PRIJE CVJETANJA FLANBOAJENA
Svu noć je zemlja plakala
suha i ispucana kao prepečena pogača,
svu noć su puhali pustinjski vjetrovi,
i pijeskom zasipali pukotine.
Od presvlačenja ocean je poderao sve modre
košulje,
a ipak nije uspio da se smiri.
Samo je nebo ostalo spokojno i prazno
kao da se ništa ne dešava
kao da ne vidi ovaj brodolom.
Svu noć je zemlja urlikala.
Možda su to bile žedne zvijeri koje
lutaju kroz savane i šume
umirući pored presahlih izvora vode.
Možda je to bilo drveće koje se savija do lomljenja
i lišćem liže suhu zemlju.
Samo je nebo bilo surovo spokojno i prazno
kao da nikome nije potrebna kiša
kao da ne vidi ovaj brodolom.
Svu noć se zemlja grčila.
Možda su to bili ljudi koji čekaju kišu
kao što se čeka prvorođenče
zgrčeno u majčinoj utrobi.
Pred svitanje sve se umorilo i zadrijemalo tamo gdje se
zateklo, i ljudi i drveće i zvijeri.
Oceanom su plivali samo komadi poderanih košulja.
A kad je zasjalo sunce kao da su zasjale rane zemlje,
(crveni cvjetovi i požari, požari u gradu)
procvjetali su flanboajeni.
iz zbirke “Pjesma crne žene”, Zagreb, August Cesarec, 1977.
Prevela Elina Elimova
***
AVGUST
Ležim pod stablom noći, u avgustu što umire i peva
sa cvetom od pepela ugasle groze.
Sa čela mi kao iz crnine bubri i sazreva
grozdova prepuno stablo zvezdane loze.
Ležim u noći avgusta za zemlju prikovanog temena.
Da li će izdržati, da li će me zaustaviti
ovi neumorni ratnici od bilja i semena,
od paprati, trava i paviti.
Leži i čekaj ovde. Nepokretan, okamenjen leži.
Šta ako te noć pije, šta ako te vetar šiba.
Ribari tvog pogleda pletu okca u nevidljivoj mreži,
u bezdanu tvog čekanja sanja zlatna riba.
Ležim i znam, avgust je i sve se menja, spolja i u meni.
Zlatna zrna grozda gase se kao jedre zenice neke.
Tamno ponoćno sunce dostiže već svoj zenit.
A ja ostajem zarobljen u travama i srastao u paprati meke.
zbirka Гледач во пепелта (Zagledan u pepeo), 1970
Preveo Vlada Urošević
***
RAĐANJE RIJEČI
Rađanje riječi
Čvor na čvoru.
Na kamenu kamen.
Kamena šuma smrzlina.
Čvor u čvoru.
Nad kamenom kamen,
oba smo od kamena.
Dimi noć.
Riječ se od tmine udvaja.
Modar ugljen utrobu joj gori.
O ti što postojiš jer ne postojiš,
nebo ljuljaš,
zemlju okrećeš.
O ti što postojiš jer ne postojiš,
ječi zemlja pod kamenim pločicama.
Ide ošamućena od umiranja svojih
riječ što lomi sve sljepoočnice.
Čvor na čvoru.
Na kamenu kamen.
Raku svoju s ukletošću kopam.
Otvori me
prokletijo,
ti tvrđavo kamena,
da izgorim u ugljen riječi,
da se istopim.
iz zbirke “Dugo dolaženje ognja”, Beograd, Rad (Reč i misao), 1977.
Preveo Sreten Perović
preuzeto i odabrano sa stranica https://www.acosopov.com/
__________________________________________________
ACO ŠOPOV, makedonski književnik (Štip, 20. XII. 1923 – Skoplje, 20. IV. 1982). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Djelovao je kao urednik književnih časopisâ (Idnina, Nov den, Sovremenost), glavni urednik i direktor u izdavačkom poduzeću »Kočo Racin«, predsjednik Društva književnika Makedonije te visoki republički i diplomatski dužnosnik (veleposlanik SFRJ u Senegalu 1972–76). Smatra se začetnikom suvremenoga makedonskoga pjesništva (zbirka Pjesme – Pesni, 1944) i autorom paradigmatskih zbirki makedonskoga pjesničkoga modernizma (Stihovi o muci i radosti – Stihovi za makata i radosta, 1952; Vjetar nosi lijepo vrijeme – Veterot nosi ubavo vreme, 1957). Tematiku ratne i poratne stvarnosti usmjerio je 1950-ih prema subjektivnim doživljajima u središtu kojih su priroda, žena i ljepota. Središnje ontološko mjesto njegove refleksivne lirike zauzima zbirka Nepostojanje (Nebidnina, 1964; naslov bi mogao označivati i nepostojanje te odricanje bitka biću i njegovo pronalaženje u riječi i stvaralaštvu). Tom je poezijom kao i zbirkom Zagledan u pepeo (Gatač vo pepelta, 1970) dostignuo visoke standarde metaforičnoga i simboličnoga modernoga pjesničkoga izraza. U zbirci Pjesma crne žene (Pesna na crnata žena, 1976), slijedeći teoriju miješanja kultura svojega prijatelja pjesnika L. S. Senghora, ostvario je čudesan spoj afričke i makedonske kulture, ispjevavši antologijske primjere ljubavne, pejzažne, domoljubne, kozmopolitske i refleksivne lirike. (Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024.)
čovjek-časopis 