Ah, kako smiješan izgledao je vaš svijet
Prvi tramvaji u gradovima
Koji su se, kao preko noći
Preobrazili u oblik zvijezde, višekrako nanizane u manje
skupine
Prigušeni labirinti sa slijepim ulicama koje vode
Sivim stepeništima do rijeka
Dok ponad rijeke pleše magla, u sivim haljama, punim
rupa od moljaca
Iza vrata pučkih kuhinja, kao i uvijek
Nagurava se gladan svijet,
Dronjci, kape, vunene čarape povrh opanaka
Limene kante, plete košare, mljekarice širokih bokova
Djeca gladna, bosa, umiljata i bolesna
Časne sestre, donositeljice posljednje pomasti
U obliku zdjelice s kašom, i velike, čvrste žlice
Sposobne da zahvate sav sadržaj u par zalogaja.
U Donjem gradu jure trolejbusi
Gospođe s krznenim okovratnicima, u svilenim najlon
čarapama
Povlače sićušnu dječicu
Na satove klavira
Klopoću konjske zaprege, kolporteri na uglu
Tik do ulaza u hotel “Excelsior”, uzvikuju naslove
najnovijih događaja
Sprema se velika klaonica svjetskih naroda
Sladoledar na biciklu u hladnoj kutiji raznosi vanilije
i čokolade
Slastičar na drugome uglu rastjeruje muhe
Velika gradska fontana, tek izgrađena, s još malo
izmrvljenog pijeska uokolo
Raskošno, u figurativnoj maniri dostojnoj svjetskih
prijestolnica
Podiže u visinu trak svog vodoskoka
Izlozi apoteka govore o najnovijem proizvodu protiv čira
na želucu
Dame se zaustavljaju pred knjižarama koje donose prijevode
zavodljivih romana
U istočnim zemljama ljudi ginu, odvođeni u logore,
istrebljivani
U svrhe idealnog društvenog programa i agrarne reforme
Restorani nude riblji file na podlozi od umaka sačinjenog od
Koromača i kopra
Nitko još ne zna kakav okus ima puding od mušmula, ali
mnogi već govore o tome kao o nečem izvanrednom
Uvečer se pale svjetleće reklame, najnovije predstave u teatru,
plakati s kino zvijezdama
Na onih nekoliko metara kvadratnih gradskog centra
Gdje prodavačice ruža još uvijek hodaju po krčmama iza dva
u noći
Nudeći kavalirima pupoljak, dva po povoljnoj cijeni
Sve to, kao u nekom kabareu, u vodvilju, na karuselu koji
se vrti
Na kojemu se nižu prizori vojnika pobjeglih s ratišta
Sakatih, jednonogih, na štakama
Sve, kao izrezano iz neke slike
Pijane novembarske noći
Koja se, evo, vječito opetuje, ponavlja…
TATJANA GROMAČA (Sisak, 1971.), iz zbirke “IVAN BEZDOMNIK I NJEGOVE PJESME”, Sandorf, Zagreb, 2023.
čovjek-časopis 