POEZIJA MIRELE RAGIPOVIĆ ŠEHOVIĆ

APSURD

Apsurd je razapet.
Ja sam ga razapela!
Ali sad, dok visi razapet,
Vidim – on mene drži!

***

DOVA U RASKORAKU

Njegova dova
pade kao kiša
na zemlju koja ga poznaje.
Moja –
uzleće,
kao dim sa žrtve koja još gori.

***

ZELENI

Znanje je kap,
što ne zna more,
dok ne postane more samo.
Rečeno mi je,
bez glasa,
kao što Musa nije znao
šta krije Zelena ruka.
I ja sam gledala –
kako se brod lomi
da ne bi potonuo.

***

KRV TEKIJE

Hodao sam krug tekije
dok mi stopala nisu prokrvarila.
Mislio sam da je bol žrtva.
A hodža reče:
,,Ne tvoja krv, već tvoj dah je molitva.“

***

BEZ TELA

Na pragu sna, čekala me je prazna haljina.
Obukla sam je bez tela,
da bih mogla da se izgubim.
Sve što sam znala ostalo je iza očiju.
Noć me je gledala — nemo, bez milosti.
Sve zvezde su bile slepe.
A onda sam stala.
I ono što me je pratilo,
više nije znalo gde idem.

***

RASKRŠĆE SENKI

Na raskršću sopstvenih senki,
biram put i spoznajem:
Sufijski bunt
nije rat sa svetlom,
već tihi rat sa sobom samim,
gde nema pobednika,
samo tiho nestajanje.

***

DODIR

Pružio sam ruku
da dodirnem svetlost,
koja je plesala po vodi.
Ali voda je progutala svetlost,
a ruka ostade prazna
i mokra od vlastite senke.

***

ŽIG

Na koži sam nosio znak,
verovao da je blagoslov.
Godinama ga čuvao
od pogleda sveta.
A onda spoznah —
to beše žig
koji me samog proždire.

***

BEZVREMENOST

Stigla sam ranije
na mesto koje ne zna vreme.
Satovi su pali sa ruku
kao perje.
Ostala je tišina
koja govori jezicima
koje nikad nisam učila.

***

ZA RADNIM STOLOM

Promašio sam zarez
i promenio smisao cele rečenice.
Tako sam slučajno izgovorio istinu,
a nisam imao snage
da je ispravim.

***

HUD-HUD

U snu mi slete
Hud —
nije ptica,
već znak
da sam čitač poruke.
I poverovah:
ima sila
koja leči
čak i kad
ništa ne tražiš.

_________________________________________

MIRELA RAGIPOVIĆ ŠEHOVIĆ rođena je 7.2.1998. godine u Novom Pazaru. Osnovno i srednje obrazovanje završila je u Tutinu. Srpsku književnost i jezik studirala je na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, gde je završila osnovne i master studije.
Jedna je od autorki zbornika ,,Govor naših nana”, publikacije posvećene očuvanju jezičke i kulturne baštine Sandžaka. Piše poeziju i prozu, a u svom književnom izrazu oslanja se na spoj tradicije i savremenosti. Redovno objavljuje radove u književnim časopisima, elektronskim publikacijama i na portalima posvećenim književnosti i kulturi. Pored nastavnog i književnog rada, kontinuirano se usavršava u oblasti didaktike, jezika i književnosti, s posebnim interesovanjem za savremene nastavne metode i ulogu književnosti u formiranju kulturnog identiteta kod mladih.

NOVA POEZIJA SANDRE CVITKOVIĆ

ISKRASTI SE…

Na HRT-u 2 je Priča iz Bronxa
u loncu paprike roge, mrkva i paradajz
Na Instagramu je Dan žalosti, na Facebooku je Dan oslobođenja
A u Bronxu govore talijanskim jezikom

Kao i svaki pokorni građanin, biram Amerikance i ne trudim se da shvatim
niti se trudim shvatiti
Ne koristim ženski rod kad govorim o sebi
nisam sigurna je li to dovoljno autentično
i ako jeste, čija je žena prva progovorila za sebe

Dječaci oponašaju najglasnije i udaraju se u prsa
Pokoji obraz zadrhti pred djetetom pa kaže
E moja djeco, šta smo vas ostavili u amanet
A onda urade šta moraju
Nasljeđe se ne preispituje
A kako i da se preispituje kad su cijene opet skočile

