir Zalihić

ODA OVOM VREMENU

Kad se prosječan politikant, uvelike nadigne da napreduje,
a šupljikanje svoje starodavno visinama pravdati stane,
ja se tad lijepo ulagodim u ovo malo zalupane,
ulubljene glavudže i bezobzirce licitiram ulog svoj
mirno s kamenjem megdaneć: ko će koga nadjebati!

Dugo i zadugo bijah, umješnost ulažući svu,
tek jedan od onamošnjih, kud moja pigmejska
desetljeća bubice svoje na krevet Prokrustov slahu –
a danas me zapalo da predjelu ovom posivjelom
promatrač blesasto zadivljen budem, dok se oblaci
nad njim, prolazni poput državica, rasplinjuju,
a moje vidno polje koševina biva.

Bliska je ovdje pomisao na vječno, ali osmotri derte
onog sabah politikanta, zabrljao u lažima pa mi savjesno
nebesa razmazuje. A što se duše moje tiče, ona se
u prizemlju najsigurnije zbrinutom smatra –
Toliko daha jošte, vi neutješnici, u meni vazda biva
da vlastitom snagom sebe ovo malo vazduha lišim.

***

MEĐ OPSJENJENIMA

Pjevaj, depresivna dušo, nevinost pročišćenu,
pjevaj svoju iz konzerve sreću, opjevaj bilancu!
Zamalo čista skrušenost postade to
pa mi oko zacakli od želje puste,
jer strvištem ovim bazam,
bojažljiv i fintama nevičan svakojakim.

Ponizan, međ opsjenjenima,
ne bih li sebi časak oproštenja priskrbio
pod kužnim pečatom nemilosnika mojih.

Dan se još jedan u smogu zagušio,
grad sa sebe vedrinu svukao
da zima krzno svoje vučje pred noge mi baci.
I prije nego cinizme spasonosne
uspijem da sortiram na pepeljasto nebo,
svi pravci u potkupljivo srce
svežu se u rastanak.

Čini se da sentimentalno veče,
gane grudi pancirne.
Odakle li samo namuze tolike suze?

Nakon ovog staračkoga prenemaganja,
suznim očima promatram podijeljenu zemlju
nasuprot vlastitom uvjerenju!

***

JEDAN OD NAJPOZNATIJIH

Poezije bard unazad češlja čuperke svoje prosijede.
Egzistenca mu seže od podignutog prsta do đona na peti.
Sve što mu vlastiti dani u opnu moždanu procijede
Jesu bezvezni pamfleti – puno udvorištva i ni zera pameti.

Poezije bard otresa glavom po zakonima kafanskim;
Neopaža: svijet ovaj od krvi i benzina je sazdan –
A kad ga četa jalijaša zaganja sokacima mahalskim
on već spoznaju ima, da i on njima je znan!

Od njega, jamačno, nema neznatnijeg poete,
Vašljiv i zaćoren, glava mu konfuznih misli splet;
Prosvetljen fosforom i s nadom u duhove svete,
On u magijski protokol zapisuje svijet.

Usud mu dao – na more neznanja frtalj sreće,
Ehej, na more neznanja, jedva frtalj da kane.
Kad s opsjenama se hrve, veli, to ga ljuti,
Radije bi da umre onako poetski, natanane.

Lagodnim laprdanjem blažen, kao da pere dupe,
A poslednje saznanje kaže, zavjesa pada, brate;
Ama, uvijek se dangubijani oko njega skupe,
Da mu prde u ćeif i sate dosadne krate.

Duša mu je čvorak, raščijanog krilca ptica,
Oslijepljenog vida, ćurlik mu odzvanja jekom –
Neka mu ogledalo, moliću, doda od gospode neko;
Dosadna su mu – sva druga lica.

Naš bard vlada ironijom stepena trećeg;
Božjak, druguje isključivo sa sobom, a s ludilom se kuca;
Finistički pjesnik on je, i plitkov, da nema većeg,
Tanušna mu riječ razvratnički niz jezik gegucka,
Dok za vlastiti račun ode vlastodršcu prducka.

***

OLAJAVANJE

Sporo zarastaju rane iz mladosti.
Ne zato što su teške,
nego zato što nema ničega
da ih zamijeni.

I žal za insanom,
ta stara navika srca,
jednom pređe u običaj,
u puku rutinu,
k’o abdest bez dove.

