FIN DEL MUNDO
Cape Horn je naspram
tvog zagrljaja ništa
Progutam najveći talas
sprijateljim se s orkom
uznemirim pingvine otopim
sve ledene brijegove svijeta
Morala sam sići do antartike da
se sa nje vratim i kažem da
sam samo s tobom znala
disati
Tebe je bilo lako
Svijet manje-više
Sebe najteže
zavoljeti
***
JEDNOJ SA SELA
Još uvijek
vjerujem da se za
ideju gine pravdu ustaje
Zaboravila sam šta se
radi za peticu u školi
Ovisno o tome ko bilježi
nema tu ideala
1789 piromana i dva tri
štrebera
oni još hodaju za priviđenje
mira ja znam da će heksagon
gorjeti elegantno
žao mi je crkve žao
mi je kvazimoda
naroda njegovog najviše
žao mi mene kad sam
povjerovala u starog
kad je otišao u drugi grad
po puzle žao mi
esmeralde koju je
moja baba složila
Tad sam se uvjerila da žene
iznose svijet drže ga kao
pas tele na sisi dok francuski
studenti još hodaju za
Mir
Žao mi igrica propuštenih
ne mojih, njihovih
Ljepša je čvoka od lovorike
Nekad sanjam da je
Moja baba dedu i brda
Za ono što je moglo da
zaliči na ljubav
prejahala
Lako je dedu
Na konje su je učili
Usudi se taj balkanski krš
zbog dodira jedne žene
Baba je bastilja
za nju je napoleon samo
metar i šumska do njega
se lako naraste
Do poljupca ovakve
žene morat ćeš da razmakneš
planine
***
HIMALAJI BEZ IMALO STILA
Penjite se planinari
Ona i ja smo na
sedmo se dodirom
uspele ne sjećam se
na koju planinu
pamtim samo
zatreskanost
Sjećam se koliko
sam se tad nebesima
približila svjedočila
čudima
Ona mi usnama
nemire ljubila
Noć je gluha
bila
Ja od tada čudesa
i nebesa ne
razlikujem
samo se rimi
smijem dok se njome
nisam još počela grliti
Noć je sve tiša
Polako
Penjite se planinari
Na uzvisini se razdani
8848 vi ćete gore
meni će toliko trebati u
zaborav da siđem
Lako je vama planinari
Penjjite se planinari
Himalaji su tu
Ona vas ne boli
Jednom će se istražiti
nebeski kačket
svi ćemo stati u bijes
bejzbol palice
Zato, penjite se
Penjite se planinari
Dok još možete
Noć je još mlada
Sanjajte sanjari
možda jednom sedmo
postane osmo
atmosfera se utisne u poljubac
u razdor u pukotinu gdje će proći
svjetlost ona meni rukama nacrtati
koliko smo pod ovim svodom
velike i beznačajne
sanjajte sanjari
možda se neko od nas
dvije zavoli ljepše
sanjajte samo
noć je za vas
osmišljena
Lansirajte se astronauti
Zajebite svemir
Sklonite je
brzo što brže sa ove
vjetrometine
Nije ovo tragedija da srdžbu
Bogova na sebe navučem
Bijes božanski je od mog
kreveta topliji
U mom se odrazu šale
najbolje ogledaju
Ja na boga sve više
Bog ni na šta ne liči
Slika i prilika otac i sin
Duh sad negdje je u službi
ljubavnika
Ni njega nismo zaslužili
Zatucite vjetar, astronauti
Ona ga se boji
Nemojte čekati noć
Ujedinite se ljubavnici
padnite kao što mrtvo tijelo
pada neka na tom propuhu
svako voli svakoga
Ujedinite se ljubavnici
zamirišite na cvijet
tamo gdje ni trava
ne raste
Ujedinite se ljubavnici
Nestanite u vjetru
Ona vjetar ne voli
Ona voli
Ona voli
Svako je doba dana
s njom bilo
pravo
Spavajte ezoterici
Cijelo srce mi je u
njen dodir stalo
nek ide u pakao
ko se iz njega vratio
Ja nisam
Treba sa mene sve
ovo sastrugati i odnijeti
u staro željezo
Neka bude nedjelja
Neka i bog odmori od ove
ciganije što je sam stvorio
Spavajte ezoterici
Svako je doba za vas
pravo
Jedite majstori
Za moju babu bogovi
ste bili
Doktore je zvala vašim
Imenom kad su njena sjećanja
počela da plešu
Za doktore je bila dementna
Oni za nju majstori
Jedan jedan
Niste je zadržali ni jedni
ni drugi jesam ja dok izmišljam
sretno joj djetinjstvo
Mapiram mjesta na zemlji gdje bih
mogla pobjeći da je dočekam
tamo sa vama majstorima
U pijesku i prašini gdje je učila
pisati
Baba je stari lopov i ja sam
Niste ni vi za odbaciti
Majstori
Jedite majstori
Okrečite onda ovu nježnost
koju prema njoj osjećam
sjedite ko je vidio da se
nakon jela radi
Ispiturajte ovo srce kao
uskršnje jaje
Može neka dobro pinky drečava
Nek svemir pucketa dok
u meni se ona rasipa
Ne dolazite majstori
Nemojte doći
Cugajte majstori
Ostavite njene ruke
Meni u ovu pustaru samo
One znaju boju da unesu
Cugajte majstori
Prekrečite sva moja sjećanja
Cugajte
Sagnite se majstori
neka vaše gole guzice
vaza za orhideje budu
cugajte cugat ću i ja s vama
samo da ne mislim
Odmorite slikari
Neka svaka prerija
dobije drvo i vaša žena
spokoj
Usidrite mornari
te svoje molitve i laži
tamo gdje vjetar puhne
Mirno more pod
svojim nogama samo
je izmolila jedna žena
Probajte čekati
Mornari
Odmori srce, pusti je
tu najtopliju odsanjanu plavu
tu pticu tu boju tu pjesmu
Pusti je
Znam da je teško
Njenim si dodirima učilo
pisati u pijesku
Odmori srce
Odmara i baka
Odavno i a vani se
razdanjuje
polagano.
HANADI SMAJIĆ (1994, Sarajevo)
čovjek-časopis 