Znala sam tko je Magic Johnson prije nego što sam znala tko je Dražen Petrović
Nimalo nepatriotski s moje strane, jednostavno je
Negdje ljudi igraju košarku, a kod nas su košarkaši odnekud
Kao dijete sam imala problema uočiti razlike
Ponekad se činilo kao da nikad neću naučiti računati vrijeme
vezati pertle i razvrstavati ljude po imenima

Danas svuda dolazim ranije iz straha da ne kasnim,
Pertle vežem lijepo, ali i suviše nepraktično
A kćeri ću dati ime Iskra, u nadi da će se iskrasti iz moje priče

***

KAKO ZAŠTITITI DJEVOJČICE OD POGIBIJE

Odlaziš iz najokrutnijeg od svih svjetova

Neke žene ne uspiju dočekati jutra
one se čuvaju u klupku,
u fetusu,
među svojima
i vidiš im samo plahe oči
koji ne žele odrasti

nešto smo im bespravno oteli
istog onog dana kad su dale zakletvu
da će pričekati još malo
da još nije došlo vrijeme za njih
i otada im nikad ne vidiš umor, bore
ni godine

njihova se koža opire našim kalendarima
i bivaju sve manje i mlađe
i sve slabašnije
u očajničkoj nadi da ih netko spasi

Djevojčice nemaju prilike ostariti

Njihov je dan satkan od preostalih atoma snage
kojim biraju posljednji otpor

Laku noć, Kristina
valjda ćeš na svom putu sresti još djevojčica
u jednom od manje okrutnih svjetova

***

UZROČNO-POSLJEDIČNA PJESMA

Noć se spušta
Preko ključanice i cipela ispred vrata
(kad navratiš da znaš gdje stanujem)

Preko knjiga koje nisu vraćene u knjižnicu samostana jer je bog milostiv
(kad navratiš da znaš na kojoj sam st(r)anici izašla da te pričekam)

Noć se prikrada jagodicama mojih prstiju koje igraju sjenama
(kad navratiš da znaš koliko nježnosti čekanja za sobom povlače)

Preko uvelog cvijeća i okrnutih vaza
(Kad navratiš da znaš koliko je proljeća prošlo od zadnjeg aprila)

Noć treperi oko leptira koji se povlači po rukavima koji vire iz ormara
(Kad navratiš da otvoriš prozore)

Preko nasmijanog lica
(Kad dođeš, da ostaneš)

_________________________________________

SANDRA CVITKOVIĆ, rođena 1992. godine u Doboju, čeličila u Glamoču, studirala u Mostaru, sjedila s druge strane školskih klupa; odrastala odsustvima iz regiona i sada je ponovno u Mostaru. Objavljene su joj dvije zbirke poezije „Lucidni zapisi“ (Književna nagrada grada Karlovca „Zdravko Pucak“ za 2017. godinu) i „Kako zaštititi djevojčice od pogibije.“ Poezija objavljena u Zbornicima Rukopis 39, REZ i Garavi sokak, francuskom zborniku Nouvelle Poesie, grčkom zborniku Anthology of Young Bosnian Poets te na portalima Strane, Astronaut i čovjek – časopis.

DVA PETKA POEZIJE NEVENE PAUNOVIĆ VOJNOV (iz zbirke “NEMA TU NIČEG SENZUALNOG”, Udruženje književnika i književnih prevodilaca Pančeva, 2025.), 1/2

SEDAM GODINA U TURSKOM SEDU

Pre dvanaest hiljada godina
ili pre dvanaest sekundi
indijanska stopala tresla su praporcima
Crni prostor
povremeni bljeskovi
beli dim i zujanje u pozadini

Budi u jednoj tački
biću u tri istovremeno
Moja stvarnost stvarnija je od tvoje
Moja podmornica obara tvoj avion
Vi manje duhovno nadareni
nastavite da sedite u turskom sedu
i osluškujete uzalud.

***

SUPEREGO

Sa smirenošću hirurga ona može da:
Presadi sebi srce žive osobe
Posmatra pucanje brane
Ostavi promrzlo lane u šumi
Prosledi obeležene novčanice
Pluta povrh ljudskog stampeda
Uništi krhku dečju veru u sebe

Uronjena u plišani tron bioskopa
gužva maramice
dok filmski producenti manipulišu
njenim reptilskim mozgom
Suze su prosta fiziološka reakcija
Nikoga zaista ne potresa
to što je izmišljeni lik slučajno zapalio
kuću i svoju porodicu
Slepa je za toplu zavisnost
uostalom
i psihopate hrane golubove u parku.