E, tad, vala, prifitilji i duši,
toj matoroj, izhabanoj,
da polahko koncu svome dožmiruje.

Oduvijek nam je sve klimavo,
a ako nastavimo ovako taljati,
za tren ćemo, bolan,
do samog duvara dovaljati.

Evo, na primjer:
lipe su opet ostale iza nas.
K’o i sve što je mirisalo.
(A ko još danas o jorgovanu zbori?)

Čovjek se više skoro i ne usuđuje
da kaže: ja,
među ovolikim pametnjakovićima,
među promućuranima
što znaju sve,
osim kako se šuti.
Uskoro,
kad jesen
lišćem nezaustavljivim odmahne,
k’o rukom preko sofre,
a drozdovi frulice i pjesmice
za krioca poture,
grijaćeš ti svoje kokošije grudi
riječima Ničeovim,
dok neko sa strane dobaci:
– Haj’, dedo, trk po ugalj! –
jer filozofija grije dušu,
ali peć grije kosti.

Majstore,
nema predaje.
I starost je, vala,
punovažna kriščica života.
Dokle god imaš urednu stolicu,
dan ti nije za džaba.

Pa ostaje ona belaj-zavrzlama:
s jedne strane – s druge strane,
ta sluzomuz-dijalektika
što se uči u poodmaklim godinama,
kad tijelo više ne sluša pamet,
a pamet se pravi da tijela nema.

Kad gibljivost popusti.
Kad se usta razjape,
posijede,
i pjesama postane prazna.
I kad shvatiš:
nije belaj što nema šta da se kaže,
nego što je sve već rečeno.

_________________________________

ALMIR ZALIHIĆ, pjesnik, prozaista, književni kritičar, esejista i antologičar (Mostar, 01.01.1960.) Završio je studij književnosti. Poeziju, prozu i esejistiku objavljuje od 1980. godine u eminentnim časopisima za književnost i kulturu na prostoru ex YU. Književni radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, ruski, italijanski, francuski, švedski, arapski, slovenački, mađarski, albanski i turski jezik.
Zastupljen je u bošnjačkim, bosanskohercegovačkim i balkanskim antologijama i književnim hrestomatijama.
Dobitnik je desetak nagrada za književni i urednički rad.
Bio glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost i kulturu u BiH I u inozemstvu. Član je Bošnjačkog društva pisaca, Društva pisaca u BiH, Društva novinara BiH.

Objavljene knjige poezije:
Raseljeno lice (1993), Raseljeno lice i druge pjesme (1994), Raseljeno lice i drukčije pjesme (2000), Rječnik sumnji (2005. /II izdanje 2006.; III izdanje2009./, Polovina pređašnjeg svijeta (2010), Lucida Calligaphy ( 2011), El ultimo suspiro del moro (2011), Camera obscura (2012), Kruna svega srušenoga (2020), Slaganje vremena (2024).

Objavljene knjige proze:
Suhi žig (1989), Sasvim obična smrt (2002), Imaju li zvijezde domovinu (2007), Tuga je golub u bijelom (2020).

Objavljene knjige za djecu:
Porodični album (2003), Pearl Medicine (na engleskom jeziku, 2017) Fabrika snova (2021).

Objavljene knjige kritika i eseja:
Pogled iznutra (1999), Poetika razdešenih detalja Amira Brke (2017. /II izdanje2018./, Iskorak iz muka (2020). Iskorak iz muka 2 (2021). Pogled iznutra, iznova (2022).

Objavljene antologije:
Antologija savremene književnosti Bošnjaka iz Sandžaka (zajedno s Nurom Sadikovićem) (1998),
Antologija savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka (2000. /II izdanje 2001.; III izdanje 2003.; IV izdanje 2004.),
Gospodari balansiranja – antologija savremene proze Bošnjaka iz Sandžaka (2006).
Novi milenij – antologija bosanskohercegovačke poezije 2000-2024. (2024).
Antologija savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka, (izbor i eseji, novo izmjenjeno i dopunjeno izdanje, BUKS Novi Pazar, BDP Sarajevo (2024).
Novi milenij – bošnjačka poezija 2000-2025.

Objavljeni udžbenici:
Čitanka za 6. Razred osnovne škole (zajedno sa Željkom Grahovcem) (2003, II izdanje2004, III izdanje 2005).

