ODA OVOM VREMENU
Kad se prosječan politikant, uvelike nadigne da napreduje,
a šupljikanje svoje starodavno visinama pravdati stane,
ja se tad lijepo ulagodim u ovo malo zalupane,
ulubljene glavudže i bezobzirce licitiram ulog svoj
mirno s kamenjem megdaneć: ko će koga nadjebati!
Dugo i zadugo bijah, umješnost ulažući svu,
tek jedan od onamošnjih, kud moja pigmejska
desetljeća bubice svoje na krevet Prokrustov slahu –
a danas me zapalo da predjelu ovom posivjelom
promatrač blesasto zadivljen budem, dok se oblaci
nad njim, prolazni poput državica, rasplinjuju,
a moje vidno polje koševina biva.
Bliska je ovdje pomisao na vječno, ali osmotri derte
onog sabah politikanta, zabrljao u lažima pa mi savjesno
nebesa razmazuje. A što se duše moje tiče, ona se
u prizemlju najsigurnije zbrinutom smatra –
Toliko daha jošte, vi neutješnici, u meni vazda biva
da vlastitom snagom sebe ovo malo vazduha lišim.
***
MEĐ OPSJENJENIMA
Pjevaj, depresivna dušo, nevinost pročišćenu,
pjevaj svoju iz konzerve sreću, opjevaj bilancu!
Zamalo čista skrušenost postade to
pa mi oko zacakli od želje puste,
jer strvištem ovim bazam,
bojažljiv i fintama nevičan svakojakim.
Ponizan, međ opsjenjenima,
ne bih li sebi časak oproštenja priskrbio
pod kužnim pečatom nemilosnika mojih.
Dan se još jedan u smogu zagušio,
grad sa sebe vedrinu svukao
da zima krzno svoje vučje pred noge mi baci.
I prije nego cinizme spasonosne
uspijem da sortiram na pepeljasto nebo,
svi pravci u potkupljivo srce
svežu se u rastanak.
Čini se da sentimentalno veče,
gane grudi pancirne.
Odakle li samo namuze tolike suze?
Nakon ovog staračkoga prenemaganja,
suznim očima promatram podijeljenu zemlju
nasuprot vlastitom uvjerenju!
***
JEDAN OD NAJPOZNATIJIH
Poezije bard unazad češlja čuperke svoje prosijede.
Egzistenca mu seže od podignutog prsta do đona na peti.
Sve što mu vlastiti dani u opnu moždanu procijede
Jesu bezvezni pamfleti – puno udvorištva i ni zera pameti.
Poezije bard otresa glavom po zakonima kafanskim;
Neopaža: svijet ovaj od krvi i benzina je sazdan –
A kad ga četa jalijaša zaganja sokacima mahalskim
on već spoznaju ima, da i on njima je znan!
Od njega, jamačno, nema neznatnijeg poete,
Vašljiv i zaćoren, glava mu konfuznih misli splet;
Prosvetljen fosforom i s nadom u duhove svete,
On u magijski protokol zapisuje svijet.
Usud mu dao – na more neznanja frtalj sreće,
Ehej, na more neznanja, jedva frtalj da kane.
Kad s opsjenama se hrve, veli, to ga ljuti,
Radije bi da umre onako poetski, natanane.
Lagodnim laprdanjem blažen, kao da pere dupe,
A poslednje saznanje kaže, zavjesa pada, brate;
Ama, uvijek se dangubijani oko njega skupe,
Da mu prde u ćeif i sate dosadne krate.
Duša mu je čvorak, raščijanog krilca ptica,
Oslijepljenog vida, ćurlik mu odzvanja jekom –
Neka mu ogledalo, moliću, doda od gospode neko;
Dosadna su mu – sva druga lica.
Naš bard vlada ironijom stepena trećeg;
Božjak, druguje isključivo sa sobom, a s ludilom se kuca;
Finistički pjesnik on je, i plitkov, da nema većeg,
Tanušna mu riječ razvratnički niz jezik gegucka,
Dok za vlastiti račun ode vlastodršcu prducka.
***
OLAJAVANJE
Sporo zarastaju rane iz mladosti.
Ne zato što su teške,
nego zato što nema ničega
da ih zamijeni.
I žal za insanom,
ta stara navika srca,
jednom pređe u običaj,
u puku rutinu,
k’o abdest bez dove.
