NE ULAZEĆI U TANČINE
1.
trudiš se vratiti na stare načine
još uvijek u domenu fizike
zdravo za gotovo, ovdje i sada
prihvataš zateći sve do čega ti je stalo
ali takvo nešto nikad ne čeka
i stalno mijenja oblike
u jednom, ne tako davnom
sad i ovdje
sjedila je majka
i pitala te
jesi jeo, sine
2.
mora da je oduvijek bio tu
– pokušaj
da se iza prve
postavi druga
riječ
djevojčice
šibice
kasarna u zraku
nakon eksplozije debele cisterne
– kao dječak
žalio si za vremenom
koje nisi imao iza sebe
sada na tacni
na kojoj su fildžani nekad
svečano iznošeni pred goste
razvučene dvije linije
oblizuješ se i nastavljaš
rudariti kućom koja te rodila
kućom koja te ne ostavlja, kućom
izgubljenom jednom i zauvijek
3.
večeras si maslac
sklizneš i zapucketaš
savladaš tavu kao tony hawk platformu
poljubiš zid pa se ponovo konvertiraš
poput mlijeka u priči o dvije žabe
ukratko, osjećaš se sjajno
na plafonu
sjene mrtvih trolova
nekoliko mušica
i nešto kao poziv da budeš
tamo gdje trenutno nisi
– sve je to puno važnije od toga
kako će se ujutru zvati tvoja zemlja
raspoloženje naglo poraste kada čuješ
kako m.đ. zapravo i ne zna šta je poezija
kako se pišu pjesme, i ono veliko pitanje
– šta je taj čovjek uopšte napisao
dakle, voliš čuti činjenice
tada se posebno trudiš misliti na more
na svoju ženu i na more u kombinaciji
ali kad osjetiš kontradiktornost
kako ti pulsira ispod čeone kosti
znat ćeš da si tamo i ovdje u isto vrijeme
to su zapravo plaže, tave i platforme
na kojima želiš derati guzove
čekati blaženu smrt
4.
obavezno provjeri
upaljače
potezne žice
tajmere namjere
da ne bi došlo do ozbiljnih problema
unutar forme
da nemar, da mrzi me, da i sebe ću
ne dođu u pitanje
ako se upletu
amerika, pogrešan password
politička korektnost, flash ili dexter
gordon koji se tastaturom šire i
čekaju pendrek da krenu na pjesmu
nezapisanu providnu problemnu
a sve zbog prve riječi
nakon koje dolazi
druga
i tako redom sve
kao kad mravi grade
pa čovjek sjedne na mravinjak i
bum!
5.
dok se čeka izbor za miss AI
i takmičarke uvježbavaju poruke mira
i algoritmi se slažu u buket za pobjednicu
i svi se pripremaju da ne zaborave
kroz kakvo crypto i rešeto pobjednica mora proći…
vi u zemljama trećeg svijeta pripremite kokice
sve sa noktima, zanokticama, pulsirajućim hematomima
kurjim očima i drugim gadostima koje neprestano iskaču
na ekranima preko kojih dižete palčeve i šaljete
depresivne emotikone za raskomadanu djecu
četvrtog i petog svijeta… u međuvremenu
ljubomorni utjecatelji drugog i prvog svijeta nastavit će
skautirati talente šestog i sedmog svijeta – po kuloarima
kruži priča da tamo djeca u nedostatku žitarica
gutaju klikere & seru litij – budući entrepreneuri!
kažu i puni lažne skromnosti najave humanitarni projekt
s obaveznim natpisom work in progress
6.
tetrijebi prekomjerne stvarnosti
sanjaju položaj merkura, pun mjesec
mediteran procvao u leš more
i drukaju mrak pod krevetom
da proguta ubuđane čarape
da bi iz istog tog mraka nastavili
pisati angažiranu poeziju
oštrim narativima probijati
šikaru inferiornosti
promatrati kako se trava zeleni
i svako malo, radi čiste savjesti
pitati sebe i druge: kako baš uvijek
bešika malog kurčevitog boga
presuši kad bolnica s djecom
koja pričaju čudnim jezikom
gori na lomači progresa
7.
još čitava plejada
na doku čeka ukrcavanje
– ali ovdje ni za mene
nema mjesta –
reče organizator
književnog festivala
i žrtvova sedam pjesnika
ko tamose
8.
suvišan poput konceptualnog umjetnika u malom gradu
besmisleno stojiš nasred sobe, pokušavaš prihvatiti ljubav
u penetraciji hiltovke u komšijski zid, u mamurnom jutru
konačno nesposoban čuti vlastite misli, danas kad je sve
concept store – osim albanskih pekara, odlučuješ pokrenuti
mašinu novog dana, spustiti je ispred zgrade, kupiti joj
burek da podrigne, jogurt da podmaže remen
prebaciti je do rijeke da ne zahrđa
9.