NA RASKRSNICI

kada smo prolazili raskrsnicu
na putu za naš novi grad
nisam se osvrnuo

to je prihvatanje svjetova
prihvatanje realnosti

ti si se okrenula
pustila si suzu
i ostavila je
jer neko uvijek ožedni

u tvom svijetu Huan Rulfo
još uvijek je živ

rekao sam ti da ga ne čitaš
jer je tuga bezvrijedna
s njom se ne trguje

propupala je mladica gloga
bez našeg sudjelovanja
izgleda
preobražava se svijet

***

NESTALA FOTOGRAFIJA

u hotelu Portofino u Mosbachu
nestala je fotografija iz rata
učinio sam ono što se u tom trenu jedino može
upisao se u hotelsku knjigu žalbi

dok stajah na praznom Marktplatzu
znao sam da je moj gubitak trajan
i oči mi postaše prazne

u hotelu Portofino u Mosbachu
uporno kopam za bitkom gubitka
kamo su iščezli
zemlja ih nije progutala
brojni su poput pijeska
no u pijesak se pretvorili nisu
rodili se jesu a imena im nigdje

bez odsutnih ničeg ne bi bilo
bez nestalnog ništa stalno nije
bez zaboravljenih izvjesnosti nema

ti nestali pravednici jesu
u očima mi plove mrtve ribe

***

SOBA U KAMENOJ KUĆI

U Počitelju, u kamenoj kući,
volim, već odavno, ovu sobu
bez ijednog šuma i način
na koji noć pada na stare krovove,
sive kao da su od srebra.
I nešto još stidljivije:
Vijenac čuvarkuće
na sjevernom ćošku.

Ovdje se sjećam majke,
sretne, nikad povrijeđene,
u okot svoj zagledane:
bez zvuka, bez ijednog daška.

Ostajem nepomičan
u tom pristajanju na sumrak
koji nije sasvim ono što će biti smrt
niti je ono što bio je život.

Nepomičan
među surim krovovima,
svetac,
sa očima izvrnutim,
lagano,
u zanosu.

***

ELEGIJA

Pozdrav iz Brčkog – blijeda posmrtnica stiže,
što jedva prisebnost jamči porubom vranim,
dostojanstvo, važnost, tužan su joj siže…
Ah, čemu sve to, zvrndavo jurcanje tobožnje,
rašta nesanica i dilema luda u satima ranim,
zar, zarad ono malo savjesti se glože?

Neka se prah s prahom, a pjena s pjenom stani:
Stopala ova, što ih je tucanik često parao grubi,
i ova leđa povijena u upitnik bezdan,
brižno u mrtvački pokrov uvijeni,
iscurili u zemljani prtljažnik neozvjezdan.

Bršljan se kroz godine provlači bezglasno;
slobodan, zimzeleno modar,
prerano svisla jedra on prekriva vriježno;
Beskrvan ja, kasno, stajem pred svoj povečernji odar,
Poput priviđenja, nježno.

Ako mi, razgrnuvši zemlju, grabulje nad licem zabruje,
Bože, razlančaj pipke korijenju, iz okova ga pusti!
I znaj, ja se to svojom odbjeglom pjesmom
U postelju premještam drugu, u humus gusti!

***

ODA SVEMU ŠTO POSTOJI

Katkada ne znamo, da l’ suština to je?
Katkad se pitamo, je li život sve to?
Tek što se rasaniš, već ti pokrov kroje.
Eto – slike i tvoje, i moje, eto.

Možda misliš za me, da nestajem stradom,
Ponirem u bezdan i postajem rovit –
Šut ovnušak šepa za golemim stadom,
Za pramičak jedva drukčije šarovit,

Ja – glavom i bradom.
A onda, nenadno, u smucanju stalnom,
Popuste zaptivke, ljuska se raskoka,
Prhnu iskre između palca i priglavka;

Taj zaokret s pravca, zoran, poput skoka,
Taj neznatni preliv blizak abnormalnom,
To što jednom bude i čemu ne treba prepravka
Jeste slika tvoja i moja, onako – odoka.