E, tad, vala, prifitilji i duši,
toj matoroj, izhabanoj,
da polahko koncu svome dožmiruje.
Oduvijek nam je sve klimavo,
a ako nastavimo ovako taljati,
za tren ćemo, bolan,
do samog duvara dovaljati.
Evo, na primjer:
lipe su opet ostale iza nas.
K’o i sve što je mirisalo.
(A ko još danas o jorgovanu zbori?)
Čovjek se više skoro i ne usuđuje
da kaže: ja,
među ovolikim pametnjakovićima,
među promućuranima
što znaju sve,
osim kako se šuti.
Uskoro,
kad jesen
lišćem nezaustavljivim odmahne,
k’o rukom preko sofre,
a drozdovi frulice i pjesmice
za krioca poture,
grijaćeš ti svoje kokošije grudi
riječima Ničeovim,
dok neko sa strane dobaci:
– Haj’, dedo, trk po ugalj! –
jer filozofija grije dušu,
ali peć grije kosti.
Majstore,
nema predaje.
I starost je, vala,
punovažna kriščica života.
Dokle god imaš urednu stolicu,
dan ti nije za džaba.
Pa ostaje ona belaj-zavrzlama:
s jedne strane – s druge strane,
ta sluzomuz-dijalektika
što se uči u poodmaklim godinama,
kad tijelo više ne sluša pamet,
a pamet se pravi da tijela nema.
Kad gibljivost popusti.
Kad se usta razjape,
posijede,
i pjesama postane prazna.
I kad shvatiš:
nije belaj što nema šta da se kaže,
nego što je sve već rečeno.
_________________________________
ALMIR ZALIHIĆ, pjesnik, prozaista, književni kritičar, esejista i antologičar (Mostar, 01.01.1960.) Završio je studij književnosti. Poeziju, prozu i esejistiku objavljuje od 1980. godine u eminentnim časopisima za književnost i kulturu na prostoru ex YU. Književni radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, ruski, italijanski, francuski, švedski, arapski, slovenački, mađarski, albanski i turski jezik.
Zastupljen je u bošnjačkim, bosanskohercegovačkim i balkanskim antologijama i književnim hrestomatijama.
Dobitnik je desetak nagrada za književni i urednički rad.
Bio glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost i kulturu u BiH I u inozemstvu. Član je Bošnjačkog društva pisaca, Društva pisaca u BiH, Društva novinara BiH.
Objavljene knjige poezije:
Raseljeno lice (1993), Raseljeno lice i druge pjesme (1994), Raseljeno lice i drukčije pjesme (2000), Rječnik sumnji (2005. /II izdanje 2006.; III izdanje2009./, Polovina pređašnjeg svijeta (2010), Lucida Calligaphy ( 2011), El ultimo suspiro del moro (2011), Camera obscura (2012), Kruna svega srušenoga (2020), Slaganje vremena (2024).
Objavljene knjige proze:
Suhi žig (1989), Sasvim obična smrt (2002), Imaju li zvijezde domovinu (2007), Tuga je golub u bijelom (2020).
Objavljene knjige za djecu:
Porodični album (2003), Pearl Medicine (na engleskom jeziku, 2017) Fabrika snova (2021).
Objavljene knjige kritika i eseja:
Pogled iznutra (1999), Poetika razdešenih detalja Amira Brke (2017. /II izdanje2018./, Iskorak iz muka (2020). Iskorak iz muka 2 (2021). Pogled iznutra, iznova (2022).
Objavljene antologije:
Antologija savremene književnosti Bošnjaka iz Sandžaka (zajedno s Nurom Sadikovićem) (1998),
Antologija savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka (2000. /II izdanje 2001.; III izdanje 2003.; IV izdanje 2004.),
Gospodari balansiranja – antologija savremene proze Bošnjaka iz Sandžaka (2006).
Novi milenij – antologija bosanskohercegovačke poezije 2000-2024. (2024).
Antologija savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka, (izbor i eseji, novo izmjenjeno i dopunjeno izdanje, BUKS Novi Pazar, BDP Sarajevo (2024).
Novi milenij – bošnjačka poezija 2000-2025.
Objavljeni udžbenici:
Čitanka za 6. Razred osnovne škole (zajedno sa Željkom Grahovcem) (2003, II izdanje2004, III izdanje 2005).
čovjek-časopis 