***

U OČEVOM ODSUSTVU

Istorija sabija tri života
u njenih četvrt veka

Rat znači dati
babin pozlaćeni servis
samo za jedno jaje

Do sledeće krhke homeostaze
majka krije naglasak i prezime.

***

POLITIKA OSVAJAČA

U pesku i kipuima
na nadlakticama i totemima
stanuju nevidljiva srca simbola

Poslednji tumači
umrli su od malih boginja
kopalja konjanika
u najboljem slučaju
kao senilni starci

Oficirska deca
igraju se ispražnjenim znakovima
Crtaju ih na stablima
daju im nova imena
koja načuju iz razgovora očeva

Njihovi potomci smišljaju pesmice
utiskuju plesne korake u zemlju
Odrasli prate igru
gazeći po dečjim otiscima

Žene vezu linije plesa
prišivaju braći na rukave
Prelaze reku – gube se
u potrazi za relikvijama
Vraćaju se kao aveti ili spomenici

Simbol je oslobođen odgovornosti.

________________________________

NEVENA PAUNOVIĆ VOJNOV rođena je 1982. godine u Beogradu. Završila je Fakultet dramskih umetnosti, odsek za Pozorišnu i radio produkciju. Donedavno je sebe opisivala kao lečenu radnicu u kulturi. Pesme su joj zastupljene u zbornicima “Tajni grad” i “Sunčana strana ulice” (PPM Enklava, 2022. i 2023.), publikaciji “Mesto pesnika u radničkom stroju” (Muzej Jugoslavije, 2022), digitalnom časopisu “Bludni stih”, kao i na regionalnim portalima Strane i Astronaut. Bloguje od 2006. godine i objavila je zbirku priča “Točak, topla voda i rupa na saksiji” (RACIO, 2022). Živi i radi u Crepaji.

ČETIRI PJESME ISIDORA IGIĆA IZ RUKOPISNE ZBIRKE “DOBROTA”

GDE DA SE NAĐEMO?

Gde da se nađemo?
Da li na proslavi
neke godišnjice male mature,
da bi se obradovali kada vidimo
da nismo jedini kojima godine,
uporno i nemilosrdno,
povećavaju brojeve na vagi
i smanjuju brojeve odeće,
shvatimo da su nam vicevi bajati
i već odavno nisu smešni
i da se više niko ne seća
bilo čega, na isti način?

Da sa olakšanjem saznamo
da su neki od nas imali još manje sreće
u životu,
da saznamo da nas je sve više pod zemljom,
dok orkestar koji čine klavijaturista
sa matricama i šabanajzerom i
pevaljka u miniću falševima
uveseljava sve pijanije goste
pesmama kojima smo se smejali kao klinci
jer su glupe, banalne i krš,
a sada kao uživamo.
Da li smo tada lagali jedni druge u vezi sa ukusom
ili sada?
I ne, neću da ti priznam da se
uz ovo najbolje veseli jer
mene ovo ne veseli
baš ni najmanje.

Da li da se sastanemo
u tapaciranim igraonicama,
dok pazimo da se klinci ne povrede, brzo
razmenjujući vesti između povika i pritrčavanja
da se mališani podignu i vrate na tobogan,
ili da se dogovorimo u vezi sa odlaskom na kafu
ili pivo, koji se nikada neće desiti.

Dok upoređujemo tačnost svakog sata na zidu
sa onim koji nosimo na ruci
u sentimentalnoj diskoteci
sa muzikom iz devedesetih
koja je trebalo da ostane zakopana zauvek, tamo i tada
da plešemo smešni i sakriveni bukom i mrakom
od svega zbog čega bi zaplakali,
od svega što nikada nismo rekli i priznali
nikome, a možda ni sebi.

Sve vas volim i želim da vas zagrlim i
čuvam baš tamo gde smo se rastali pre
30 godina
ali molim vas
nemojte da se nalazimo.