“Knjiga Slaganje vremena Almira Zalihića, objavljena je zadnjih dana decembra/prosinca 2024. godine u izdanju JU Ratkovićeve večeri poezije iz Bijelog polja, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Crne Gore. To je knjiga poezije koja kroz slojevite stihove otvara duboke i često bolne refleksije o prolaznosti, patnji i ljudskom postojanju. Ova knjiga zaslužuje pažnju onih koji traže duboku, emotivnu i refleksivnu poeziju, koja istovremeno slavi život i suočava se sa njegovim neizbježnim krajem.” – iz pogovora zbirke

____________________________________

ALMIR ZALIHIĆ rođen je 1960. godine u Mostaru. Završio je studij književnosti. Radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, italijanski, češki, francuski, mađarski, švedski, poljski, makedonski, slovenački, arapski, albanski i turski jezik. Nagrađivan je za književni i urednički rad. Bio je glavni urednik književnih časopisa te glavni ili odgovorni urednik u nekoliko izdavačkih kuća. Uredio je više stotina knjiga domaćih i stranih autora. Dobitnik je brojnih nagrada za književni i urednički rad. Član je brojnih esnafskih organizacija. Aktualni je predsjednik Bošnjačkog društva pisaca.
Živi u Sarajevu.

Objavljene knjige:
• Suhi žig. Priče. 1989.
• Raseljeno lice. Poezija. 1993.
• Raseljeno lice i druge pjesme. Poezija. 1994.
• Pogled iznutra. Eseji. 1999.
• Raseljeno lice i drukčije pjesme. Poezija. 2000.
• Sasvim obična smrt. Roman. 2002.
• Porodični album. Poezija za djecu i omladinu, 2003.
• O književnosti Bošnjaka iz Sandžaka. Eseji. 2004.
• Rječnik sumnji. Poezija, 2005. /drugo izdanje 2006. Treće izdanje 2009/
• Imaju li zvijezde domovinu. Priče. 2007.
• Polovina pređašnjeg svijeta. Poezija. 2010.
• Lucida Calligaphy. Poezija. 2010.
• El ultimo suspiro del moro. Poezija. 2011.
• Camera obscura. Poezija. 2012.
• Poetika razdešenih detalja Amira Brke. Studija. 2017. /drugo izdanje 2018./
• Pearl Medicine. Fairy tale. 2017.
• Biser- lijek. Roman-bajka. 2018.
• Iskorak iz muka /knjiga prva/. Studije, eseji. 2019.
• Kruna svega srušenog. Poezija. 2020.
• Tuga je golub u bijelom. Proza. 2021.
• Pogled iznutra, iznova. Eseji, kritike. 2023.
• Slaganje vremena. Poezija, 2024.

Objavljene antologije:
• Antologija savremene književnosti Bošnjaka iz Sandžaka (zajedno s Nurom Sadikovićem). 1998.
• Antologija savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka, 2000. /II izdanje 2001. III izdanje 2003. IV izdanje 2004./
• Gospodari balansiranja /Antologija savremene proze Bošnjaka iz Sandžaka/. 2006.
Novi milenij /Antologija bosanskohercegovačke poezije 2000-2022. 2022.
• Antologija savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka, novo prošireno izdanje. Izbor poezije i micro eseji. 2024.

Objavljeni udžbenici:
• Čitanka za 6. razred osnovne škole (zajedno sa Željkom Grahovcem). Sarajevo 2003.
• Čitanka za 6. razred osnovne škole (zajedno sa Željkom Grahovcem), II izdanje. Sarajevo, 2004. Treće izdanje, Sarajevo 2005.

crtež: Dževdet Nikočević, akademski slikar

PJESNIK

Palestinski pjesnik, šezdeset pet godina star, posjeduje šator.
Mnogi pjesnici u svijetu imaju kuće, bazene i automobile.
Napisao je i objavio bezbroj pjesama.
Gotovo sve govore o slobodi,
o ljubavi, vodi i djeci.

Pjevao je protiv rata,
zazivao mir.

Sada je tek izgnanik.

Hiljadu kilometara daleko od svoje zemlje,
sa knjižicom praznih stranica u krilu,
i grafitnom olovkom u ruci,
sjedi u svom šatoru usred urbane šume,
plače i proklinje Azazelovo sjeme.

***

DAN ZA DANOM

Zuj metalnih zunzara simfonija je straha.
Bijeli miševi i djeca-starci,
pokretima do prirodnosti uvježbanim,
hitro se skrivaju u podzemne hodnike
i tamo uzaludno grickaju apstraktno voće.

