TRI PJESME ALEKSANDRE VUJISIĆ IZ ZBIRKE “IGROKAZ”, Nova poetika, Beograd, 2024.

MELATONIN

Mom ocu nije trebao melatonin
za spavanje
i šta uopšte meni fali
prestara sam za bajke
ali taman u godinama
kada se kupuju ideali
molim Vas kilogram vjere
da skepsu spere
bagatela je sjajna stvar

Mojim precima nije trebao odmor
prva puška je pukla na Viru
i šta uopšte ja više tražim
i kako da me svi ostave na miru
kad im trebaju informacije
dobre vibracije
opijumi za nacije
i mudrosti za nove generacije
od mene se očekuje da učestvujem

Ženama u mojoj porodici
ništa nije mogla migrena
one su kuvale
u vatru duvale
bose obuvale
i često čuvale
sve ono od čega bježim
i šta uopšte ja hoću
kao pomahnitali pas
od dobra na zvijezde režim

Ne spavam
na prvom spratu
na drugom spratu
na vrhu
ili na dnu
Mom ocu nije trebao melatonin
za spavanje
on je umro u snu

***

IGROKAZ

Uvijek na oprezu
nikad opuštena
vjekovi tačaka pri zarezu
uvijek u iščekivanju da budem napuštena
decenije pretvaranja da je sve u redu
onda kad bezobzirni zgaze
decenije stvaranja u neredu
ipak nijesu uspjele dušu da unakaze

Rekli su:
djevojčicama ne priliči
da galame
one su smjerne, tihe i tanke
kome još treba drama
pravdaj sebi pojavljivanja i izostanke
pusti drugima revolucije
jačim i većim od tebe
ne brini za tuđe grubosti
to te samo preosjetljivost grebe

Rekli su:
kako je samo zrela
kao što govore za sve koji su porasli na silu
nikada previše zaigrana i vesela
kao da nosi teret na krilu
i zato se sada nikad ne opuštam
ne znam kad će bezobzirni da gaze
i zato ne odrastam
tražim se kroz igrokaze.

***

BARAKUDA

Ne podnosim kišna popodneva,
umirujuće zvuke
i sve one što se bez po’ muke
stvore svuda,
uvijek poželjni, nikada pozvani,
kao pupoljci šareni,
kao plodovi rani –
a ja sam barakuda,
ja sam pomalo luda
i još često vjerujem u čuda.

Htjela sam kao Jelena
da budem žena koje nema,
žena nevidljiva,
ili sam htjela da budem
neuhvatljiva,
zasigurno nikako predvidljiva,
možda sam mogla da zaustim
Odu radosti
i da se sjećanju prepustim,
mladosti, neutaživoj mladosti
sve da oprostim,
kao da mi nikada nije pripadala,
kao da je pjesma koja mi se nekada
dopadala,
pa sada bljesne tek tako,
poznata ali nikad do kraja moja,
predivnih boja i dezena,
ali nikada pravog kroja.

Htjela sam da budem stroga,
baš prava babaroga,
da ne vjerujem u jednoroga,
ni u jedinog svevišnjeg Boga,
možda sam mogla da čitam
više puta o Ani i Vronskom,
ali ja sam tražila drugačija štiva
u slaganju kaleidoskopskom,
uvijek optuživana, nikada kriva,
ja sam čitala o svetioniku
Virdžinije Vulf,
i pisala sopstvenu hroniku,
kad već nijesam imala sopstvenu sobu,
i mislila kako su samo izanđale
sve floskule:
i grob grobu
i rob robu –
a sad kad pomislim,
ne razlikuju se puno
Ana i Virdžinija,
pokoja strana i suvišna linija,
a mogle su sasvim i prijateljice biti
i jedna drugoj pisati:
“Izgleda da ovaj put neću ozdraviti.”

Ne podnosim lažne osmijehe
na fotografijama,
lažne trepavice, usne
i uopšte ništa lažno,
i mogu samo da pjevam
o onome što mi je važno,
i ovaj svijet to izgleda ne prašta
kao da nema većeg grijeha,
ovom svijetu nedostaje čuda,
suza, snova i smijeha –
a ja sam barakuda,
ja sam pomalo luda
i još često vjerujem u čuda.