kroz koji klanac ili klaonicu
treba proći da bi se stiglo
u podnožje planine mudrosti
ili do pupka velike bombe
koš i šok u rovovima
majmuni iscrtali teren za basket
u nedostatku parketa glancaju
krilca dronova & ekrane pametnih telefona
sljedeće pomračenje se očekuje
kao besprijekoran zajeb
prodaja sunčanih naočala raste
genocid sjaji ko inox na jahti jeffa bezosa
10.
iz nedavno prebolovane upale ždrijela
meškoljenja ćelija ushićenih novim početkom
iskašljavaš stihove na papir s ljepilom za miševe
srce sladoleda na dnu korneta čeka da postaneš
revolucionar – ali tek kad oženiš gretu thunberg
11.
vratilo u hodniku
ispravlja leđa
skladno će tijelo
stati u sanduk
mirno i dostojanstveno
razgraditi tjeskobu
fascinacija iz djetinjstva – mikroskop
kasnije nekoliko dlačica ispod njenog pupka
tada nisi znao da je progres prvo pluto čep
pa tek onda peć za naložiti ljude
sada si pravi muškarac, odlaziš na posao
neizvjesnosti, vrludavom putu bez putokaza
ni traga – šaka u tvojoj glavi
sjećanje je koje odumire
potreban ti je degenek
jasnoća jankélévitcheve smrti
nešto da te prodrma
nervoza navijačke homoerotike
ljubavni trougao ustaše, balije & četnika
ova ili ona strana
nikakva baklava na sredini šlifera
dok te sve to još uvijek dotiče
12.
bar na kratko iz wc-a izlaziš kao bolji čovjek
ubrzo kreće razrojavanje prekomjerne stvarnosti
dobra namjera je šumeća tableta na dnu septičke jame
dok sanjaš plažu, kuhani kukuruz, krofne
zaključuješ:
pod hitno obnoviti paradigmu paradajz turiste
civile ekskomunicirati iz riječi progres
djecu izlagati radovima amela hodžića
13.
danas na čizmi brzopotezno dizanje desne ruke
iz ramena ka nebu – hop! i kažu po danu nevidljive
zvijezde se štrecnule: efekat leptira, transfer blama
ili im se možda dycki prišunjao iza leđa da izgovori
poeziju – presavijen i zgužvan, depresivni burek
ništa strašno, kažu izostanak strasti, svijet iscjepkan
na mikrofantazije, bez zamaha velikih ideja, beskrajna
lakrdija kad iznebuha prepadnu se zvijezde ili
presretnu migranti u šumi i kazni ih se za nenošenje
pojasa za spašavanje
14.
nekoliko koraka do samoostvarenja: prihvati
sjenu i tremolo u ušima, iz tao torte pređi u
nejestiv parizer, budi tašt prezenter, harmonika
& pucanj na svadbi, hostesa u halterima ispred
trafike (neko odmah kupuje cigerete koje ne puši)
razmatraj vizije iz fildžana zubatih tetki, meditiraj
u ružičastoj kupki, u britvu puši kao u rođendansku
svijeću, oštri helijumski balon, pričekaj trenutak
nepažnje da zeko odleti u nebo, a doktor da kaže:
prebolovane pljuskavice, napuknuće u egzilu trenutka
zakašnjela krivnja, možda kapitalizam, u svakom slučaju
vrabac odlepršao s grane, miš poplašen, rupe u sjećanju
pozne mladosti, novi papa u bubregu, liturgija, doboš
sehur, orgije u cik zore, dakle – oružje za masovno
poniženje, jednačina sa tri nepoznate, jeres, potukač
kokolo i još neke riječi, a onda odjednom – spoznaja!
poslije pranja zuba ne jedeš naranče, to je to pomisliš:
ti si iskustvo a ne trenutna istina, zatim ponovo
kreneš prema dole
15.
sva ova halabuka
oko prve
a nakon nje
i druge
riječi
obična je diskrepancija
modernog modela bolesnika
šatro žudi za tišinom
a teško raspoznaje
stablo platana
od stabla kestena
__________________________________
MILI ĐUKIĆ (Mostar, 1987). Odrastao, školovao se i radio u Adapazaru, Mostaru, Sarajevu, Kristiansandu, Istri i Dalmaciji. Objavio knjige poezije Pregaženi ježevi (Treći trg, Beograd, 2018), Ljetno kino (Vrijeme, Zenica, 2021), Rezervni upaljač (Buybook, Sarajevo/Zagreb, 2023) i Sparina. Nigredo (Amplituda, Mostar, 2025). Autor je dokumentarnih filmova Gutač nula (2023) i Andrej meets a flower (2025). Crteže, kolaže i slike izlagao je na nekoliko grupnih izložbi, a 2025. godine imao prvu samostalnu izložbu Ferdy & Durke u paklu palanke. Trenutno živi i radi u Zagrebu.
čovjek-časopis 