***

VJERNIK U GAZI

Proklinjući svakog dana,
svake minute, svake sekunde
onog što naredio je granatiranje bolnica,

zagledan u linije na svojim dlanovima,
svjestan da molitva neće ublažiti nemoć –
pita se: Bože jesi li bezgrješan?

_____________________________________

ALMIR ZALIHIĆ (Mostar, 1960) pjesnik, prozni pisac, književni kritičar, esejista i antologičar. Školovao se u Mostaru, Prištini i Beogradu. Živi i radi u Sarajevu i Brčko distriktu BiH. Dugogodišnji je urednik i izdavač. Poeziju, književne kritike i druge radove objavljuje u brojnim književnim časopisima regiona i Evrope. Bio je osnivač i odgovorni urednik časopisa „Mak“, Glavni i odgovorni urednik sedmičnog lista „Sandžak-Bosna Bosna-Sandžak“ (Frankfurt am Majn), Glavni i odgovorni urednik časopisa „Život“, te urednik u još nekoliko časopisa za književnost i kulturu. Bio je glavni i odgovorni urednik GIK „Oko“. Trenutno je urednik časopisa za književnu praksu „SUBJEKT“. Glavni je urednik IK „Zalihica“, te urednik u Agenciji za izdavanje i prodaju knjiga „Knjigoljubac“. Priredio je i uredio veliki broj knjiga drugih autora. Radovi su mu prevođeni na njemački, turski, arapski, italijanski, engleski, albanski, makedonski, slovenački, ruski, mađarski i češki jezik. Dobitnik je desetak nagrada za književnost, urednički i izdavački rad. Između ostalog, dobitnik je nagrade „Pero istine“ Kulturnog centra Damad iz Novog Pazara (Nagrada se dodeljuje za  rezultate postignute u afirmaciji istine i demokratije u društvu). Dobitnik je nagrade „Najbolji urednik“ Udruženja izdavača i knjižara BiH. Dobitnik nagrade za najbolju ediciju Podgoričkog sajma knjiga, te nekolio nagrada za najbolju autorsku knjigu. Član je nekoliko esnafskih udruženja. Predsjednik je Bošnjačkog društva pisaca.

Objavljene knjige:
Suhi žig. Priče. 1989.
Raseljeno lice. Poezija. 1993.
Raseljeno lice i druge pjesme. Poezija. 1994.
Antologija savremene književnosti Bošnjaka iz Sandžaka (zajedno s Nurom Sadikovićem). 1998.
Pogled iznutra. Eseji. 1999.
Raseljeno lice i drukčije pjesme. Poezija. 2000.
Antologija savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka, 2000.
Antologija savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka.(II izdanje) 2001.
Sasvim obična smrt. Roman. 2002.
Porodični album. Poezija za djecu i omladinu, 2003.
Rječnik sumnji. Poezija, 2005.
Gospodari balansiranja /Antologija savremene proze Bošnjaka iz Sandžaka/. 2006.
Imaju li zvijezde domovinu. Priče. 2007.
Iskorak iz muka. Eseji, kritike. 2010.
Lucida Calligaphy. Poezija. 2010.
Polovina pređašnjeg svijeta. Poezija. 2011.
Camera obscura. Poezija. 2012.
Poetika razdešenih detalja Amira Brke. Studija. 2016.
Pearl Medicine. A children’s book. 2017.
Poetika razdešenih detalja Amira Brke. Studija /drugo dopunjeno izdanje/ 2018.
Iskorak iz muka /knjiga druga/. Eseji, kritike. 2019.
Kruna svega srušenog. Poezija. 2020.
Tuga je golub u bijelom. Proza. 2020.
Pogled iznutra, iznova. Eseji, kritike. 2022.

Objavljeni udžbenici:
Čitanka za 6. razred osnovne škole (zajedno sa Željkom Grahovcem). Sarajevo 2003. /II izdanje. Sarajevo, 2004.; III izdanje. Sarajevo, 2005./

BILLBOARD

Na jednom Led Billboardu, u Frankfurtu, 
u gluho doba noći, pred zoru, 
kada saobraćaj nakratko utihne 
i samo poneki žuti taksi protutnji ulicom, 
gledao sam, dugo, televizijski kanal  
koji prikazuje žive slike planete Zemlje,
snimljene iz satelita. 