***

PRETRAGA

Pretraga je pokazala
da je Dobrota naselje u Crnoj Gori
zatim psihijatrijska bolnica
Onda postoji neka zbirka pesama koja je pominje
Pa ponovo apartmani, plaže
Knjigovodstvena agencija Dobrota
Ima ljudi sa tim prezimenom
Definicije iz rečnika dolaze tek na kasnijim stranicama
Jedan naslov kaže
dobrota je najhrabriji izbor
Koji možete da napravite
Promocija donacije matičnih ćelija
Ima i turska serija s tim imenom
Još hotela i letnjih smještaja
I već smo na desetoj stranici pretrage
Ne planiram da ovde nastavim da je tražim
Iako je ovaj način sasvim uobičajen
Smisliću nešto drugo

***

ROĐEN ZA TO

Ponovo sam krenuo na groblje
Ono je gore iznad grada, visoko
Zato bi vam rekli
Da je to dobra lokacija

Put je sa obe strane ograđen
Stablima zelenog drveća
Od kojih je najlepši
medeni Bagrem

Deo grada u kojem živimo zove se Bagremar
Imamo i voćnjak koji cveta
U proleće

I sve tako lepo miriše na život
Na mom putu do groblja

Ljudi tuda vole da šetaju
Ali ispred groblja naprave okret na petama
I vrate se nazad

Ja sam nastavio pravo

Već mesecima odlažem
Da posetim svoje rođake i prijatelje
Kojih sada tu ima više
Nego dole, u gradu

Pomislio sam da bi neko mogao da me pita
gde sam krenuo
pa bih mogao da kažem:
idem da obiđem društvo.

Naravno da niko nije
jer je jasno gde si krenuo
Tim putem

Prvo kod ćaleta
Da vidim da li je dobro urađen
Posao opravke spomenika i
Ograđivanja grobnog mesta
Za majku.

Tu sam seo i isplakao se
Onda sam otišao da se umijem
I potražim grob prijatelja
Koji je od nedavno tu

Nisam ga pronašao
Ali sam naišao na mnoge druge
Slučajno, kao na ulici
Javio sam se i podigao ruku
Ej, de si

Krenuo sam nazad
Treba da svratim u prodavnicu
Imam spisak u džepu
I na putu nazad mučim se
sa jednim pitanjem

Da li smo mi rođeni da nešto postanemo
ili nešto postajemo svojom odlukom

***

PONEKAD ALI SAMO NAKRATKO

Poslednji put smo otišli u grad
i bilo je dobro
blistali smo u prašini, magli i dimu,
koji se uvlačio u odeću
i nije želeo napolje
danima
smo veslali na tom kursu
kao očajnici i pevali kroz plač
trudeći se da se ne vidi

Bilo je dobro
izaći iz sebe na beskrajne serpentine
u široke priče koje se pružaju dalje
sa svakom izgovorenom reči
od toga se gušili u smehu, u nonsensu
odbijali svaku tvrdoću i trud

i kako su tu upale godine
i kako su tu upale nekakve istine
strašne i mistične kao crni monolit iz onog filma
koji niko ne može da pomeri
ja ne znam.
Da li ti znaš
kako smo postali ovakvi
gde je ona naša sjajna zajebancija
to mi nedostaje
da li mogu sam da odigram preostalo vreme
možda ali me ponekad
jako zamara
i onda taj umor neće da izađe danima
kao da i sebe moram da raširim na terasi štipaljkama i ostavim dok me vazduh i sunce ne poprave
dok ponovo ne budem ali samo nakratko
onaj sa obrnutim zarezom na kraju usne
jer po tome si znao da nešto spremam
i da će biti dobro

________________________________________

ISIDOR IGIĆ rođen je 8. 1. 1977. godine.
Objavljuje albume sa autorskom muzikom za nezavisne izdavače Slušaj Najglasnije, Brlog Rec, Minimalna izdanja, kao i samostalno.
https://isidorigi.bandcamp.com/
Pojavljuje se na nekoliko kompilacija nezavisne, lo-fi i nekomercijalne muzike.
Poeziju objavljuje u časopisima za književnost i kulturu Libartes, Buktinja, Čovjek Časopis, Novi Oktobar.
Objavio je dve zbirke pesama: Brisani prostor (samizdat u elektronskom obliku) i Vraćam se odmah (Poetikum).
https://belakarneval.blogspot.com/
Piše stihove za sastav Kodagain, čija se muzika često može čuti u radijskim emisijama Moć veštica i Pop Depresija.
Najvećim dosadašnjim uspehom smatra emitovanje jedne svoje pesme u radio-emisiji Neonska duga, autora i voditelja Žikice Simića, na Radio Beogradu 2.