SVE RASTE
U zagrebačkim parkovima, sinoć, vodeni topovi
Zalijevaju cvijeće, zelenilo, travu
Sve raste, razlijeva se i svega ima više
Negdje drugdje, vodeni topovi
Zalijevaju ljude
Sve raste, razlijeva se i svega ima više
***
ZIDOVI
I.
Legao je na pod, dlanovima zatvorio uši, čvrsto zažmirio. Kao da je stiglo iznutra, udarilo o zidove stana, prošlo kroz njih i nastavilo vibrirati, u koncentričnim krugovima, nad cijelom zgradom, naseljem, nad cijelim gradom, nad cijelom zemljom. Mala je zemlja, probijanje zvučnog zida čulo se od jedne do druge granice i preko njih. Neka bude što mora biti, pomislio je ležeći i dalje na podu dnevne sobe, na golom podu, jer tepihe su već poslali u kuću na moru.
II.
U kutiji su bili: komadić Berlinskoga zida (oboje su bili tamo kad je krenulo, razbili su komadić zida na dva dijela), Miškova fotografija na prvi rođendan (sjedi gol golcat na kauču u stanu njenih roditelja, sjeća se kako je tamo uvijek mirisalo na kiseli kupus i bilo mu je zlo), njegova fotografija iz vojske (pravili su mu veliki ispraćaj, pjevali su oj drugovi, je l vam žao i Balkane, Balkane moj).
III.
Na primjer, vozimo se crvenim Buickom pustinjskim krajolikom. Loša zemlja, tako glasi doslovan prijevod imena ovog kraja. Kao da nigdje ničega nema, samo kamen, pijesak i cesta kojom jedva da prolaze drugi automobili. Negdje ispod, nevidljiv, ipak buja život. Male podzemne, toplokrvne životinje. Slušamo Pink Floyd. Drugačiji su nego što ih se sjećam iz djetinjstva, snažniji, oporih glasova. Još jedna cigla. Another brick. Another brick in the wall.
IV.
Podigla bih oko sebe pamučne zidove, mekane, ali nepropusne, kao obranu od zvukova: glasova koji mi se upliću u misli, remete mi sabranost, mehaničkih zvukova koji dopiru izvana (u dvorištu pod prozorom istovaruju kamione, motor na semaforu, zveket posuđa u susjednoj prostoriji, otvaraju se vrata lifta). Ne znam da li me taj pokušaj da zvukove udaljim od sebe snaži ili dodatno iscrpljuje. Sve je puno jednostavnije kad je vrijeme vedro, kad je vani sunce, nekoliko oblačaka, zelenilo, tad se lakše odvajam od glasova oko sebe.
V.
Zidovi su nam potrebni, da nas štite. Unutar zidova odvija se naša intima. Mnogo toga je dopušteno samo unutar zidova, unutar četiri zida. Obavezno s prozorima, velikim. Sobe s malim prozorima, sobe bez prozora, to su očajne sobe. Vlastita soba, to su četiri vlastita zida. I kad se jednom posve približe jedan drugome, kad me obuhvate sa svih strana, bit će to nježno. Smrt će biti brza i laka, bit će to jedna smrt s osmijehom.
čovjek-časopis 