Gledao sam proticanje vremena. 
Satelit ponekad snima Istočnu obalu Amerike, 
a ponekad umanjenu crno-bijelu sliku klanja 
u Bosni. 

Na vrhu ekrana uočavam da piše 
Buses Lined Up, Bratunac, Bosnia and Herzegovina, 
13 jul 95, 14 00  Hours.

Bijele pokretne izohipse predstavljaju ljude koji bježe, 
rafalni točkasti bljeskovi one koji ih gone. 
Potom se vide statične sjenke i obrisi objekata, 
većih i manjih, pa pravougaoni prostor 
koji nalikuje fudbalskom igralištu. 

Na tom prostoru gibanje 
sivih izohipsi je intenzivnije, 
poput kardiograma koji pulsira 
različitim intenzitetom, 
pa se onda umiri. 
Nakon toga iznenada živne, 
na drugom dijelu slike, 
propulsira nakratko i opet se ugasi. 

Satelit zatim prikazuje okean 
koji razdvaja tu ogromnu pustoš 
između istočne američke obale 
i klanja u Bosni. 

NASA snima, a emitira kanal Nachrichten 
u gluho doba noći. 

Planeta je plavo-bijela. 

Snimljeni s velike visine, 
odsječci su dovoljno veliki da obuhvate 
veće dijelove kontinenata. 
Jedine forme koje se na površini 
jasno uočavaju su mase oblaka 
i konture kontinenata. 
Pozadina je crna. 
Naša planeta, 
luta prostorom kroz mrkli mrak, 
beskrajnu noć. 

Zemlja je, takoreći, samo jedan predmet. 

Satelit se lagano kreće, 
kontinenti i oceani se smjenjuju 
na ekranu u istom vremenu 
u kome ja stojim kraj prozora 
i gledam u veliki Billboard. 

Na takvom stupnju generalizacije 
gubi se kontakt sa stvarnošću 
i postaje se ravnodušan. 
To je metafora “suštine” kao ništavila. 

Pokušavam da raspoznam neki ljudski artefakt. 
Recimo, Kineski zid, Piramide, Ajfelov toranj. 
Naravno, nevidljivi su na ovim snimcima.

Slike Mostara, Prištine, Beograda, Sarajeva,
slike mog ranijeg života 
koji je možda konačno završen 
(a u svakom slučaju, života u koji nastojim 
da se više ne miješam), 
ipak, začudo (kada bez upozorenja 
ili vidljivog povoda iznenada izrone u svijest), 
imaju živu sadašnjost pozorišnog komada. 

To moje pozorište zavisi 
od dva različita vremena 
koja fizički koegzistiraju: 
vremena predstave
i vremena komada koji se igra. 

U tim trenucima ja živim u oba,
jer se u pozorištu ne napušta sadašnjost,
jer pred pozorištem svijetli Led Billboard.

***

NESTALA FOTOGRAFIJA

u hotelu Portofino u Mosbachu
nestala je fotografija iz rata
učinio sam ono što se u tom trenu jedino može
nestanak upisao u hotelsku knjigu žalbi 

dok stajah na praznom Markplatzu
znao sam da je moj gubitak trajan
i oči mi  postaše prazne

u hotelu Portofino u Mosbachu
uporno kopam za bitkom gubitka
kamo su iščezli
zemlja ih nije progutala 
brojni su poput pijeska 
no u pijesak se pretvorili nisu 
rodili se jesu a imena im nigdje

bez odsutnih ničeg ne bi bilo
bez nestalnog ništa stalno nije
bez zaboravljenih izvjesnosti nema

ti nestali pravednici jesu

u očima mi plove mrtve ribe

***

RAZGOVOR SA SOBOM BEZIMENIM

		       samom sebi za 62. rođendan

Sve si mete odreda promašio.
Suština tvoja, kap crne tinte
u krvotoku, nije više prepoznatljiva.

Možda će, slutiš, čovjek 
u sumanutom obrtaju,
oko vlastite osi,
spoznati Boga jedinoga.

Optičke varke, u svakom slučaju,
s godinama se množe.

Loman  čovjek može o sebi štošta 
u izvjesnim knjigama potražiti!
A to, što ti dušom svojom zazivaš,
još uvijek je relativno neopisano.

Helem, i taj Hegel, bit će da bješe,
uglavnom, tek nešto viđeniji filozof,
ili kako se to već kaže?