__________________________________

ALEKSANDRA VUJISIĆ (1979., Podgorica, Crna Gora) autorka je zbirki poezije za odrasle “Krvarim po pismima” (IK “Poetikum”, Srbija, jun 2022.), „Slon na trapezu“ (podržao Sekretarijat za kulturu grada Podgorice, Crna Gora, septembar 2023.), „Igrokaz“ (IK „Nova poetika“, Beograd, Srbija, jul 2024.) kao i zbirke poezije i proze za djecu „Djetinjstvo u džepu“ (izdavač Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“, Podgorica, Crna Gora, jul 2023.).
Dobitnica je više nagrada na međunarodnim konkursima i festivalima, među kojima su priznanja časopisa „The Poet“ iz Ujedinjenog kraljevstva, Udruženja „Il Melleto di Guido Gozzano“ iz Italije, te niz regionalnih nagrada. Profesorica je engleskog jezika i književnosti, govori italijanski jezik i početni nivo španskog jezika.
Piše na maternjem i engleskom jeziku, a njena poezija je prevođena na italijanski, španski, kineski, poljski, korejski, albanski, makedonski i druge jezike i uvrštena u preko pedeset svjetskih antologija, među kojima je najnovija „The Tenth Muse“, koju izdaje English Clarke University (Vorčester, UK). Pokrenula je Kulturni centar “Čigralište” (www.bajke.me) kojim se promoviše značaj čitanja u ranom uzrastu.

TRI PJESME ALEKSANDRE VUJISIĆ

S KONCA I KONOPCA

Moja depresija voli
da izađe u šetnju,
šepuri se kao paun
i stavlja mi šake na oči,
a šake su joj tople
i lako me prevare,
poznate su
i mirišu na limun,
a vi se pitate otkud
paunu šake –
moja depresija
je mitsko biće,
koje nudi bijeg
od poznatog,
pola paun,
pola čovjek,
odsad i dovijek.

Moja depresija
mi plete džempere
u kojima je udobno
i kad me oni zagrle
ja ne želim vani,
obučem ih
pa se i ja šepurim
s njom –
a vi se pitate
odakle mitskom biću
igle za pletenje,
ostavile im žene
koje nijesu njima
ništa obavile,
od bola se presavile.

Moja depresija ima
lice milog djeteta
koje samo trčkara
pored rijeke u
sunčan dan,
skoro da u meni
izaziva materinske
osjećaje –
a vi se pitate
otkud depresiji majka,
povela su je do nje
sva djeca koju
niko nije umio da voli,
djeca zanemarena,
zbog damara
zaboravljena.

Moja depresija ima
zube
i često se smije,
koristi uredno pastu,
minutaža sa četkicom
je baš ona prava,
ona ispira zube
studiozno,
sve po savjetu ljekara –
a vi se pitate
otkud depresiji
stomatolog,
i da li koristi zubni
konac:
ne brinite, sve je
uredno,
samo da nikad
ne pronađe
konopac.

***

(SU)ŽIVOT

Dvije šolje za kafu,
dupli ključevi,
bračni krevet,
dva tanjira,
dvije čaše vina,
dva peškira,
dvije četkice za zube,
dva jastuka,
dvije jakne,
dva sunca,
a nedostaje mi
da pričamo
kao da od svega
u stanu postoji
samo po jedno.

***

DOK SPAVAM

Dok spavam
bijesni psi vrebaju
da rastrgnu moje snove.
Dok spavam
riječi izlaze iz knjiga
i čekaju da srce prepolove.
Dok spavam
tresu se obećanja kao
promrzle ptice.
Dok spavam
razum šeta bosonog
kroz kučine i trice.
Dok spavam
tuge se hvataju za ruke
i izvode najljepše plesove.
Dok spavam
talasi razbijaju o obalu
nagomilane bjesove.
Dok spavam
putujem da nađem radost
i ostala bogatstva uzaludna.
Dok spavam
tvoje oči me gledaju
nježno, kao nikada dok
sam budna.

_______________________________________________

ALEKSANDRA (LEKIĆ) VUJISIĆ rođena je 1979. godine u Podgorici. Autorka je zbirke poezije za odrasle “Krvarim po pismima” (IK “Poetikum”, jun 2022.), te zbirke poezije i proze za djecu koja izlazi iz štampe dp kraja juna 2023. (podržana na konkursu Sekretarijarata za kulturu Glavnog grada).
Profesorica je engleskog jezika i književnosti, govori italijanski jezik i bavi se pisanjem poezije i proze za djecu i odrasle. Angažovana je na različitim međunarodnim projektima, završila je više stručnih kurseva iz različitih oblasti u zemlji i inostranstvu. Osnivačica je Kulturnog centra “Čigralište” (Podgorica, Crna Gora, http://www.bajke.me) koji se bavi promovisanjem značaja čitanja u ranom uzrastu.
Zastupljena je u više od pedeset zbornika i zbirki izdatih širom svijeta, sajtovima i portalima koji promovišu književne stvaraoce i dobitnica je više nagrada na međunarodnim konkursima i festivalima.
U pripremi je njena druga zbirka poezije za odrasle, kao i zbirka kartkih priča. Piše na maternjem i engleskom jeziku, a njena poezija je prevođena na italijanski, španski, kineski, poljski i druge jezike.