TRI PJESME SRĐANA ŠPANOVIĆA

SEBI ZA 34. ROĐENDAN

Odustani od stihova
kojim se, kao kanapom
vezuješ za noć.

Ne piši pesmu po zadatku
već sa žarom pesnika na doživotnoj robiji
kome je nakon trideset godina ponuđen papir.

Prestani da se propinješ na prste,
u tebi jutro na žičanom instrumentu
svira uspomene s istoka.

Napij se ponedeljkom
u inat radioaktivnoj buci vikenda
budi slepi miš
koji se obradovao suncu.

Prestani da gladuješ
kako bi održao telo u stanju nemira
koji se provlači tvojom muškom linijom
kao bube niz napukle instalacije zida.

Izvezi auto iz garaže kad najave grad
nek ti se smuči
što pripadaš stvarima.

Ako pomisliš da znaš da pišeš,
prelistaj Ginzberga.

Odustani od pravilnog disanja
ispljuni reči
čuvaj se zareza koji guše.

Ujutru skuvaj čaj
ustajalim pivom nećeš umiriti
rojeve pčela u grudima.

Istrpi stid
što u kafani vidiš šumu i boju bukve
dok gledaš utakmicu i ljude
sram je tvoja verzija stvarnosti
u kojoj nema mesta za metalnu cev.

***

MISLIO SAM DA JE HIDŽAB NEKA STRAŠNA REČ

Na vodu novosadskog keja
Kliznula je marama
Posuta semenom maka

Po njoj hodaju deca
Umornim suncem gule
Istopljen vosak

Mudrost pamuka
Šapuće pesmu ničega:
Nek im je zemlja laka

***

NAJNIŽI MUŠKARAC U KRAJU

Posle celodnevnih sastanaka
i par viskija bez leda
postalo mi je strašno muka.

Povraćao sam prigradske ulice 
bez kanalizacije 
odlivene misli
lišene cenzure.

Povratio sam 
tačno četrdeset sentimetera
za koliko sam digao potkrovlje,
odvaljeni čelik od šahta
i predrasudu
ko bi to mogao očiniti.

Povraćao sam čitava naselja
infrastrukturu
nepropisno parkirana kola,
svoju želju da pomognem 
pretovarenoj ženi na kasi.

Povraćao sam radno vreme,
terminologiju 
sprintova i dedlajna,
Netflix i glavobolju
sa kojom sam povratio
krupne komade nasleđenog srama.

Povraćao sam sve starosti
i mladost
koju ne mogu da povratim,
poslednje tri Nove godine
od kako je tata umro,
svoje odlaske 
i neodlaske 
na prosteste protiv njihovih.

Povraćao sam
obroke sa mesom,
inat
radovao se banderama 
umesto drveća
povraćao sam pravdu
nesažvakane posteljine
sopstveni narcizam,
postao sam najniži muškarac u kraju
koji se uspravio.

Zatim sam povratio i ostatke
armaturu
podzemne bunare
nerazgrađene kosti
korenje
i poneku bubu.

Kada sam izbacio
sve što mi je palo na pamet
obrisao sam usta rukavom
osetio tugu
naslonio desnu stranu glave na travu
i slušao puls zemlje.

______________________________________________

SRĐAN ŠPANOVIĆ rođen je 08.08.1988.godine u Sarajevu. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Beogradu. Kao pobednik konkursa Prvenac 2023. u izdanju SKC-a izdao je svoju prvu zbirku poezije Najniži muškarac u kraju. Ušao je među pobednike konkursa udruženja Oksimoron čije priče su postale deo zbornika Stranci. Takođe je sa kratkom pričom ušao među 10 finalista konkursa Lapis Histrae. Pesme je objavljivao na nekoliko online portala i zbornika (Bludni stih, Ulaznica…). Učestvovao u zborniku pesama Tajni grad u izdanju PPM Enklava. Masterirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, smer programiranje.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.