Pa ti sad gotovo ravnodušnom
Tv ekspert gata buduće životne radosti.

Vala, čim budeš dovoljno ojačao
emigriraj – pravac Južni Zanzibar.
Morebit da oni, tvoje stare kosti
čak i penzijom dočekaju.
Prije no igdje čamotinja čovjeka ovdje smota, 
pa, samotan, sebi brabonjke 
iz čekinja čmara iščačkava.

A samoubojstvo, naravno, smiješna, 
deplasirana i predvidljiva je gesta.
Isto tako i savršena stoprocentna ispravnost.

Jer, naime, jedini stvor 
istinski posve privržen tebi,
jesi, jarane,   t i !

Ti koji ništa reinkarnirano ne poznaješ.
Jer, zagrobni život, puka je tlapnja,
koju niko živ ne razumije posve.
A ti, naravno, ne znaš  što hoćeš:
kompozit grobljanski iznova rastresaš,
punom lopatom, pa bi, praktično, 
i Azraila mogao sresti!

A na kraju, što još reći?
Nikog se ne tiču tvoja stradanja,
pa tako stakloloman,
skončavaš kao kakav nedočitan  
u  nastavcima  roman.

***

NJUTN U VELEŠIĆIMA

Svjetlost se probija 
kroz pukotinu na zastoru,
u djeliću sekunde jabuka se otkida
i u pravolinijskom padu 
završi u travi.

Banalne, svakodnevne trzavice, 
prijeke riječi pokoravaju se pravilima 
univerzuma satkanog 
od galaksija i molekula.

I najoronulija kuća
posjeduje sopstvenu 
kosmogoniju, 
ostalo su trice i kučine,
spekulisanja o fizici, 
ognjištu, ogledalu, 
lojanici i nožu.

Pa ipak, 
bio je potreban 
jedan Njutn
da bi se zaključilo 
kako se iz stvari 
onakve kakva jeste,
iz običnog ploda, 
pomalja nekakva viša svrha
koja se ne vidi na travnjaku.

Solipsistička kao alhemičarev prsten,
kao klupko savijene žice.

***

POSTRATNE POMIRBENE INICIJATIVE

Na konferenciji o samoodrživosti povratka
mašu šablonima produkivnog mira.

Katalizatori novog svjetskog poredka
rješavaju nesporazume civilne i vojne pravde
tako što stanje na terenu pravdaju nužnošću
ušutkivanja oružja.

Mirovna nagodba kao prezreni blef
anegdotski je ovjekovječena na papiru.

Ona tačku opasnosti podcrtava
u nepotrebnosti kolektivnog pamćenja.

Ublaženi opisi dogođenog i nečitke naredbe
političkih silnika koji prijetnjama ometaju povjesnu priliku,
pompu dojmljivog radnog ugođaja
pretvaraju u produženi oblik utamničenja.

_________________________________________________

ALMIR ZALIHIĆ rođen je 1960. godine u Mostaru. Poeziju, prozu, esejistiku i književnu kritiku u listovima i časopisima objavljuje od 1980. godine. Bavi se antologičarskim radom. Zastupljen je u antologijama, čitankama, panoramama i izborima književnog stvaralaštva. Prevođen je na engleski, njemački, makedonski, švedski, mađarski, arapski, italijanski, slovenački, albanski i turski jezik. Bio je odgovorni urednik časopisa za književnost “MAK”. Glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost i kulturu “Život”. Glavni i odgovorni urednik GIK “OKO”. Urednik je “Književnog Stava”. Glavni je urednik izdavačke kuće Zalihica iz Sarajeva., te glavni urednik Agencije za izdavanje i prodaju knjiga KNJIGOLJUBAC iz Brčkog.

Objavljene knjige:
Suhi žig. Priče. 1989.
Raseljeno lice. Poezija. 1993.
Raseljeno lice i druge pjesme. Poezija. 1994.
Antologija savremene književnosti Bošnjaka iz Sandžaka (zajedno s Nurom Sadikovićem). 1998.
Pogled iznutra. Eseji. 1999.
Raseljeno lice i drukčije pjesme. Poezija. 2000.
Antologija savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka, 2000. (II izdanje 2001.; treće izdanje 2003.)
Sasvim obična smrt. Roman. 2002.
Porodični album. Poezija za djecu i omladinu, 2003.
Rječnik sumnji. Poezija, 2005. /drugo izdanje 2006. treće izdanje 2007.)
Gospodari balansiranja /Antologija savremene proze Bošnjaka iz Sandžaka/. 2006.
Imaju li zvijezde domovinu. Pripovijetke. 2007. 
Lucida Calligaphy. Poezija. 2010.
Polovina pređašnjeg svijeta. Poezija. 2011.
Camera obscura. Poezija. 2012.
Poetika razdešenih detalja Amira Brke. Studija. 2016. /drugo izdanje 2018/
Pearl Medicine. Fairy tale. 2017
Biser-lijek. Roman-bajka. 2019.
Iskorak izmuka 1. Eseji, kritike. 2020.
Kruna svega srušenoga. Poezija. 2020.
Tuga je golub u bijelom. Proza. 2021.
Pogled iznutra, iznova. Eseji, kritike. 2022.

Objavljeni udžbenici
Čitanka za 6. razred osnovne škole (zajedno sa Željkom Grahovcem). Sarajevo 2003. /drugo zdanje 2004, treće izdanje 2006./

ZABORAVIO SAM

da plovim u čamcu
vikendom ribarim na rijeci
noćima s prijateljima razgovaram i pušim
dok ispijam čašicu domaće rakije

da stvari nazivam pravim imenom
da se igram riječima
osjetim na jeziku njihovu težinu
da bez razmišljanja pomilujem djecu i pse

da se golim rebrima naslonim na ogradu
od bodljikave žice
da logorskom čuvaru pošaljem pismo
u kome mu opraštam sve one misli o smrti

da trčeći pokušavam preteći svoju sjenku
da u oblacima vidim dječija lica,
male debeljuškaste anđele i sitne ptice

i da u sumrak puštam zmajeve
koje sjeverni vjetar pocijepa u krpice
pa ih poslije sakupljam
i ushićen strpljivo lijepim

***

PIJANI SVITAC

Kameni sto i na njemu šarena lanena krpa.
Maslinovo ulje, krupna morska so,
riba za pečenje na roštilju.

Sve je na svom mjestu.
Kukuruzne pogačice.
Voće i sir. Crvić u trešnji.

Nema pjesme. Nema muzike. Nema filma.
Nema pozorišta. Nema ni toplog daha
osmanske arhitekture.

Tu sam da ispunim ono što je prazno.
I prazan sam.

Sjajim jer pijani svitac sjaji iznutra.

***

SOBA U KAMENOJ KUĆI

U Počitelju, u kamenoj kući,
volim, već odavno, ovu sobu
bez ijednog šuma i način
na koji noć pada na stare krovove,
sive kao da su od srebra.
I nešto još stidljivije:
Vijenac čuvarkuće
na sjevernom ćošku.

Ovdje se sjećam majke,
sretne, nikad povrijeđene,
u okot svoj zagledane.

Ostajem nepomičan
u tom pristajanju na sumrak
koji nije sasvim ono što će biti smrt
niti je ono što bio je život.

Nepomičan
među surim krovovima,
svetac,
sa očima izvrnutim,
lagano,
u zanosu.

***

NIŠTA

Sebe sam preobrazio u ništa
Nemam dosje sumnjivog građanina
U biografiji ni jedan razvod
Izdaju domovine
Psihijatrijsko liječenje
Pokušaj samoubojstva

Stigne me ponekad neki surogat melanholije
Tek da me opomene da mi je duša
Iscurila kroz rupicu na koži
Kojom sam opasao
Sebe
Drugog
Druge

***

SAPET KAO KONJ

Sve dolazi od Boga – a ne od ljudi.
pjevuši A. Z. pijan i go.
I zemlja, i voda, i ručak škrt,
i sloboda i nesloboda
pa vjerovatno i – smrt.

I, evo, sapet kao konj
A. Z. prema šezdesetoj mili
i cvili s poda: šta sam ja?
kruna svega srušenog,
ili tek korijen zamladjeli?

______________________________________________________________________

ALMIR ZALIHIĆ rođen je 1960. godine u Mostaru. Pjesnik, prozaista, književni kritičar, antologičar.
Zastupljen je u bosanskohercegovačkim, balkanskim i evropskim antologijama i pregledima.
Radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, ruski, italijanski, francuski, makedonski, švedski, arapski, slovenački, albanski i turski jezik.
Objavio je 25 knjiga.